Monday, June 9, 2008

#466 TAMO GDJE NEMA IZDAJE IMAJU NOĆNA ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE BOŠNJAKA

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

28. april, 2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 466

http://republic-bosnia-herzegovina.com


SADRŽAJ

1. TIHIĆ: “DODIK NAM JE VRATIO KREDIT KADA JE GLASAO ZA AMANDMANE.”?!

2. ŠTO SILAJDŽIĆ BOLJE GOVORI, SVE MU SE MANJE VJERUJE

3. STRAH OD THOMPSONA

4. MOLITVA ZA NEZAVISNO KOSOVO U AMERIČKOJ DŽAMIJI U DETROITU

5. Silajdžić govorio na forumu Kataru o kršenju ljudskih prava u BiH

6. Usvojena Rezolucija o Srebrenici na Federalnom parlamentu

7. PEĆANIN, I IZDAJNIK I BUDALA

8. VUK DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA

9. TAMO GDJE NEMA IZDAJE IMAJU NOĆNA ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE BOŠNJAKA

11. OTVORENO PISMO PREDRAGU MATVEJEVIĆU

12. Rahatluku nigdje kraja nema



Ovo izdanje "Online glasnika" ide na preko 30,000 e-mail adresa.



1. TIHIĆ: “DODIK NAM JE VRATIO KREDIT KADA JE GLASAO ZA AMANDMANE.”?!




Tihić je znao da je zbog amandmana katastrofalno izgubio izbore, tj. on zna da narod neće amandmane kojima se zadržava RS i to sa entitetskim glasanjem i sa mogućnošću da se trajno raspusti Skupština BiH tj. da država dozivi legalnu disoluciju, ali opet pokušava da te amandmane progura.

Dr. Muhamed Borogovac


Izvodi iz intervjua Sulejmana Tihića u Avazu od 26. aprila, 2007.

Vi ste, izgleda, jedini politički lider koji insistira na amandmanima. SDP, SDS, SNSD odstupili su od njih.

- Pogrešno vam se čini. Uopće ne insistiram na njima. Uvjeren sam da je napravljena velika greška što ih nismo usvojili. Od 26. aprila prošle godine sve je krenulo nizbrdo. Da smo tada prihvatili amandmane, u maju bismo već imali reformu policije. Umjesto toga došli smo u situaciji da mnogi političari ne žele praviti kompromise, jer na izborima se vidjelo da se to ne isplati.

Mislite na Silajdžića?

- Mislim na sebe! Zbog kompromisa koje sam nudio, kažnjen sam na izborima. Uvjeren sam da će se Parlament vratiti na te amandmane, uz neke korekcije.
...

Kada očekujete usvajanje amandmana?

- Ustavna reforma ključ je mnogih reformi i treba je provesti. Da li će se to raditi u ovoj prvoj fazi, dograđivati je ili nešto drugo, ne znam. Postojeći ustavni okvir smetnja je daljnjem razvoju BiH. S ovim ustavom ne možemo provesti sve reforme koje nas čekaju.

Da su amandmani usvojeni prošle godine, sigurnost bi bila izvorna nadležnost države i ne bismo imali situaciju koju sada imamo u toj reformi.

I Vi dijelite stav Milorada Dodika i Dragana Čovića da prvo treba promijeniti Ustav pa ići u daljnje reforme?

- Najviše bih volio da se to uradi u paketu. Da više ne gubimo vrijeme. Ako postoji volja za tim, jednim političkim sporazumom mogu se riješiti oba pitanja. S tim što bi prvo bile usvojene promjene Ustava, a onda reforma policije.

A Haris Silajdžić? On baš i nije spreman na kompromis u vezi s entitetskim glasanjem. Jeste li nezadovoljni njegovim ponašanjem?

- Nisam nezadovoljan. Sa Silajdžićem dobro sarađujem, radi svih važnijih odluka i pitanja se sastajemo i razgovaramo.
...

Zahvaljujući Vama, Dodik je još jednom postao premijer. Čini se da Vam baš i nije vratio kredit.

- Jeste, vratio je. Glasao je za ustavne amandmane. Tada smo se nešto dogovorili i on je to ispoštovao. On je uzeo ono što njemu odgovara, a mi nismo iskoristili to što je dao. Dodik je, dakle, bolje prošao.


KOMENTAR: Dakle, Tihić je znao da je zbog amandmana katastrofalno izgubio izbore, tj. on zna da narod neće amandmane kojima se zadržava RS i to sa entitetskim glasanjem i sa mogućnošću da se trajno raspusti Skupština BiH tj. da država dozivi legalnu disoluciju, ali opet pokušava da te amandmane progura.

Da bi nam prodao amandmane on nas ubjeđuje da nama Dodik čini uslugu kada glasa za amandmane kojima se legalizuje RS sa entitetskim glasanjem itd.

Ovo pokazuje da se Tihić osjeća toliko komotan u svojoj izdaji, bez obzira što je svjestan da narod želi nešto sasvim drugo. Tihić se nikoga više ne boji jer je svjestan da izdajnici drže sve ključne pozicije i u SDA i u državi.


Dr. Muhamed Borogovac



2. ŠTO SILAJDŽIĆ BOLJE GOVORI, SVE MU SE MANJE VJERUJE

Citat iz Silajdžićevog obraćanja na Seminaru o ustavnim promjenama:

Prema njegovim riječima paket takozvanih „aprilskih promjena“ je išao dalje od Daytona u negativnom smislu.

„Po Aneksu 4. ili ono što zovemo dejtonski Ustav, parlament se ne može raspustiti, posebno ne Predstavnički dom ni u kom slučaju, jer je bilo jasno da raspuštanje parlamenta dovodi u pitanje opstanak BiH“, kazao je Silajdžić. Dodao je da je jasno da jedna takva odredba u amandmanima od prošle godine ide naruku onima koji hoće otcjepljenje od BiH.

Dodao je da se po tim amandmanima Predsjedništvo ne bira direktno nego se bira iz parlamenta, dakle posredno. Ukoliko se Predsjedništvo ne izabere, ili ako se Predsjedništvo izabere, ukoliko se premijer ne izabere iz tri kruga glasanja raspušta se parlament. To je, ističe Silajdžić, potpuno nova stvar, vrlo opasna za BiH.

Govoreći o entitetskom glasanju rekao je da ono znači da 23 posto parlamenta može zakočiti sve.

„Odbili smo amandmane, ali smo rekli - prihvatit ćemo amandmane pod jednim uslovom, a to je da se entitetsko glasanje izbriše jer je ono kočnica svakom razvoju BiH, a i mogućnost da se BiH kao država dovede u pitanje“, kazao je Silajdžić.

Dodao je da on kao građanin BiH želi promjene Ustava, ističući da je „ovaj ustav etnički i plemenski, nametnut silom, genocidom i etničkim čišćenjem i njega treba mijenjati“.

„Protiv sam etničke podjele, za jednu normalnu zemlju demokratsku po evropskim standardima, a ovo što sada imamo nikako ne mogu biti evropski standardi“, kazao je Silajdžić.



KOMENTAR: Ponovo Silajdžić dobro govori. Jedini problem je što je on u pregovorima sa Tihićem obezbijedio da na svim tačkama odlučivanja o ustavu bude pro-amandmanska većina, o čemu smo već svojevremeno pisali. Tako je sam Silajdžić pripremio teren da se Amandmani usvoje preglasavanjem Stranke za BiH, HDZ-a 1990 i ostalih manjih stranaka od strane SDA, SDP i stranaka iz “Republike Srpske”. Tako će Silajdžić biti protiv, ali će biti tobože nemoćan da zaustavi amandmane.

Silajdžić stalno izbjegava da odradi pravi potez. Na primjer, on bi mogao sada preventivno djelovati i obećati da će u Predsjedništvu zaustaviti amandmane, ali on samo patriotski govori protiv amandmana, dok pušta da Tihić radi na amandmanima. A nije da on ne zna! Znao je odmah preventivno djelovati kada se pojavili novi dokazi u vezi sa Tužbom za genocid riječima: “Nažalost nećemo moći tražiti reviziju postupka jer će Radmanović staviti veto u Predsjedništvu.” Silajdžić nam preventivno zaprijeti Radmanovićevim vetom, dok ni ne pomišlja da svoj iskoristi zbog onoga zbog čega ga je narod izabrao.


M. B



3. STRAH OD THOMPSONA


ZAGREB - Pustite priče, ugovor je potpisan jučer i koncert će se održati u dvorani Zetra u 20 sati, izjavio je za Glas Dalmacije Marko Perković Thompson koji je tako otklonio sve sumnje hoće li 10. svibnja pjevati u Sarajevu.

Podsjetimo, najava Thomsponova koncerta u glavnom bosanskohercegovačkom gradu u povodu obilježavanja 10. obljetnice dolaska pape Ivana Pavla II. u Sarajevo prouzročila je prosvjede brojnih tamošnjih udruga i institucija.

Prva je reagirala Židovska zajednica Bosne i Hercegovine, nedugo potom uslijedili su i prosvjedi i upozorenja Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945., Saveza logoraša BiH, mostarskog muftije Seida ef. Smajkića, a priopćenjem se oglasila i vlada Kantona Sarajevo.- Kraj citata.



KOMENTAR: Ne poznam Tompsonovu muziku u detalje, ali ono što sam čuo ja bih opisao sintagmom “hrvatska patriotska pjesma”.

U skladu sa osvojenim demokratskim slobodama u BiH, nije jasno zašto bi Bošnjacima smetala jedino ta muzika. Nama ne smetaju gostovanja tolikih pevaljki i pevača koji su "gostovali" na ratištima i za vrijeme rata u BiH, hrabreći četnike svojom pjesmom dok “rokaju” po Sarajevu, Tuzli, Brčkom itd. Ne smetaju nam ni nastupi onih bivših Sarajlija koji su otišli u Beograd i tamo otvoreno izdali grad i domovinu. Sjetimo se kako nam je Goran Bregović doveo dragačevske trubače odmah poslije rata, vrstu srpske narodne muzike, koja je čak estetski bezvrjednija i od “turbo folka”.

Ova epizoda ne bi imala nikakva značaja i ne bi se bavili njome, da ona ne pokazuje, još jednom, veoma slikovito koliko su i u samom Sarajevu muslimanski Srbi politički najobrazovanija i najbolje organizovana grupa.

