#655 SLUCAJ GANIC I SLUCAJ BATKO - UVID U VELIKU SLIKU‏

REPUBLIKA BOSNA - HERCEGOVINA

6. mart 2010.

ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republik BiH - br. 655

SADRZAJ - CONTENT:

1. SLUCAJ GANIC - UVID U VELIKU SLIKU
1.1 KO JE ZAISTA EJUB GANIC
1.2 Imao sam 4 "susreta" sa Ganicem prije i tokom rata.
1.3 ZASTO SRBIJA PROGONI GANICA DANAS?

2. KOD TURAKA NACIONALNI IDENTITET SE NE MJERI EKONOMSKIM INTERESOM DRZAVE

3. APLAUZI ZA MUSTAFICA

4. KAMENI CVIJET

5. RE: Grbavicki koljac Veselin Vlahovic zvani "BATKO"

6. KOMENTAR: I GRBAVICA 1 I GRBAVICA 2 SU DATE CETNICIMA PO DOGOVORU DA LIJEVA OBALA MILJACKE PRIPADA "SRBIMA"

------------------------------------------------------------------------
Ovaj Glasnik ide na 33,001 ispravnih adresa. Za primanje Glasnika prijavite se na adresu: [mailto:Bosanski_kongres@hdmagazine.com]

If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line. Then your email address will be promptly deleted.
-------------------------------------------------------------------------

1. SLUCAJ GANIC - UVID U VELIKU SLIKU

Pise: Dr. Muhamed Borogovac

1.1 KO JE ZISTA EJUB GANIC

Ejub Ganic je prije rata bio direktor vojnog instituta u Vogosci. To je mjesto gdje su mogli raditi iskljucivo najpovjerljiviji ljudi JNA. Na primjer, njegov prethodnik je sa tog mjesta otisao direktno za nacelnika vojne Kontraobavjestajne sluzbe, KOS-a. Dakle, to je najvisi kalibar obavjestajaca JNA, sto je i prirodno kada se zna da je Vojni institut u Vogosci bio od strateskog znacaja za JNA. A Ganic je sa mjesta generalnog direktora Vojnog instituta presao za predsjednika stranke Jugoslovena i kao takav ubrzo za clana Predsjednistva Republike BiH?

Naime, UDBA i KOS su poznajuci BH muslimane, znajuci da nas ima raznih boja, osnovali dvije stranke, jednu za vjernike, to je SDA, a drugu za one koji su se asimilirali u Srbe, ali im je lakse bilo da kazu da su Jugosloveni. SDP im tada nije bio po volji jer nisu vjerovali Nijazu Durakovicu, zbog njegovih izjava o "mirisu tamjana koji se siri Bosnom i koji ce nas sviju pogusiti" pa su ga podrivali Strankom Jugoslovena. Na celo "muslimanske" stranke su dovedeni Alija Izetbegovic, Haris Silajdzic i td., a na celo Stranke Jugoslovena je doveden Dr. Ejub Ganic, pa koja stranka upali. Buduci da je medju Bosnjacima upalila SDA, Ganic se kasnije prebacuje kod Izetbegovica i Silajdzica u SDA, medju "muslimane", kao pojacanje u projektu unistenja Republike BiH.

Kako je to moguce da se tako dijametralno suprotne ideologije, ocekivalo bi se smrtni neprijatelji, navodni "Mladi muslimani" i "Jugosloveni" bez problema ujedine? Pa tako, sto se od samog pocetka radi samo o zamaskiranim razbijacima BiH. Jer "muslimanski" imidz, a kod Ganica jos i "sandzacki", je bio samo maska koju su Izetbegovic i Ganic navlacili "radi raje".


1.2 Imao sam 4 "susreta" sa Ganicom prije i tokom rata.

Prvi susret je bio kada su se Alija Izetbegovic i Ganic iznenada pojavili na sastanku predstavnika SDA iz svih opstina BiH, a koji se u zgradi osptine Stari Grad Sarajevo odrzavao uoci samoga referenduma za nezavisnost.

Dosli su da na brzinu, iznenada, na prevaru dobiju saglasnost stranke, tj. legitimitet stranke da pregovaraju o podjeli BiH. Tom prilikom, Alija je bio mnogo direktniji od Ganica. On je direktno gurao stvar, dok se Ganic klimanjem glave slagao sa svakim govornikom koji je bio protiv pregovora o podjeli drzave, ukljucujuci i mene. Time nas je Ganic varao da mislimo da u njemu imamo zastitnika Republike BiH, na najvisem mjestu, u Predsjenistvu BiH. On nas je u stvari samo uljuljkivao u laznoj sigurnosti.

Drugi moj susret sa Ganicem je bio kada je on dosao u posjetu Univerzitetu u Tuzli uoci rata. Govorio je nastavnicima univerziteta u sali Narodnog pozorista. Ja sam tada sjeo u prvi red samo radi jednog pitanja-incijative. Naime, tih dana su poceli pregovori u kojima je posredovao Lord Caringtoin i ja sam trazio od Ganica da ne pristajemo na pregovore o podjeli drzave.

Kada sam ja to rekao, Ganic je ustao i energicno, da eliminise svaku sumnju kod svih prisutnih, kazao: "NEMA NIKAKVIH PREGOVORA! NEMA PREGOVORA! NEMA PREGOVORA!" Tih dana su svi mediji javljali o tim pregovorima "o preuredjenju (tj. podjeli) BiH" pa sam taj Ganicev istup tumacio samo kao njegov licni, energicno izrazen stav o pregovorima.

Sada mi je jasno da je on tada rekao direktnu laz da bi u korjenu sasjekao svaku eventualnu diskusiju o toj, tada najbitnijoj temi za opstanak BiH. On se tada plasio da se prije vremana na sazna da se drzava dijeli i ponovo nas je uljuljkivao u laznoj sigurnosti, u Bosni se kaze "prevodio zedne preko vode".

Moj treci "susret" sa Ganicem je bio kada je Tuzlanska milicija opkolila prostorije SDA stranke. Neophodno je da ukratko opisem okolnosti pod kojima se taj razgovor dogodio.

Kada je nas strazar utrcao i javio da smo okoljeni, ja sam dosao do ulaza u zgradu i u trenutku primjetio da je dovoljno pretrcati samo 20-30 metara i naci se iza ugla susjedne zgrade (kancelarija advokata Balijagica), izvan dometa policajaca koji koji su drzali na nisanu ulaz u nasu zgradu. To sam to i ucinio i izmedju zgrada uspio pobjeci i policajcu u civilu koji je krenuo u potjeru.

Relativno brzo sam uspio doci do telefona, te sam odmah nazvao Predsjednistvo BiH. Javio se Ganic. Ja sam mu u dvije recenice kazao da nas je milicija (koja je do tog dogadjaja u Tuzli bila u sluzbi SDS-a) opkolila, da ce se i u Tuzli ponoviti Bijeljina, da se mora uciniti nesto da se spase momci opkoljeni u zgradi SDA Tuzle. Na to je Ganic, bez ikakve radoznalosti, bez iznenadjenja, bez ikakvih potpitanja, spremno i hladno samo kazao: "Mi vam ne mozemo pomoci." Ja sam kazao: "Pa obavjestite svijet, stampu, urgirajte itd., on je opet potpuno bezosjecajno kazao: "Mi vam ne mozemo pomoci."

Prvo sto sam vidio iz njegove reakcije je da je on vec znao sta se dogadja u Tuzli?! Postavlja se pitanje: "Kako je mogao znati, kada sam ja prvi sa nase strane koji mu je to mogao javiti?" Znaci bio je obavjesten od druge, "srpske", strane, tj. ucestovao je u pripremi napada kojeg su oni pripremali u najvecoj tajnosti od nas.

Mozda cu izgledati naivan, ali ja ni tada nisam posumnjao u Ganica. Mislio sam da je bezosjecajan, ni na kraj mi pameti tada nije bilo da je cetnicki agent. Tek mnogo kasnije sam sklopio mozaik.

Imao sam priliku jos jednom cuti se telefonom sa Ganicem, 1994. Ja sam mu tada objasnjavao da se ne smije pregovarati o ustavu, da je ustav zivot drzave. Objasnjavao sam da Izetbegovic pregovara u stilu: "Uzmi mi zivot, sta cu dobiti za uzvrat." Sta covjeku moze nadoknaditi gubitak zivota? Ili analogno, sta jednom narodu moze nadoknaditi gubitak njegove drzave? Ganic se sa odobravanjem nasmijao na takav opis pregovora iz cega se vidjelo da sam "potrefio" opis pregovora i da je to sve njemu vec jasno.

Kada je Ganic u pitanju ja sam shvatio da je on cetnicki agent tek kada sam u knjizi generala Sefera Halilovica "Lukava Startegija" procitao razgovor u kojem Alija i Ganic nasamo ubjedjuju Sefera da pristane na podjelu BiH. Tada su mi se odjednom sve kockice u mozaiku slozile. Postalo je jasno i zasto je Ganic onako, direktnom lazi presjekao razgovor u Tuzli o pregovorima o podjeli BiH, zatim, postalo je jasno kako je mogao biti unaprijed obavjesten za napad na SDA Tuzle, i zasto je on sa mjesta generalnog direktora Vojnog instituta u Vogosci prebacen na celo stranke Jugoslovena, zasto se u njegovoj biografiji i danas krije da je bio generalni direktror vojnog instituta JNA u Sarajevu (Vogosci) itd?

Postalo mi je jasno kako to da ga u jednom TV intervjuu uoci rata do nogu porazi novinarka Dubravka Kenic, kako to da Ganic, clan predsjednistva Republike BiH i bivsi profesor na slavnom MIT u Bostonu, covjek koji je sigurno mnogo inteligentniji od novinarke Kenic, ne moze da se sjeti ni jednoga pravog argumenta u korist BiH, te novinarka sa jeftinom velikosrspkom propagandom ispada 100% u pravu itd.