A šta je njihov pravi problem, zašto Sarajlije ne smiju čuti hrvatsku patriotsku pjesmu? Nije u pitanju što je to Hrvatska pjesma. Njima je problem što je to patriotska pjesma. Bošnjak ne smije čuti za junaštvo, patriotizam, žrtvovanje za domovinu, da se ne bi i on probudio, kao što su se probudili Slovenci, Hrvati, Crnogorci, Albanci. Jer, kome treba Bošnjak koji bi kao Hrvat, ili Albanac, ili Slovenac, Crnogorac, mislio o patriotizmu, domovini, slobodi itd. Mnogo je lakše sa nama ovakvim, tj. pitarima, nego sa eventualno probudjenim državotvornim Bošnjacima. Samo pitarima može Sulejman Tihić prodavati priču kako ih je Dodik zadužio što je glasao za amandmane kojima se legalizuje RS i to sa entitetskim glasanjem i mogućnošću legalnog raspada skupštine BiH, a time i države BiH. Državotvoran narod bi ga “razapeo” za tu otvorenu izdaju, a kod nas mu sve prolazi.

M. B.



4. MOLITVA ZA NEZAVISNO KOSOVO U AMERIČKOJ DŽAMIJI U DETROITU

Piše: Dr. Vahid Sendijarević

Poštovani Naim Ternava, Muftija države Kosovo, održao je hudbu u Američkoj džamiji u Detroitu u petak, 27-tog aprila 2007-e. Hudbu je započeo sa Kur’anskim ajetima da svi ljudi na svijetu potječu od jednog oca i jedne majke, i da su ljudi podijeljeni u nacije (državotvorne narode) kako bi se bolje upoznali i kako bi se lakše razlikovali narodi koji su na pravom putu od onih naroda koji su na krivom putu.

Poštovani Naim Ternava je završio hudbu tako što je zamolio sve prisutne da se mole za nezavisnost Kosova.

Hudba je održana u onoj istoj džamiji Američkih muslimana u Detroitu u kojoj je primio Islam prvi i do sada jedini musliman izabran u Američki Kongres, Poštovani Keith Ellison.

Nakon hudbe, Poštovani Naim Ternava je bio okružen novinarima koji su htjeli vise da čuju o stotinama hiljada Albanaca koji su, kako je u hudbi spomenuto, žrtvovali svoje živote od 1912 do danas u borbi za suvereno i nezavisno Kosovo.

Nakon hudbe i nakon molitve za nezavisnost Kosova i razgovora sa novinarima, Muftija države Kosovo, poštovani Naim Ternava je obavio posjetu Katoličkoj crkvi Albanaca sa Kosova u Auburn Hills-u u predgradju Detroita. Ispred crkve na monumentalnom kompleksu sa različitim objektima, uključujući i nogometno igralište, sačekala ga je državotvorna zastava Albanaca podignuta visoko na 20 metara visokom jarbolu.

Albanci sa Kosova su Državotvoran narod sa državotvornom zastavom, koji se bore za državu (naciju) ulažući svoju imovinu i živote za slobodu i svoje molitve u džamijama i crkvama. I onda će neki reći kako će Albanci dobiti nezavisnost na Kosovu na račun nekog drugog naroda (Bošnjaka). A Bošnjaci ni nemaju državotvornu zastavu kojom bi se obilježili i pod kojom bi se okupili, niti imaju molitvu za slobodu i suverenitet države (nacije). Albanci sa Kosova nikada nisu odustali od svoje zastave, bez obzira na srpski teror i vlastite žrtve, a Bošnjaci se na pregovorima odrekoše zastave sa Ljiljanima, pod kojom su živote dali najbolji sinovi za nezavisnost Republike BiH.

Nemoguće je, a ne usporediti Poštovanog Naima Ternavu, Muftiju Republike Kosovo koji predvodi molitvu za nezavisnost Kosova sa “Muftijom” Bošnjaka (Mustafom Cerićem), koji će i ove godine u julu predvoditi molitvu okupatorskim vojnicima, Turcima, koji ubiše posljednjeg kralja Bosne Stjepana Tomaševića, koji je radije izabrao smrt nego da potpiše kapitulaciju.

Da podsjetimo na Kur’anske ajete koji kažu da Bog neće promijeniti situaciju jednog naroda sve dotle dok se taj narod sam ne promjeni.

I na kraju, svaki narod ima vlast i hodže kakve zaslužuje.




5. Silajdžić govorio na forumu Kataru o kršenju ljudskih prava u BiH

Piše: Dr. Muhamed Borogovac

Avaz 26, april 2007, citat:

Silajdžić je jučer održao izlaganje na Konferenciji, u kojem je govorio, između ostalog, i o situaciji u BiH te kršenju ljudskih prava.

- Govorio sam o Srebrenici. Rekao sam da Ujedinjeni narodi i svijet, nažalost, ignoriraju presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu. Kazao sam da se u BiH krše osnovna ljudska prava te se cak ignoriraju i sudske presude. O demokratiji se ne može govoriti ako se krše ljudska prava i ne poštivaju presude i na takvim temeljima se ne može graditi budućnost - kazao je sinoć Silajdžić u telefonskom razgovoru iz Katara za "Dnevni avaz". – Kraj citata.

Inače, Konferencija koja se održava i Kataru se bavi slijedećim temama:

Ekonomija
Ljudska prava
Slobodna trgovina
POLITIČKE REFORME
Izazovi demokratije
Sloboda medija
itd., u što se možete uvjeriti na linku konferencije na kraju teksta.

Rad konferencije se odvija po sekcijama, a to što je Silajdžić izabrao pogrešnu sekciju gdje se govori o LJUDSKIM PRAVIMA, A NE O “POLITIČKIM REFORMAMA”, najbolje govori da Silajdžić nema ništa protiv Republike Srpske niti ga interesuje politička reforma u BiH. Naime, kada predsjednik BiH dođe tamo i bavi se problemom ljudskih prava, što pripada “trećoj korpi” povelje UN (pitanja od najnižeg značaja u UN), umjesto da govori o Političkim reformama, što su pitanje iz “Prve korpe” UN, to je jasna poruka svijetu da Bošnjaci nemaju problema sa političkim sistemom tj. sa postojanjem RS, ni poslije pravosnažne presude da je RS počinila Genocid.

Sjetimo se Silajdžić je uvijek tobože polagao velike nade da će “svijet” pomoći da se ukine RS, a sada kada ode u svijet, on ne spominje nikakve političke reforme, nego se bavi “ljudskim pravima”. Silajdžić laže kada kaže da “Ujedinjeni narodi i svijet ignoriraju presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu”. Naime, Ujedinjenim nacijama nije ispostavljen nikakav pravosnažan zahtjev sa naše strane, da se bilo šta učini po toj presudi. Upravo je Silajdžić došao u Srebrenicu i ubijedio Srebreničane da NE usvoje pravosnažnu odluku o izlasku iz RS, nego samo “rezoluciju” tj. izjavu bez pravne snage.

A Srebreničani najbolje znaju kako je ganjati ljudska prava po šalterima Republike srpske i zašto su tražili suverenitet od RS. Bošnjacima treba sloboda, a ne ono što im je Silajdžić namijenio još u Daytonu i čega se i sada čvrsto drži - da mole četnike za dozvolu, čak i kada hoće da zasade ruže na mezarju, što je nedavno iskustvo iz Bratunca.

U stvari, sada se Silajdžićeva aktivnost usmjerila na obećanja da će stići pare iz islamskih zemalja, čime kupuje socijalni mir i čuva Republiku srpsku. Haris Silajdžić je ustvari dugo pripreman i veoma sposoban četnički agent koji manipuliše i dobronamjerne muslimane iz svijeta. Njegovi specijalitet je da se veoma “emotivno” i “vatreno” zalaže za nešto što lijepo zvuči, ali je ustvari ćorsokak.

Ovo je još jedan takav primjer gdje Silajdžić dođe na konferenciju i ode na pogrešnu sekciju, da diskutuje o ljudskim pravima, umjesto da zahtijeva podršku demokratskog svijeta za političkom promjenom, tj. izdvajanjem Srebrenice iz RS.

Evo linka za konferenciju u Kataru http://qatar-conferences.org/democracy2007/program.php



6. Usvojena Rezolucija o Srebrenici na Federalnom parlamentu

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je na današnjoj sjednici u Sarajevu Rezoluciju o Srebrenici.

Prema tom tekstu, Dom «očekuje da bude pokrenuta ustavna procedura kojom će se urediti da teritorija općine Srebrenica dobije poseban status te da se kao takva izuzme iz nadležnosti institucija Republike Srpske (RS) i stavi pod jurisdikciju organa BiH».

Rezolucija također ukazuje na potrebu hitnog donošenja državnog zakona o statusu Srebrenice u kojem treba da budu razriješena sva pitanja u organizaciji zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u tom gradu.

"Očekujemo da svi organi i institucije BiH i entiteta donesu odgovarajuće odluke i zakonske propise s ciljem dosljednog provođenja presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) kojom je utvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid", stoji dalje u Rezoluciji.

U tekstu se navodi i da Vlada Federacije BiH treba hitno da predloži izmjene zakona i propisa te donese konkretne programe kojima će biti osigurani materijalni, finansijski i drugi uvjeti za odvijanje normalnog života u Srebrenici.

Ova rezolucija usvojena je na inicijativu Kluba poslanika Socijaldemokratske partije BiH u Predstavničkom domu parlamenta FBiH. -- (FENA)


KOMENTAR: Dakle i presuda suda za genocid je podvedena pod daytonski ustav, tj. iskorištena je da se ojača daytonski Ustav nastao na genocidu. Potpuno je zanemaren dokument kojega je Prof. Boyle napisao na zahtjev Srebreničana poslije presude za genocid, po kojem Srebreničani trebaju donijeti pravosnažnu odluku da se opština Srebrenica izdvaja iz RS i da se na opštini restaurira prethodno pravno stanje tj. predratni zakoni Republike BiH.

Tako je kad je narod nezainteresovan za svoju državu. Onda izdajnici mogu raditi šta god hoće. Zato su Srebreničani umjesto do slobode dogurali do šatora u Sarajevu.


V. S.



7. PEĆANIN, I IZDAJNIK I BUDALA

DANI: Osim Vas, "neutralnog", sa Dodikom. No, da se vratimo na prvo pitanje. Možete li Vi zamisliti sljedeću situaciju: Njemačka 1946. godine, rat je završen, činjenice o holokaustu poznate. Možete li Vi zamisliti situaciju u kojoj čelnik tadašnjeg "OHR-a" u tadašnjoj Njemačkoj, recimo poput Vas, objašnjava jednom novinaru, recimo meni, da je to hoće li i dalje postojati Wermaht ili Gestapo "stvar lokalnih političara", a ne međunarodne zajednice? U kakvom ovo svijetu mi živimo?

GREGORIAN: Da Vam kažem, budući da govorite istim riječima koje upotrebljava i gospodin Silajdžić...

DANI: ...Moram Vas ispraviti: on govori o ovim stvarima rječnikom koji pročita u mojim tekstovima...

GREGORIAN: On je bio taj koji je pristao na to i saglasio se sa tim u Daytonu. Zašto Silajdžića ne pitate što se tada nije založio da Srebrenica bude dijelom Federacije, zašto se složio da drugom entitetu bude ime Republika Srpska? Ja nisam bio u Daytonu i nisam učestvovao u tome, niti sam ja trebao da se složim sa tim. Ali, Izetbegović i Silajdžić su bili u Daytonu i oni su se složili sa tim. Pitanje je sada sklonjeno. Simboli će biti promijenjeni. U mojim razgovorima sa premijerom Dodikom prije 3-4 sedmice, on mi je čak iznio i prijedlog da pripadnici agencije SIPA budu ti koji će obezbjeđivati memorijalni kompleks u Potočarima. Ja mogu shvatiti da su ljudi koji se vraćaju u Srebrenicu, kada vide simbole koji su bili tada kada je počinjen genocid, zaplašeni, ja mogu shvatiti to, zbog toga sam tiho i radio sa Dodikom kako bi se ovo promijenilo.

DANI: Ali, ne zaboravite i da je ime simbol?

GREGORIAN: Što ste se onda sa time suglasili u Daytonu?

DANI: Nisam ja, to pitajte gospodina Silajdžića, a ne mene. No, kad već pitate: zadnja stvar na koju bih pristao je da budem advokat Izetbegoviću ili Silajdžiću, jer ima hiljadu puta više stvari u kojima se temeljno ne slažem sa njima, nego onih o kojima se slažem. No, reći ću Vam moju pretpostavku kao odgovor na Vaše pitanje. Moguće je da su sve pobrojano prihvatili i zbog toga da sačuvaju bilo kakvu BiH i to Bošnjaka što je u njoj ostalo: možda su shvatili da u ovakvom svijetu, sa međunarodnim predstavnicima u BiH poput Vas, ne bismo imali samo "općinski genocid". Na kraju, zanima me kako gledate na "genijalnu" odluku Skupštine RS-a po kojem će se o pitanju promjena imena policije koja je počinila genocid odlučivati na referendumu?


KOMENTAR: Ono što je dobro u ovom intervjuu i zbog čega ga objavljujemo je to što mladi i nadobudni Gregorijan nije imao nikakvih problema da otvoreno kaže ko je kriv za Dayton, dok su njegove starije i lukavije kolege, npr. Holbrooke, to uvijek nekako uvijali u neku mudrost i pritisak svijeta, čuvajući Dayton tako što su čuvali integritet kreatora Daytona, Izetbegovića i Silajdžića. Ovdje taj dio posla pokušava odraditi Pećanin, podvaljujući kako je u Daytonu spašena “bilo kakva BiH”.

Međutim, Pećanin je tu protivrječan. On tobože traži ukidanje institucija Daytona (konkretno policije RS), a istovremeno dok to tobože traži on u svari utvrđuje Dayton, jer je, eto, Dayton spasio “bilo kakvu BiH”. tj. po njemu da nije bilo Daytona ne bi bilo nikakve BiH. Pa ako smo mi dobili BiH u Daytonu, otkud nam pravo da tražimo još više, tj. “unitarnu” BIH?! Istina je potpuno drukčija - da nije bilo Daytona bila bi Republika BiH, sa svojim građanskim Ustavom priznatim od UN i ne bi bilo RS. Dayton je osnovao RS i spasio četništvo, jer su četnici već bili u rasulu i Armija RBiH je oslobađala po jedan BH grad dnevno.

Često se kod Bošnjaka ne zna gdje završava budala i gdje počinje izdajnik. Kod Pećanina se to tačno zna, on je izdajnik, jer on zna da su četnici bili u rasulu i da je Dayton njih spasio, a ne “bilo kakvu BiH”, ali je i budala pa upada u ovakve kontradikcije.

Osim toga, Pećanin radi još jedan koristan posao za izdajnike. On u stvari podiže ugled i Izetbegoviću i Silajdžiću ponavljajući “k’o papagaj” u svim svojim člancima stereotip da su oni ekstremisti, nacionalisti, veliki muslimani i slično, čime zamagljuje istinu da su oni samo izdajnici.



Dr. Muhamed Borogovac



8. VUK DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA

Piše: Selmanović Mehmed

Američki televizijski kanal PBS koji se 75% finansira od dobrovoljnih donacija običnih građana Amerike, emitovao je zanimljivu dokumentarnu seriju od 11 epizoda pod nazivom "America at Crossroads" (Amerika na raskršću) poslije 11. septembra, 2001. Zahvaljujući dokumentarcu koji se emitovao 17. aprila, i BiH je spomenuta - imali smo priliku vidjeti i ćuti još jednu od tajni kako se dijelila Republika BiH. Te noći voditelj jednosatne emisije bio je Richard Perle, tzv. "neocon" (novi konzervativac), i jedan od kreatora rata i okupacije Iraka.

Richard Perle vjeruje u agresivnu i samoinicijativnu spoljnu politiku Amerike, a ta politika je (rat i okupacija) arapskih država i država sa muslimanskom većinom. U ovoj emisiji on je napravio paralelu između intervencije Amerike u BiH i Iraku tako da opravda rat u Iraku, što su dvije potpuno različite intervencije u smislu međunarodnog prava. Na svu sreću, Richard Perle je u manjini i veoma mali broj ljudi u Americi želi biti kućni prijatelj sa njim zato što je zlonamjerni lažov i što je odgovoran za desetine hiljada mrtvih civila u Iraku i preko 3.000 mrtvih američkih vojnika. Malo ljudi u Americi bi izašlo u grad i popilo kahvu sa njim i to Richard zna. Zato on ode u Sarajevo i sa svojim bliskim prijateljem Harisom Silajdžićem pije kahvu na Bašćaršiji i šeta se Sarajevom. Bilo je šokantno gledati ih kako se osjećaju komotno u prijateljskoj atmosferi dok piju kahvu; a kako se uopšte znaju pitao sam se. Richard Perle je u toj emisiji ispričao da je bliski prijatelj Harisu i da je bio LIČNI SAVJETNIK Harisa Silajdžića i drugih političara BiH u Dejtonu prilikom pregovora. Usput je izjavio da je on uvijek zagovarao vojnu intervenciju protiv četnika. On se u toj emisiji predstavljao kao tzv. prijatelj BiH, a on je u stvari samo prijatelj bosanskim izdajnicima i grobarima Republike BiH kao što su Silajdžić i drugi. Oni koji su bili pravi prijatelji RBiH i borili za intervenciju i zaustavljanje genocida, takvi nisu htjeli da budu ni blizu Dejtona, a kamo li da učestvuju u pregovorima o podjeli RBiH. U Dejtonu su se skupili neprijatelji BH nacije, a jedan od njih je bio Richard Perle tzv. prijatelj BiH i blizak ahbab Silajdžića. Richard Perle mrzi sve što je muslimansko ili arapsko i takav čovjek u Dejtonu je bio savjetnik izdajniku Silajdžiću?!

Kakve li ironije to se samo nama može desiti da imamo takvog savjetnika kao što je Richard Perle. To što je on bio savjetnik Silajdžiću i drugima samo nam govori sa kakvom ozbiljnošću i strašću "naši" izdajnici su bili prišli projektu podjele RBiH i stvaranju četničke republike.

Haris Silajdžić je bio izdajnik RBiH, a zaštitnik četničke republike i takav je ostao, ko jedanput izda opet će izdati, i opet i opet ..., jer vuk samo dlaku mijenja.




9. TAMO GDJE NEMA IZDAJE IMAJU NOĆNA ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE BOŠNJAKA

NOVI PAZAR - Sandžački muftija Muamer Zukorlić ocenio je danas da su obaveštajne strukture Srbije umešane u pokušaje destabilizacije Islamske zajednice i zatražio uvid u dosijee saradnika bezbednosnih i obaveštajnih struktura iz redova službenika IZ. Zukorlić je u pismu predsedniku i premijeru Srbije, Borisu Tadiću i Vojislavu Koštunici, zahtev obrazložio “udarima nekoliko organizovanih, međusobno dobro koordiniranih napada na Islamsku zajednicu”.

On kao primere naveo Objediniteljski sabor IZ u Srbiji sa sedištem u Novom Pazaru i paralelno osnivanje Rijaseta u Beogradu, pokušaje prodaje imovine IZ koja je svojevremeno nacionalizovana i težnje Bošnjačkog nacionalnog saveta da kontroliše rad ove verske zajednice. U pismu državnom vrhu, dostavljenom i medijima, Zukorlić navodi da je deo kontinuiranog napada na IZ i “napad grupe vernika, poznati kao `Vehabije`na Arab-džamiju” i hapšenje nekoliko lica pod sumnjom da su se bavili terorističkim aktivnostima. “Pre nekoliko dana ova grupa je prebačena iz Novog Pazara u Beograd, a istraga je proglašena državnom tajnom, što otvara brojna pitanja”, navodi Zukorlić u pismu.

On je dodao da “posebno brinu” brojne indicije i informacije o aktivnoj umešanosti obaveštajnih i bezbednosnih službi u aktivnostima protiv Islamske zajednice.



10. RAT NIJE ZAVRŠEN DOK GOD POSTOJI RS

Raduje me ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH na mojoj e-mail adresi i, svakako, želim ga i nadalje primati. Raduje me i izjava dr. Harisa Silajdžića i njezino proširivanje u tumačenju i vašem komentiranju, jer, upravo u tome i jeste suština. Naime, ako je u ratu i zločinom "stvorena", tj. iznuđena Republika srpska, shvatimo kako je rat iznudio ili bolje: oktroirao dejtonski Ustav. Da rat nije prestao dokaz je upravo postojanje tog Ustava i Republike srpske. Trebamo imati normalan Ustav i normalnu Državu, a nemamo. Znači, rat treba zaustaviti. A sve je to na istom mjestu.

Ustvari, to je pravo mjesto za uspostavljanje stojne tačke prema svim našim problemima. Naime, ako to već nije moguće u Ujedinjenim narodima, a nije, morali bismo inzistirati na Medjunarodnoj konferenciji o BiH - kao međunarodno priznatoj državi prije rata za koji je, kao za kardinalno mjesto, vezana cijela priča. Na toj konferenciji bi, definitivno, i Milan Martić mogao dobiti Republiku srpsku Krajinu - sasvim po istoj logici po kojoj opstaje Republika srpska, ili, sljedstveno i sasvim jednako - nema ni govora o Republici srpskoj u BiH. Ako mogu, neka je naprave u Srbiji. Po svemu, trebat će im. etc. Puno je toga što bi odjedanput izgledalo sasvim drugačije, a otom, potom.

Zahvaljujem vam što ste mi pružili ruku i inteligentnu informaciju. Od Boga vam zdravlje i dobra sreća. Od mene - najbolje zelje, pozdravi i maksuz selami.

S poštovanjem,

Atif K.



KOMENTAR: Nažalost, ne može nam pomoći nikakva međunarodna konferencija, jer svijet je uvijek za status qvo. Mi smo mogli stanje promijeniti da su Srebreničani poslušali Prof. Boylea i na osnovu presude za genocid proglasili restauraciju prethodnog pravnog stanja, Srebrenicu kao opštinu Republike BiH. Tada bi svijet bio uz nas jer svijet poštuje svoj pravni poredak, tj. svoju presudu za genocid. Budući da mi nismo ispostavili nikakav pravosnažan zahtjev poslije te presude, svijet je ostao uz status qvo, jer mu nije dostavljen nikakav pravni argument da bi nešto promijenio. Da su Srebreničani povukli taj pravi potez, to bi bilo dovoljno da sruši Dayton, bez obzira što se radi o jednoj opštini.

M. B.



Mnogi naši članci su nadživjeli izdanje “Glasnika” u kojem su originalno objavljeni, tj. bivali su prenošeni i u drugim medijima. Jedan od tih članaka je i otvoreno pismo Predragu Matvejeviću, kojeg smo originalno objavili 2. aprila, 2006., u Glasniku br. 390, a o kojem su npr. prošlog mjeseca pisale dvije zagrebačke novine “Fokus” i “Hrvatsko slovo”. Budući da je broj naših čitalaca od tadašnjih 10,000 porastao na današnjih 30,000, ponovo objavljujemo to pismo.

Posebno nam je drago da se produženi život “Otvorenog pisma Predragu Matvejeviću” događa upravo u Zagrebu, tamo gdje je najvažnije da se shvati istina o dotičnom gospodinu.


11. OTVORENO PISMO PREDRAGU MATVEJEVIĆU

Gosp. Matvejeviću, ovo pismo nije ni u kakvoj vezi sa vašom reakcijom u vezi sa Tihićevom posjetom Papi Benediktu, osim što me je podsjetilo da još nisam odradio jedan posao kojega sam sebi davno zadao.

Za početak sjetimo se jednoga vica iz vremena prije raspada Jugoslavije, vremena u kojem je već trajala velikosrpska politička agresija ne jugoslavenske republike, običnom čovjeku nevidljiva, a koja je bila neophodna prva faza kasnije oružane agresije.

Taj vic ide ovako, citiram:

- Znaš li šta znaci skraćenica B i H?

- Šta?

- Branko i Hamdija! ///

Ovaj vic sam odabrao jer on najbolje ilustruje velikosrpsku strategiju razbijanja Bosne i Hercegovine, koju su malo kasnije otvoreno izražavali riječima: "Srbi su ugroženi u Bosni jer su se tamo udružili Ustaše i Turci pa su od Bosne napravili "tamnicu za Srbe"."

Vicevi su bili samo jedno od mnogobrojnih oružja iz arsenala specijalnog rata protiv Republike BiH kojega je vodila "Beogradska čaršija", od akademika SANU, kao što su npr. Ćosić, Tadić, Bećković,... do njihove Sarajevske ekspoziture u kojoj su bili Kecmanović, Šešelj, Nogo,....

Nažalost, nije sve ostalo na političkim vicevima. Uskoro se prešlo na organizovanje snaga u BiH koje će poslužiti za rušenje Republike BiH. Organizovano je uništavanje Republike BiH na više frontova, ali ćemo se mi ograničiti na onaj pravac akcije koji je bio uspješan, kojim je na kraju zaista i razbijana Republika BiH.

Kao što vam je poznato, taj posao su velikosrbi odradili uz pomoć tobožnjih "Mladih muslimana", a u stvari uz pomoć karizmatičnog Alije Izetbegovića kojega su oni podmetnuli i proglasili za "velikog muslimana", a koji je uistinu bio muslimanski Srbin, nešto kao npr. Meša Selimović ili kasnije Emir Kusturica, itd.

Tada su BH patrioti na vlasti u BiH uočili "neprirodno" savezništvo Izetbegovićeve grupe sa Šešeljem i odmah shvatili šta se događa. Slijedio je poznati "Sarajevski proces" gdje je Izetbegovićeva grupa bila kažnjena zbog "organizovanja u cilju rušenja Ustavnog uređenja Republike BiH". Na tom suđenju se Izetbegović potpuno otkrio kao velikosrbin. Evo npr. jednog citata iz Izetbegovićeve završne riječi, kojega se ni sam Kecmanović, arhitekta tadašnjeg unitarističkog novogovora, ne bi postidio. Citiram:

"Na kraju želim da kažem da nisam učinio nikakvu štetu Jugoslaviji. Tu štetu učinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogrudna i lokalistička gledanja nanijela su već do sada krupne štete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slučaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi čiji horizonti ne sežu dalje od atara ovog grada.

Kada je riječ o Jugoslaviji, mogu samo reći da sam je volio kao što se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti."
- Kraj citata.

Priznaćete da se ovih unitarističkih Kecmanovićevskih floskula, o ljudima čiji "horizonti ne sežu dalje od njihovog atara" ni sam Kecmanović ne bi postidio.

Kao što znate, na kraju je velikosrpski lobi u BiH, uz pomoć montirane afere Agrokomerc" uspio skinuti "Hamdijinu" garnituru sa vlasti, a zatim im nije bilo teško skinuti ni "Branka". Po hitnom postupku su pustili Aliju Izetbegovića iz zatvora, i pomogli mu da dođe na čelo BiH. Oni su dobro znali da podjela BiH ne može biti legalna bez pristanka legalnih bh vlasti i za to im je poslužio Alija Izetbegović. Vjerovatno vam je poznato da su osim Bošnjaka i Hrvati izašli iz ovog haosa kao gubitnici u Bosni i Hercegovini i da se to ne može ispraviti dok god je Srbima zagarantovano pola (tačnije 49%) BiH.

Sada se čitaoci vjerovatno pitaju: "Pa zašto je ovo otvoreno pismo upućeno poznatom humanisti Predragu Matvejeviću?"

Pa zato što je Matvejević odigrao nevjerovatno važnu ulogu u velikosrpskom projektu. Matvejević je dugo bio onaj jedini "intelektualac" iz Zagreba, koji je zajedno sa beogradskom čaršijom kritikovao "dogmatizam" u tadašnjih bh vlasti, "tamni vilajet" kako su Republiku BiH zvali. Matvejević je radio Šešeljev posao za Izetbegovićevu grupu u Zagrebu, tj. organizovao je potpisivanje peticije da se puste iz zatvora "islamski i intelektualci, zatočenici savjesti".

Bez Matvejevića velikosrpski projekt ne bi imao legitimitet, to bi bila samo uska, beogradska velikosrpska zavjera. Sa Matvejevićem, tom projektu je dat privid internacionalizma, demokratije, humanizma, jer više nije dolazio samo iz Beograda, nego i sa potpuno suprotne strane, iz Zagreba. Svojim aktivnim učešćem na strani beogradske čaršije, (npr. na strani Akademika Tadića, oca današnjeg predsjednika Srbije) u nasrtajima na rukovodstvo Republike BiH, Matvejević je bio onaj koji je onemogućio ranu dijagnozu velikosrpske bolesti. Bolest srpskog šovinizma je rasla pod prividom "humanizma i demokratije", jer su tu uvijek bili i "demokrati" iz Zagreba, oličeni u Matvejeviću, a ne samo velikosrbi iz Beograda.

Ulogu sličnu Matvejevićevoj u velikosrpskom projektu je sa "bošnjačke" strane igrao Emir Kusturica u čijim filmovima je bio obrađen dogmatizam i duhovni mrak komunističkog birokrate "u antistaljinističkom staljinizmu" kako je velikosrpska čaršija nazivala Titov komunizam. Međutim, nema potrebe da pišemo otvorena pisma Kusturici; on nam nije interesantan, jer on je na kraju bio pošten i izjasnio se na kojoj je strani.

Dr. Muhamed Borogovac, Boston, MA


12. Rahatluku nigdje kraja nema

Piše: Ramo Kolar

http://republikabih.net/


+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

#465 The genocide verdict was seriously affected by the failure to gain access to confidential documents

National Congress of the Republic of Bosnia-Herzegovina

ONLINE NEWSLETTER No. 465 - International issue

April 24, 2007

1. The genocide verdict was seriously affected by the failure to gain access to confidential documents

------------------------------------------------------------------------
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line. Then your email address will be promptly deleted.
____________________________________________________


1. The genocide verdict was seriously affected by the failure to gain access to confidential documents

By Anes Alic in Sarajevo for ISN Security Watch (24/04/07)

The discovery of new evidence may lead Bosnian legal experts to request a review of the International Court of Justice (ICJ) ruling that cleared Serbia of responsibility for the genocide of Bosniaks and Croats.

Legal experts say that the outcome of the case was seriously affected by the failure to gain access to confidential documents from the war crimes trial of former Yugoslav leader Slobodan Milosevic.

Last week, a former Milosevic prosecutor accused Carla Del Ponte, the chief prosecutor at the Hague-based International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY), of cutting a deal with Belgrade to withhold evidence during the Milosevic trial that would have helped Bosnia's case against Serbia.

The ICJ on 26 February cleared Serbia of direct responsibility for genocide and complicity in genocide in Bosnia during the 1992-1995 war. In the key verdict, the court ruled that Serbia had "not committed genocide, through its organs or persons whose acts engage its responsibility under customary international law."

The court said the July 1995 massacre of nearly 8,000 Bosniak (Muslim) men and boys in the eastern town of Srebrenica was an act of genocide committed by Bosnian Serbs. Serbia was found guilty only for failing to prevent the genocide and punish those responsible.
Black out

In 2003, the Serbian government sent boxes with hundreds of documents to the ICTY. Among other things, the documents contain minutes of meetings of the Supreme Defense Council, the top decision-making body at that time, created in 1992 and comprised of high-ranking Serbian politicians and military officials, as well as Bosnian Serb officials, including war time army commander Ratko Mladic, who is wanted by the ICTY.

Passages in the documents were blacked out at the request of the Serbian government and the court did not request the complete original archive.
According to the ICTY Statute, any country handing over sensitive documents has the right to demand protective measures on some documents, due to national security concerns.

At one point, the court rejected a Bosnian request to demand the full, uncensored documents.

However, last week, former ICTY prosecutor Geoffrey Nice sent a letter to the Zagreb daily Jutarnji List accusing Del Ponte of striking a deal with former Serbian foreign minister Goran Svilanovic to apply protective measures to the documents sent to the court in 2003.

Nice, who led the Milosevic prosecution until the latter's death last year, wrote that the existence of these documents was established by his team in 2002, and that he tried to make them public.

"Del Ponte disregarded my advice and agreed in principle that a substantial part of the records could be kept from the public, as the court subsequently ordered," Nice wrote.

"There was no legal basis for the withholding of the records from the public. There was no conceivable reason for making a deal with Yugoslavia.
It served only one purpose: to keep Belgrade's responsibility from public scrutiny and, significantly, from the International Court of Justice."

The Office of the Prosecutor (OTP) rejected the allegations it had concealed documents from the ICJ or made any kind of deal with Belgrade, but confirmed that the prosecution had had frequent correspondence with Belgrade regarding the delivery of the documents.

OTP spokesperson Olga Kavran then told a Hague press briefing on 18 April that although correspondence between government officials and the OTP was a regular event "the suggestion that there was a deal to conceal evidence is completely false."

Kavran also cited the ICTY's Rules of Procedure and Evidence, which says that only the judges and not the prosecutor can decide on the protective measures to keep material from the public. However, she did say that during one correspondence with Belgrade, the prosecution said it would not object to granting "reasonable protective measures" on some documents.

The chief legal representative for Serbia in the ICJ case, Radoslav Stojanovic, told Serbian media that Nice's accusations were absurd and that his letter coincided with US media reports criticizing the ICJ's February verdict.

Stojanovic told Belgrade-based Radio B92 that "such writings are related to resolving Kosovo's final status, trying to put pressure on Serbia to agree with the province's independence, by blackmailing her with a revision of the verdict."
The evidence

Sakib Softic, Bosnia's legal representative, believes that evidence mentioned by Nice could be crucial for proving the involvement of Serbian authorities in the Bosnian war. He says that even the ICJ's vice president, Jordanian judge Awn Shawkat Al-Khasawneh, suggested the genocide ruling was based on incomplete evidence.

"The outcome of the verdict surely would be different if the key evidence from the Milosevic trial were not hidden from the public and the ICJ," Softic told ISN Security Watch.

Softic said that he, through some channels, saw those documents but could not legally use them as evidence at the trial.

"With no doubt they confirm that Bosnian Serb political and army structures were under direct control by the Serbian government, who also gave them financial and logistical support," Softic said, though he was unable to give details from the documents.

Softic stressed that he did not blame ICTY prosecutors for not handing over the documents, rather he blamed ICJ judges for not requesting them.

A source close to the Bosnian legal team told ISN Security Watch under condition of anonymity that the most interesting part of those documents was related to time of the Srebrenica massacre, dated from May to September of 1995. According to the source, those documents contain several orders from Serbian army officials regarding military actions in Srebrenica.

"Among them are orders which confirm that Serbian military authorities were placing, promoting and retiring Bosnian Serb officers, but also orders to the Serbian officers to join the Republika Srpska Army [Bosnian Serb army], a couple of months before the Srebrenica offensive," the source, who has seen the original documents before they were blacked out, said.

He said the Supreme Defense Council held three meetings during the Srebrenica offensive, unusually frequent, and that General Mladic was present at the third session.

The source also said that evidence would have made Serbia liable for the Srebrenica genocide, and that whenever the agenda turned to discussion of the financing of the Bosnian Serb army and personnel matters, as well as to Croatian Serb activities, the documents were blacked out in places.

"For instance, the Serbian Supreme Defense Council decided in 1993 to assist to officers of the Bosnian Serb Army by establishing a body within the General Staff of the Yugoslav Army called the 30th Personnel Center,"
the source said.

He also said that during the war in Bosnia, up to 4,000 officers on the Yugoslav Army payroll were serving in the Bosnian Serb Army within the 30th Personnel Center, an office dealing with the officers serving in both armies for short temporary assignments or longer indefinite periods.

The source also said there were other documents, besides those censored for the Milosevic trial, which could be used for a revision of the case.
Bosnia's legal team is hoping to gain new evidence from the trials against Serbian military and intelligence officials, currently ongoing at the ICTY.

The ICTY is trying Momcilo Perisic, former Chief of the General Staff of the Yugoslav Army, who is charged with the aiding, planning and execution of a military campaign of artillery, mortar shelling and sniping on civilian areas of Sarajevo.

"These crimes were, in part, planned, instigated, ordered, committed and aided by members of 30th Personnel Center [.] Perisic had reason to know that subordinates of his serving in the Bosnian Serb Army via the 30th Personnel Center had participated in the perpetration of crimes in Sarajevo," reads the indictment.

Among the members of the 30th Personnel Center are Bosnian Serb Army chief General Ratko Mladic, General Stanislav Galic, commander of the Sarajevo Romanija Corps, and his successor, General Dragomir Milosevic.

General Galic was sentenced in 2003 by the ICTY to 20 years for the shelling and sniping of Sarajevo; General Milosevic surrendered to the ICTY in 2004 facing charges of crimes against humanity and violations of the laws or customs of war; indicted General Mladic is still at large, believed to be hiding somewhere in Serbia.

Perisic's indictment also says that crimes in Srebrenica were planned, ordered and committed by members of the 30th Personnel Center.

Among other ongoing cases at the ICTY that could provide new evidence in Bosnia's case against Serbia are the trials of the former commander of the Special Forces of Serbian Interior Ministry, Franko Simatovic; former chief of Serbian State Security Services Jovica Stanisic; and Vojislav Seselj, former Serbian deputy prime minister and leader of the Radical Party.

Seselj is charged with founding the White Eagles paramilitary unit, which committed atrocities in Croatia and Bosnia.
Its own worst enemy

However, seeking a revision of the ICJ ruling could be a challenging task, evidence aside, for Bosnia, where ethnically divided nationalist politicians seldom reach agreement.

The greatest resistance comes from Bosnian Serb officials, who were against the lawsuit from the beginning, though they are also dissatisfied with the ruling, as it found Bosnian Serb wartime political and military leaders guilty of genocide - a ruling that could have future implications.
Bosnian Serb leaders fear the ruling could lead to stepped up attempts to abolish Bosnia's Serb-dominated entity, Republika Srpska.

Officials representing the international community are also against a revision of the ruling, as is it not in the spirit of reconciliation.

Even an attempt last week by the Bosnian presidency to push through a resolution demanding that Serbia arrest and extradite indicted war criminals failed to pass when the Bosnian Serb member of the presidency, Nebojsa Radmanovic, voted against it. Republika Srpska parliament also rejected the resolution.

Some local media quoted sources from the Bosnian presidency as saying that the international community had even interfered, attempting to convince the Bosniak and Croat members of the presidency to "soften" the document to "suggest" rather than "demand" that Serbia arrest indicted war criminals.

A spokeswoman for the Croat member of the presidency, confirmed that there had been meetings with international officials, but that there was no pressure to change the resolution. "There were meetings on this subject with representatives from United States and several others western embassies in Sarajevo, including High Representative of international community in Bosnia and Herzegovina," the spokeswoman said.

In a press release from his cabinet, Radmanovic also suggested he would "veto" any attempt by Bosnia to seek a review of the ICJ judgment.

However, Softic dismissed Radmanovic's threat, saying that Radmanovic was legally powerless to stop a review of the decision if new evidence were to emerge, and that an attempt to block the revision would be viewed as a political rather than legal issue.

Bosnia has 10 years to start new proceedings at the ICJ if new evidence is discovered proving that Serbia intended to commit genocide in Bosnia.
However, if politics is allowed to take a front seat, chances for a review are slim.

(Editor's note: Anes Alic is a senior writer and analyst for ISN Security Watch. He is based in Sarajevo.)


+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

#464 Sensational Interview with Marko Attila Hoare, former investigator at The ICTY OTP

National Congress of the Republic of Bosnia-Herzegovina

ONLINE NEWSLETTER No. 464 - International issue

1. The letter that the ICTY prosecutor Sir Geoffrey Nice sent to the Croatian newspaper “Jutarnji List” (Morning News)

2. Statement by Kasim Trnka, a constitutional judge in Bosnia-Herzegovina, for Radio Free Europe

3. Sensational Interview with Marko Attila Hoare, former investigator at The ICTY OTP

4. CROATIAN SOCIETY OF VICITMOLOGY TO UN SECURITY COUNCIL

------------------------------------------------------------------------
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line. Then your email address will be promptly deleted.
____________________________________________________


1. The letter that the ICTY prosecutor Sir Geoffrey Nice sent to the Croatian newspaper “Jutarnji List” (Morning News).

The following is a translation from Croatian language.

In your newspaper issue of April 12 2007, in the article “Sanader: Croatia is also interested in why the documents did not reach the ICJ” is written:

“The New York Times published on Monday that in the trial before the International Court of Justice (ICJ) at The Hague, Serbia withheld some crucial evidence concerning its role in the war in Bosnia and Herzegovina from 1992 to 1995, by making parts of the transcripts from meetings of the supreme defense council unavailable to that highest UN court, with the permission of the Office of the Prosecutor of the International Criminal Tribunal for former Yugoslavia (ICTY)”.

From 2002 to 2006 I was in charge of the prosecution of Slobodan Milosevic, and the documents mentioned here were used as proof against Slobodan Milosevic. I wish to use this opportunity to emphasize that neither my team nor I were part of that “permission”, as the citation above seems to imply.

The decision to allow the protective measures (closing the materials from the public) for a large number of pages from the documents of the supreme defense council (VSO) of SR Yugoslavia came directly from Carla Del Ponte. In a letter to Goran Svilanovic, the Minister of Foreign Affairs of Yugoslavia at the time, in May 2003, she gave consent for protective measures of a “reasonable” part from the collection of VSO documents, even though no one from prosecution had previously viewed those documents. I opposed her intention, and warned her in a letter not to make any concessions to Serbia. Namely, that same month I had initiated a legal procedure, through which the Prosecution requested those documents from Belgrade in the manner specified by the Statute and the Regulations of the ICTY. My intention was to obtain the documents and use them in the open sessions of the court. For that reason it is not an accident that right at that time Belgrade, through Ms. Del Ponte, tried to make a “deal” and with it tried to strengthen its position in the legal procedure before it. It succeeded. Ms. Del Ponte completely ignored my letter.

The deal that Carla Del Ponte struck with Belgrade did not have any legal basis. That was an unnecessary “deal” that Belgrade used only to hide proof of Yugoslavia’s involvement in the wars in Croatia and Bosnia and Herzegovina from the ICJ, and also from its own public. On the other hand, the new government in Belgrade did not have anything against those materials being used as proof against Slobodan Milosevic in a closed session. The motive of Ms. Del Ponte to consent to such a deal is not clear to me even to this day. Namely, the Prosecution not only had no benefit from that “deal”, but on the contrary, it created an unfavorable precedent, because subsequently Belgrade placed the same conditions on similar documents – and successfully, because Ms. Del Ponte again would personally approve such initiatives from Belgrade. On the other hand, my team and I have spent much time and effort convincing the judges to remove the protections from those documents, in the name of transparency of the court, and particularly with regard to such cases where the trial can potentially uncover offenses of state institutions that were being hidden and still are hidden, not only from various courts and victims, but from the state’s own citizens. Only in extraordinary circumstances should trials be closed to the public.

Sir Geoffrey Nice.
---

Editor’s COMMENT: The Bosnian public interest has been piqued by this letter because in it Sir Geoffrey Nice clarifies how crucial evidence about SR Yugoslavia’s involvement in the wars in Bosnia-Herzegovina and Croatia was closed from the public by the ICTY. Even previous to this letter, it was well known in Bosnia that if new evidence becomes available, then a motion of appeal can be made to the decision by the court in the case of BiH vs. Serbia and Montenegro. Now we know where such evidence exists, and how to get at it.

_______________________________________


2. Statement by Kasim Trnka, a constitutional judge in Bosnia-Herzegovina, for Radio Free Europe

The consent of Radmanovic (Serbian member of Bosnian Presidency) for such a motion will not be necessary, because it is in a procedure for which the B&H agent Sakib Softic already has a mandate. Because this is a motion within an already existing court process, and the current agent already has the mandate to execute the suit from start to finish, then one can conclude that the agent by himself can make the motion and ask for a renewal of the process. And in that case he would be working within his mandate.

__________________________________________


3. Sensational Interview with Marko Attila Hoare, former investigator at The ICTY OTP

Carla Del Ponte stopped The Indictment against top Serbian military and political officials

By Domagoj Margetic,

“Hrvatski list” (Croatian News); Mon, 16 Apr 2007 10:18:37 +0100

In one of your articles you mentioned that you took part in investigation of Office of the Prosecutor against the military top of Yugoslavian army in Belgrade, to be more accurate against the Yugoslavian generals Veljko Kadijevic and Blagoje Adzic, and against political leadership: Kostic, Jovic, Bulatovic. Can you describe what happened with that investigation and why was it stopped?

I was working with an investigating team that was responsible for the investigation of war-crimes by the Serbian/Yugoslav leadership in Bosnia. We were investigating which top officials could be indicted as members of the 'joint criminal enterprise'. We drew up an indictment for Milosevic, Kadijevic, Adzic, Jovic, Kostic, Stanisic, Simatovic, Seselj and others, who I think may have included Zivota Panic and Momir Bulatovic. However, Carla del Ponte rejected the draft indictment and ordered us to prepare a separate indictment for Milosevic alone. A the time (2001), I thought this was just a tactical arrangement; I did not realize that she had permanently shelved plans to indict Kadijevic, Adzic, Jovic, Kostic and the others. At the time, the rumor was that del Ponte wanted a personal contest between herself and Milosevic, and did not want other indictees to obscure the picture.

Why did Carla del Ponte stop investigation and processes against Adzic, Kadijevic, Kostic, Bulatovic and Jovic?

I can only speculate. Until recently, I believed that she was afraid of pushing Serbia too hard, and did not want to indict more top Serbian figures, for fear of jeopardizing her relationship with Serbia. In other words, the determined resistance to the ICTY of the criminal and state elite in Serbia, under Kostunica's leadership, deterred her from pursuing this process. I still think this was an element in her calculations. But since the affair has surfaced of Kadijevic and his stay in the US, and his collaboration with the US over Iraq, I strongly suspect that the US may have quietly informed del Ponte that she was not allowed to indict Kadijevic. And of course, if you do not indict Kadijevic, it is difficult to indict Adzic, Kostic and Jovic. Of course, this remains only a suspicion.

In your opinion, did Carla del Ponte give certain cession to Belgrade and made the decision that certain war crimes and war criminals won't be processed?

Yes; I think she was concerned with her own status and legacy, and wanted to be seen to be successful. So it was more important for her to retain a degree of Serbian collaboration that would allow the trials to take place according to the ICTY's timetables, even if, in return, she had to give Belgrade concessions - such as allowing Belgrade to submit censored records of the Supreme Defense Council. I do not want to imply, however, that this was just del Ponte's personal failing. The ICTY is a bureaucratic institution with its own institutional interests, which are not the same as an interest in justice.

Do you think that del Ponte was ready to give certain cessions to Serbia as an aggressor on Croatia, in exchange for Milosevic?

The ICTY, of course, had no jurisdiction to rule on 'crimes against the peace', i.e. crimes of aggression. But, on the basis of Geoffrey Nice's letter to Jutarnji List, it appears that del Ponte gave Belgrade concessions over the submitting of censored documents of the Supreme Defense Council, without taking into account (or perhaps without caring) about how this would negatively impact upon Bosnia's case against Serbia at the ICJ. So, for del Ponte's 'little' concessions to Serbia, a heavy price has been paid at the expense of justice. But del Ponte is also not a very sophisticated person, and she has stated in the past that she does not care who was the aggressor and who was the victim. So the burden of the indictments have fallen on the small fry; the little people; Serbs from Bosnia and Croatia rather than top officials from Serbia; collaborators rather than aggressors. It was easier for the ICTY to pursue Milan Babic, a local collaborator of Milosevic who at least was ready to testify against him, rather than his former puppet-masters in Belgrade who were much more guilty.

Why evidences against the military and political top of Yugoslavia were not given to national governments as evidences against suspected war criminals?

The ICTY deliberately maintained a distance from the former Yugoslavs themselves; it did not want to allow former Yugoslavs to assume prominent functions in its own institutions; and it did not want to be seen to be too close to the national governments. The ICTY may have felt that to be closer to them; to collaborate with them more openly, would have compromised its reputation of impartiality.

Did Carla del Ponte at any moment tell you that there won't be indictments against the Yugoslavian generals and political top of Yugoslavia, and if so, why?

No, she did not. She only had personal contact with the more senior members of the investigative teams, and I do not know what she told them. But while I was working at the ICTY, in 2001, I believed that at least some of the members of the 'joint criminal enterprise' from the ranks of the top Serbian/Yugoslav leadership would eventually be indicted. And indeed, Stanisic and Simatovic were eventually indicted, separately from Milosevic. But I did not predict that Adzic, Kadijevic, Jovic and Kostic would escape justice; if del Ponte had already in 2001 decided not to pursue them, then that was kept secret from most or all of the investigators.

Why there was no indictments against Yugoslavian presidency in Belgrade and top of Yugoslavian army for war crimes and genocides?

See my answers above.

Why did you leave Office of the Prosecutor?
The British Academy offered me a fellowship at the University of Cambridge, for postdoctoral research in history. I was reluctant to leave the ICTY, as I was committed to the cause of bringing the war criminals to justice, and also because of the chance it gave me to carry out research into the Milosevic regime. But for my career as a historian, and in order to have the chance to finish writing my books on Bosnian history, I decided to leave the ICTY and go to Cambridge. I should say also that my contract with the ICTY was a short-term one; although I think this contract would have been renewed repeatedly, I did not formally have job-security in my ICTY post. So for my personal development, research and career, I left the ICTY. But if I had not been offered the post at Cambridge, I would have remained at the ICTY.

________________________

4. Croatian Society of Victimology To: UN SECURITY COUNCIL

Attn.: Sir Emyr Jones Perry, British Ambassador to the United Nations

President of the Security Council

ACTIO POPULARIS versus CARLE DEL PONTE

In the name of all victims of the war waged by the Yugoslav People's Army (JNA) and the Serb military and paramilitary forces, we are herewith accusing Carla Del Ponte, of committing a grave crime of abusing official position and powers and, consequently, inflicting immeasurable damage on the peoples of the countries affected by the aggression that she had concealed, while on duty of the Chief Prosecutor of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY) since 1999, and the high UN official appointed by the UN Security Council, during which time she made a deal with Goran Svilanovic, the Minister of Foreign Affairs of Serbia, and gave her consent for the implementation of the measures to protect the «reasonable» part of the collection of the Yugoslav and Serbian documents, thus providing Yugoslavia (Serbia and Montenegro) with an opportunity to conceal the evidence on involvement of Yugoslavia (Serbia and Montenegro) in the wars in Croatia and in Bosnia and Herzegovina, of which there exist incontestable proofs in the recent article published by the New York Times and in the open letter of the prominent British attorney-at-law Sir Geoffrey Nice, the prosecutor in the trial of Slobodan Miloševic, therefore, we request from the Security Council

- to immediately remove Carla Del Ponte from the office of the Chief Prosecutor of the ICTY,

- to promptly request declassification of the documents that prove direct involvement of Yugoslavia (Serbia and Montenegro) in the wars waged in the former Yugoslavia

- to take under consideration the actions and operations of the ICTY regarding this case.


In Zagreb, April 17, 2007

For the Croatian Society of Victimology:

President of the Croatian Society of Victimology dr. Zvonimir Šeparovic and Board members

Jadranka Lucic, secretary of the Croatian Society of Victimology,

Domagoj Ante Petric, publicist, deputy chairman of the Croatian Heritage Foundation,

Miljenko Romic, academic painter, author of the Ovcara Memorial Home

Srecko Cvitanovic, chairman of the Main Committee of the Corps of Croatian Defense «Nikola Šubic Zrinski»

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

#463 STIŽE POMOĆ IZ “SRPSKE”

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

21. april, 2007.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 463

http://republic-bosnia-herzegovina.com


SADRŽAJ

1. UVODNIK: BOSNA I HERCEGOVINA 53. DRŽAVA USA

2. Sakib Softić o reviziji postupka pred MSP-om: Nije mi potrebna nova saglasnost Predsjedništva

3. DOGODILO SE OVE SEDMICE

3. 1 KAKAV OTAC, TAKAV SIN
3. 2 STIŽE POMOĆ IZ “SRPSKE”
3. 3 DEMOKRATI USA
3. 4 NOVA KNJIGA, PRILIKA DA SE SJETIMO 1971. i 1974.


Ovo izdanje "Online glasnika" ide na preko 30,000 e-mail adresa.



1. UVODNIK: BOSNA I HERCEGOVINA 53. DRŽAVA USA




Ko je to stajao Srebrenici na putu da donese odluku o otcjepljenju od Republike Srpske nakon presude Internacionalnog suda o genocidu?! Umjesto da donesu odluku o otcjepljenju, delegacija iz Srebrenice je otišla u Banja Luku da se dogovori sa Republikom Srpskom o budućnosti Srebrenice - te danas Srebreničani kampuju pod šatorima u Sarajevu.


Dr. Vahid Sendijarević



Primismo neki dan jedno dobronamjerno pismo iz domovine, koje zaslužuje nasu pažnju budući da primamo veoma mnogo sličnih pisama, u kojima se izražava očekivanje da će neko drugi umjesto nas, neki “svijet”, ili “Amerikanci”, ili “Evropljani”, sačuvati Bosnu i Hercegovinu. Citiram taj dio pisma:

"Pročitao sam izjavu senatora (ili kongresmena) Ed Dzozefa, da Makedonija napreduje krupnim koracima prema EU, jer u svom sastavu nema "Republike Albanske". Možete li vi, iz Bosanskog kongresa, kontaktirati ovog političara i njemu slične, da dođu u Bosnu, i otvore oči Meklheniju, Gregorijanu, Šilingu i ostalima, kako bi izvršili pritisak, da se ukine genocidna tvorevina tkz. "republika srpska". Jedino su Amerikanci ti, koji mogu učiniti, da ova genocidna tvorevina nestane preko noći. Nama je srbovanja u Bosni preko glave i tome se ne vidi kraja. Na kraju krajeva, zašto Bosna ne bi bila 53 država u sastavu SAD, jer je Evropa, personalno nesposobna (plus predrasude) da donese pravdu u Bosnu.

Pozdrav od Senada."

U prirodi je stvari da niko nikada nije dobio državu bez borbe i odricanja. Ako se desi da neko dobije državu - da nekome daju državu, taj je obično brzo izgubi. Amerikancima i ostatku svijeta nije bitno kako će Bosna i Hercegovina izgledati. Njima je važno da je "Bosna mirna".

Oni koji čekaju da im neko drugi da državu i slobodu, dobiće onoliko države i slobode koliko i prosjak para. Prosjak je prosjak i prije i poslije sjedenja pred džamijom u petak.

Šta hoću da kažem je to, da smo samo mi odgovorni za sudbinu Bosne i Hercegovine i niko drugi. Imaćemo onakvu Bosnu i Hercegovinu, za kakvu se izborimo.

Jedan primjer: Ko je to stajao Srebrenici na putu da donese odluku o otcjepljenju od Republike Srpske nakon presude Internacionalnog suda o genocidu?! Umjesto da donesu odluku o otcjepljenju, delegacija iz Srebrenice je otišla u Banja Luku da se dogovori sa Republikom Srpskom o budućnosti Srebrenice - te danas Srebreničani kampuju pod šatorima u Sarajevu.

Koliko je Tuzlaka, Sarajlija, Zeničana, i drugih, otišlo u Srebrenicu da podrži one Srebreničane koji su se borili (i nažalost izgubili) da Skupština Srebrenice donese odluku o otcjepljenju? Odgovor je: niti jedan. Došli su samo oni (Silajdžić, Tihić, Lagumdžija, hodže i podanički “islamski ambasadori” iz svijeta) koji su ih uspješno odgovorili da ne donesu odluku o otcjepljenju od Republike Srpske obećavajući im pare kao zamjenu za pravdu i slobodu.

Prema tome, imaćemo onakvu Bosnu i Hercegovinu kakvu nam daju, jer za suverenu državu, Republiku Bosnu i Hercegovinu, bi smo se morali boriti. A kome je od Bošnjaka do toga da naruši svoj rahatluk?!

A taj nas mentalitet je najbolje iskazan našim poslovicama:


Rahatluku nigdje kraja nema, đe Fazila mezetluke sprema.
Drugi dan druga nafaka.
Biće nekako - ničija nije do zore gorila.
Šuti, i zidovi imaju usi.
Nije Tursko hitit - žuri polahko.
Nije Švabo na Husinu.
Nije se sa rogatim bosti.


A ima i ona: "Vuk na ovcu svoje pravo ima, k'a tiranin na slaba čovjeka, al' tiranstvu stati nogom za vrat, ljudska je dužnost najsvetija." Ali ova nije naša, to je tuđa, to je onih koji nemaju Republiku Srpsku, a imaju više Srba nego Bosna. Ima nešto što se zove domovina ili otadžbina, a mi u našem jeziku nemamo niti riječ za taj pojam, jer otadžbina je srpska riječ, a domovina hrvatska. Otadžbina i domovina su tuđe riječi Bošnjacima, kao i rijeci "čojstvo" (crnogorska) ili '"besa" (Albanska) koja znači da se data riječ ne smije prekršiti niti po cijenu vlastitog života. Ali zato mi imamo naše pite i ćevape, neninu seharu i ćilim, baklavu, sogan dolmu i bamnju, nenine dimije i šamiju.

Jednom kada se bude moglo postati bogat proseći pred džamijom, kada prosjaci budu bogati kao Bill Gates, tada će se i država i sloboda moći izboriti rahatlukom i neninim dimijama. Tada ćemo mi Bošnjaci imati najmoćniju državu na svijetu, bićemo super sila naoružana baklavom i sogan dolmom.

Ko se to od Bošnjaka još sjeća i imena posljednjeg kralja Bosne koji je odabrao smrt, a nije potpisao kapitulaciju pred Otomanskim osvajačem? Mi smo jedini narod od svih naroda koji su bili pod Otomanskom imperijom koji još uvijek slavi ime i uči dove sultanu koji nas porobi i koji ubi našeg posljednjeg kralja. U prvoj sedmici u julu svake godine, Islamska vjerska zajednica organizuje učenje dova, seminara i drugih manifestacija u znak počasti okupatorskim vojnicima, koje “naš” Reis Cerić zove “Turskim šehidima”.





2. Sakib Softić o reviziji postupka pred MSP-om: Nije mi potrebna nova saglasnost Predsjedništva

Revizija predstavlja nastavak, a nikako pokretanje novog spora * Rok za podnošenje zahtjeva do 26. februara 2017. godine

Revizija postupka pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid zavisi isključivo od novih dokaza koje bh. tim očekuje da će prikupiti u narednom periodu, a ne od bilo kakve saglasnosti Predsjedništva BiH.

Ovo je u izjavi za "Dnevni avaz" istakao pravni zastupnik BiH u ovom sporu, pojašnjavajući da ako se dođe do novih dokaza koji potvrđuju da je Srbija počinila ili saučestvovala u genocidu, on ima ovlaštenja da pred MSP-om podnese zahtjev za reviziju postupka te da mu za to nisu potrebna odobrenja ili saglasnosti članova Predsjedništva BiH.

- Revizija procesa je jedini pravni lijek koji poznaje međunarodni pravni poredak, a time i MSP. S obzirom na to da revizija predstavlja nastavak redovnog procesa, nije mi potrebna nikakva saglasnost ili punomoć Predsjedništva. Ni u bh. poretku advokatu ne treba posebna punomoć za ulaganje žalbe ili zahtjeva za reviziju postupka - napomenuo je Softić.

Pojasnio je da mu to pravo daje činjenica da je on imenovan za pravnog agenta BiH u ovom sporu i da u skladu s tim ima ovlaštenja zastupati BiH u redovnom postupku pred MSP-om, što revizija procesa jeste. Njegove nadležnosti prestaju važiti 26. februara 2017. godine, kada istječe i zakonski rok za podnošenje zahtjeva za reviziju postupka.

Softić navodi kako on može biti spriječen da podnese zahtjev za reviziju postupka samo ako Predsjedništvo donese odluku o njegovom razrješenju ili za agenta imenuje drugu osobu.

S. ŠKULETIĆ

Krivica je na sudijama

Softić je, osvrnuvši se na pismo Džefrija Najsa (Geoffrey Nice), glavnog tužioca u suđenju Slobodanu Miloševiću, koji optužuje glavnu hašku tužiteljicu Karlu del Ponte (Carla) da je postigla dogovor s Beogradom o zaštiti dokumenata koji potvrđuju učešće Srbije u ratu u BiH, kazao da je bh. strani u sporu pred MSP-om nanesena neprocjenjiva šteta.

- Ali, za tu nepravdu ne možemo kriviti Tribunal, već sudije MSP-a koje nisu ni pokušale doći do tih dokumenata - kazao je Softić.

Avaz


KOMENTAR: Ovom izjavom Sakiba Softića, kao i prošlonedjeljnom izjavom Kasima Trnke, "bošnjački" političari su istjerani na čistac. Sada svi znamo da samo od njih, a ne od Radmanovića, zavisi revizija postupka, kada se pojave novi dokazi protiv Srbije. Inače, poznato je da je ostalo dosta sredstava u fondu "Pravda za BiH" iz kojeg se finacirala Tužba, tako da ni financiranje ne bi bilo problem.


3. DOGODILO SE OVE SEDMICE

Piše: Dr. Muhamed Borogovac

3. 1 KAKAV OTAC, TAKAV SIN

Bakir Izetbegović, sin Alije, koji se jedva provukao na prošlogodišnjim izborima, ipak je postao predstavnik BiH na Parlamentu Evrope?! Prema pisanju Avaza od 18. aprila, evo kako nas tamo predstavlja, tj. evo šta je napisao Izetbegović u svome govoru na vijeću Evrope o Srebrenici, citat:

U regionu Srebrenica intenzivirati aktivnosti na pronalaženju i ukopu ubijenih, hitno ukloniti zločince iz struktura policije i službi sigurnosti RS, konačno procesuirati počinioce genocida, obratiti specijalnu pažnju na regiju Srebrenice kojom će se osigurati uslovi sigurnog i prosperitetnog života za preživjele - suština je Izetbegovićevog prijedloga. – kraj citata.

Pa, ovakve zahtjeve bi Dodik veoma rado prihvatio. Ni Dodik nema ništa protiv pronalaženja mrtvih Srebreničana i njihovih dženaza i ekonomske pomoći Srebrenici itd. Izetbegović baca pijesak u oči Srebreničanima tražeći “specijalnu pažnju na regiji Srebrenice”, jer regija je samo geografski pojam, a ne društveno-politički, kao što je distrikt, tj. ono što Srebreničani traže.

Propuštajući da usvoje odluku o izdvajanju Srebrenice iz RS, Srebreničani su stavili svoju sudbinu u ruke istih onih snaga koji su ih već više puta izdale. Bakir Izetbegović, sin Alijin, je tipični predstavnik tih snaga i za njega se samo može reći: “Ne pada daleko iver od klade.”
---

3. 2 STIŽE POMOĆ IZ “SRPSKE”

Sjetimo se prvih post-daytonskih izbora. Uoči izbora su u Banja Luci optužili Aliju Izetbegovića za genocid nad Srbima, znajući da će mu ta “optužnica” samo povratiti ugled među Bošnjacima poljuljan Daytonskim potpisom. I zaista, zbog te nepravedne optužbe, mnogi revoltirani Bošnjaci staju iza Alije i glasaju za njega. Međutim, ipak izbori ne idu za Aliju onako kako bi trebalo, tj. preliminarne izborne statistike pokazuju da Alija ne dobija dovoljno glasova da bi postao prvi predsjednik predsjedništva daytonske BiH, tj. da Krajišnik dosta ubjedljivo vodi. Tada SDA u Sarajevu ubacuje 10,000 neregularnih glasova za Aliju. OHR to otkriva i donosi odluku da će izbori za prvog predsjednika predsjedništva daytonske BiH biti poništeni, ukoliko se Krajišnikov SDS bude žalio. Ali, gle čuda! Istim onima koji su prije izbora podizali tobožnju optužnicu protiv Alije za “genocid nad Srbima”, sada odjednom ne smeta da Alija bude čak na neregularan način izabran kao prvi predsjednik Daytonskog predsjedništva, i to ispred njihovog kandidata Krajišnika?! Naime, i pored ponude OHR-a da će poništiti izbore i proglasiti Krajišnika za pobjednika, SDS NE ULAZE FORMALNU ŽALBU zbog 10,000 neregularnih listića za Aliju, te Alija postaje prvi predsjednik predsjedništva daytonske BiH.

Ali kada malo razmislimo, to ponašanje SDS-a je logično. Bošnjaci nisu vjerovali Krajišniku, a jesu Aliji, pa je zato Alija bio u stanju odraditi za četnike ono što Krajišnik nikada ne bi mogao. Evo samo jedan primjer, ALIJA JE PROGURAO ZAKON O DVOJNOM DRŽAVLJANSTVU 1998. GODINE, zbog kojega bi uskoro moglo ostati bez BH državljanstva oko 500,000 Bošnjaka iseljenih u prekomorske zemlje. I tada, 1998, je bio isti ovaj daytonski ustav, i tada su Bošnjaci mogli staviti veto na taj nehumani zakon, ali Aliji se vjerovalo i slušalo ga se k’o sveca, te je uspio i odraditi i to za “srpsku” stvar, bolje od svetog Save.

I tada 1998. smo ovo objašnjavali Bošnjacima, ali Bošnjaci tada nisu bili spremni da posumnjaju o “velikog muslimana” Aliju. Danas su mnogi Bošnjaci politički sazreli, mada još ne većina, pa su u stanju prozreti slične četničke podvale.

A kako su nekada četnici podizali Alijin rejting među Bošnjacima, danas tim istim receptom podižu Harisov. Slijedi citat iz štampe:

BANJA LUKA - Savez logoraša RS pripremio je 7.000 tužbi protiv Federacije BiH, Hrvatske i Slovenije, zbog ratnih zločina nad Srbima, izjavio je u utorak predsjedavajući Srpskog pokreta nevladinih organizacija (SPONA) Branislav Dukić.

Dukić je poslije razgovora s predsjednikom Skupštine RS Igorom Radojićićem rekao novinarima kako će tužba biti podnesena i protiv bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Harisa Silajdžića, koji je znao za postojanje logora u kojima su bili zatočeni Srbi, prenosi Tanjug.

"Silajdžić je 25. siječnja 1994. godine posjetio logor Silos, kod Tarčina, u kome sam bio i ja zatočen", rekao je Dukić, dodajući kako tužbe priprema odvjetnički tim među kojima je i zastupnika SDS-a Ognjen Tadić, koji je bio u logoru u Hrvatskoj.

Radojićić izjavio kako sarajevski politički krugovi "vrše stalan pritisak na RS, s osnovnim političkim ciljem da se ugrozi opstanak RS". – kraj citata.

I nije Silajdžić jedini dobio pomoć iz Banja Luke. I Reis Cerić je ovih dana tobože krtikovan od Dodika.


3. 3 DEMOKRATI USA

Kao što je poznato u Americi možete veoma lako legalno kupiti pušku ili pištolj. Kada se dogodio masakr u Colombine školi, prije nekoliko godina, tada su Republikanci bili većina i u američkom Kongresu i u Senatu. Poslije Columbine masakra, Demokrati su vršili žestok pritisak na Republikansku većinu za promjene u zakonu o prodaji oružja.

Ovih dana se dogodio masakr na univerzitetu u Virginiji, duplo gori od masakra u Columbine školi. Uz to danas demokrati kontrolišu i Kongres i Senat. Dakle, danas bi demokrati mogli provesti sve one mjere o kontroli oružja što su poslije Columbine-a tražili od Republikanske većine da provede. Ali šta se događa - danas demokrati samo šute o tom pitanju. To su odmah američki novinari uočili i to je pokazalo svo licemjerstvo demokratske stranke. Dakle, kada je odluka u njihovim rukama, oni ništa ne poduzimaju, puštaju da šansa ode niz vodu. A kada je odluka u rukama Republikanaca, onda su Demokrati na riječima veoma radikalni.

Ovo je pokazalo da su Demokrati i Republikanci u stvari jedna stranka. Tu nema nikakve ideološke razlike. I jedni i dugi se jednako bore za krupni kapital. Jedina razlika je što Republikanci skupljaju glasove “desnice” otvorenim zalaganjem za krupni kapital, dok demokrati kupe glasove ljevice tobožnjim zalaganjem protiv krupnog kapitala i rata. Demokrati u stvari varaju svoje glasače.

To je potpuno ista situacija koju imamo u BiH. Četničke stranke na čelu sa Dodikom, kupe glasove otvorenih neprijatelja BiH, dok tobožnje bošnjačke stranke kupe glasove BH patriota - ali i one, jednako kao četničke stranke, čuvaju RS, s tim što SDA-SBiH-SDP to rade skriveno. Zar to najbolje ne demonstrira Haris Silajdžić, koji se “žestoko” bori tamo gdje RS ima pravo veta, dok samo pušta da propadaju šanse protiv RS, tamo gdje bi RS bila nemoćna da zaustavi odluku patriota. Ovdje prvenstveno mislim na nedavnu šansu koju je Silajdžić upropastio kada nije podržao Srebreničane da usvoje odluku sa pravnom snagom o istupanju iz RS, kako ih je savjetovao prof. Boyle poslije presude za genocid.

Isto tako, sada kada su izašli na vidjelo novi dokazi o umiješanosti Srbije u genocidu u BiH, Silajdžić pokušava da upropasti mogućnost revizije postupka za genocid, koja je isključivo u njegovim rukama. On odluku o nastavku procesa nastoji izložiti četničkom vetu. Njegovo najnovije zalaganje da se u vezi novih dokaza o umiješanosti Srbije u genocidu ide na Vijeće sigurnosti UN, nije ništa drugo nego navođenje vode na četnički mlin. Naime, proces pred Savjetom sigurnosti UN bi bio novi proces, pa se odluka o pokretanju istog ne bi mogla donijeti bez Radmanovića. Jedino ako nastavimo stari proces pred Internacionalnim sudom pravde u Hagu, onda su četnici nemoćni da nas zaustave.

Nažalost, Silajdžić će već nekako smisliti kako da i tu šansu upropasti, da bi onda ispostavljao žestoke zahtjeve - ali tamo gdje Dodik ima pravo veta.


3. 4 NOVA KNJIGA, PRILIKA DA SE SJETIMO 1971. I 1974.

Osamnaestogodišnji dječak iz Tuzle Mijo Jurić je zbog “verbalnog delikta”, bio uhapšen od zloglasne UDBE i osuđen na višegodišnju robiju. On je sada napisao knjigu o kojoj možete više saznati na portalu: www.proljece1971.com

Smatramo da je ovo još jedna prilika da se sjetimo zloglasne UDBE, ali i da još jednom kažemo naše mišljenje (koje se donekle razlikuje od autorovog) o Titu, Ustavu iz 1974, Republici BiH, itd. Naime, mnoge žrtve UDBE identifikuju Titovu Jugoslaviju sa tajnom policijom koja je bila potpuno kontrolisana od velikosrba. Istina je mnogo složenija.

Ja sam jedan od onih koji misle da su Savka, Tripalo, Supek, Čičak i ostali tada 1971. godine postigli svoj cilj. Tito jeste njih smijenio, oni kao pojedinci jesu izgubili pozicije, ali je 1974. promijenjen ustav tako da su republike unaprijedile svoju državnost u jugoslavenskoj federaciji. Tito je tom promjenom ustava u stvari odobrio projekt lidera Hrvatskog proljeća, s tim što je njih, pojedince i smrtnike, žrtvovao, da bi tadašnje jugoslavenske republike i pokrajine utemeljio kao države u skladu sa principima internacionalnog prava. Upravo ta ustavna pozicija republika i pokrajina u SFRJ je kasnije dovela do priznanja Hrvatske, Slovenije, BiH, Makedonije, Crne Gore i uskoro Kosova kao nezavisnih država. Ustav iz 1974 je omogućio raspad Jugoslavije i to tako da su republičke granice kasnije priznate kao državne granice.

Tu je Tito nadmudrio četnike. Oni to znaju i zato ga toliko mrze.

Kada se uzme u obzir odnos snaga u Jugoslaviji i kada se uzme u obzir koliko su Srbi bili politički zreliji (a i sada su) od ostalih, onda je jasno da je Jugoslavija, ko god da je bio na čelu, morala biti tamnica naroda. Srbi su zbog svoje veće nacionalne svijesti imali vlast, čak i tamo gdje su bili ubjedljiva manjina, npr. u Sarajevu, Tuzli, Mostaru.

Nije nama bio Tito kriv što smo bili porobljeni u Republici BiH, nego isključivo veća srpska nacionalna svijest koju nije mogao nikoji pojedinac, pa ni Tito, kontrolisati. Nije Tito mogao biti prisutan u svakoj opštini, fabrici, školi... Kada je Tito vidio da se četništvo ne može kontorlisati, on je napravio Ustav 1974 koji je kasnije, u devedesetim, doveo do raspada Jugoslavije.

Dakle, i u takvom omjeru snaga, Tito + Slovenci + Hrvatsko proljeće, uspjeli su udariti temelje legalne disolucije Jugoslavije u ustavnim amandmanima 1974. godine.

Nažalost, sličnu stvar su odradili Izetbegović i Tuđman u Daytonu u korist Srba kada su priznali RS, priznali njene genocidom crtane granice i tako započeli proces raspada BiH po tim granicama, po istim principima po kojim se Jugoslavija raspala. Danas Dodik samo pokušava realizovati taj Izetbegovićev poklon iz Daytona.

Osjetili smo potrebu da još jednom razjasnimo ove stvari, jer su naši izdajnici uspješno usmjerili opravdanu mržnju protiv zloglasne UDBE u neopravdanu mržnju protiv Republike BiH, da bi rušili nasu državu Republiku BiH, u kojoj nije bilo Republike Srpske, u kojoj se odlučivalo prostom većinom glasova i gdje je svaki građanin bio suveren na svakoj stopi svoje države. Zato su bosanski patrioti Pozderci zatvarali Aliju, a Šešelj i SANU pisali peticije i predstavke da se Alija pusti iz zatvora, što su na kraju i uspjeli kada su srušili Hamdijinu garnituru sa vlasti u BiH i pustili Aliju 7 godina ranije iz zatvora da sruši Republiku BiH.

Danas četnici rade upravo ono što je Tito uradio 1971. Oni žrtvuju pojedince, smrtnike, ljude koji su stvarali RS (Karadžić, Krajišnik, Plavšićka, itd.), da bi sačuvali njihovu državu Republiku srpsku.



4. Smrt bosanskog gazije

http://users.skynet.be/orbus/aktua/aktua1578.htm


+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++