1.3 ZASTO SRBIJA PROGONI GANICA DANAS?

Na kraju ostaje da se objasni zasto Srbija progoni Ganica danas. Srbija progoni svoga agenta Ganica zbog starog pravila koje glasi: "Jednom agent, uvijek agent." Ne moze se samo tako izaci iz Mafije, povuci u miran zivot, jer osveta slijedi. Naime, ko je Ganic da se povuce i mirno uziva u blagodetima zivota, a kojega su mu obezbijedili njegovi poslodavci iz Beograda, ne zbog njega i njegove djece, nego zbog projekta velike Srbije. Jer, oni su mu obezbijedili sve privilegije, uz pomoc kojih se i obogatio, ne da bi on licno uzivao, nego da bi obavljao povjerene zadatke. Niko ne trazi od njega da se odrice za Srbiju kao jedan Seselj, ali morao je barem kao Silajdzic koji svakog dana bije bitke za Srbiju po raznim sastancima pogubnim za zdravlje, gdje mora da trpi i slusa kako nadiru ideje Republike BiH, koja je neunistiva, za njega kao "osmi putnik" (alien), a za nas kao ptica Feniks.

Tacno je da Srbija ovim potezom pokusava i to da izjednaci agresora i zrtvu, ali to je samo za srbijansku javnost. Kada je svijet u pitanju, do sada je bilo toliko rezoloucija Savjeta sigurnosti UN, Americkog kongresa, Evropske Unije, cak i mnogobrojne pravosnazne presude za genocid na Tribunalu, cak i pravosnazna presuda za genocid na Internacionalnom sudu pravde u Hagu. Dakle, ne trebamo se sekirati da ce ikada ikoji buduci istoricar ili pravnik ili sociolog moci argumentovano izjednaciti Srbiju i Bosnu, osim velikoSrba, a oni ce i bez hapsenja Ganica misliti da su uvijek bili ugorzeni od Bosnjaka, Hrvata, Albanaca, Madjara, marsovaca itd, svih osim Rusa.

Zato, drago nam je da Ganic ispasta na bilo koji nacin za sve sta je ucinio Bosni i Hercegovini i njenim gradjanima. S druge strane, drago nam je da se jos jedan cetnicki agent pokusao penzionisati. Sjetimo se, prvi je bio Muhamed Sacirbegovic, koji je takodjer dozivio osvetu bivsih kolega iz Sarajeva te se jos uvijek povlaci po sudovima.

Ovo je za nas "Vin - Vin" situacija, sto bi Amerikanci kazali, a u slobodnom prevodu, "dvostruka pobjeda".

_________________________________________


2. KOD TURAKA NACIONALNI IDENTITET SE NE MJERI EKONOMSKIM INTERESOM DRZAVE

Pise: Dr. Vahid Sendijarevic

Prva vijest dana jucer i danas na svim svjetskim informativnim agencijama je to da je Turska spremna na osvetu (“retaliatory action” – kako informise The Christian Science Monitor) protiv americkih interesa u regionu Bliskog Istoka i da je spremna ograniciti Americkoj vojsci koristenje vojnih instalacija u Turskoj, i time izgubiti ogroman financijski prihiod koji je vazna komponenta turske ekonomije, ako Americki kongres usvoji rezoluciju koja potvrdjuje da je Otomanska Imperija izvrsila genocid nad Armenijcima tokom Provog svjetskog rata.

Nakon odluke Komiteta za inostrane poslove Americkog kongresa kojom se ubijanje Armenijaca na pocetku proslog stoljeca karakterise kao genocid, koja treba u sljedecoj stepenici da bude usvojena na Americkom kongresu, Turska je odmah povukla svog ambasadora iz Washington-a i najavila “retaliatory actions” protiv Americkih interesa.

Takva odluka Americkog kongresa zadire duboko u osjecaj nacionalnog identiteta kod Turaka koji se ne moze mjeriti ekonomskim intereseom izjavio je Sinan Ulge, Presjedavajuci u Centru za ekonomske studije i studije vanjske politike u Instambulu kako prenosi The Christian Science Monitor u svom clanku na Internetu od 5. marta 2010. Slicnu izjavu su prenijele i druge agencije ukjljucujuci BBC.

Zasto je Turska spremna na ogromnu ekonomsku zrtvu i direktnu politicku konfrotaciju sa Amerikom zbog jedne rezolucije Americkog kongresa kojom se genocidom karakterisu dogadjaji prije nastanka moderne Turske drzave. Pa zato, sto bi to znacilo da je Turska drzava nakod raspada Otomanske imoperije nastala kao rezultat genocida i time bi bila genocidna drzva. Odluka Americkog kongresa bi bila presedan i moze se ocekivati da bi ova odluka bila samo prvi korak u nizu koraka koji ce dovesti i do pravosnazne odluke na osnovu internacionalnih zakona cime bi Turska bila izjednacena sa Republikom Srpskom i Srbijom.

Zasto Republika Srpska i Srbija nemaju problema sa ko zna koliko slicnih rezolucija Americkog kongresa o genocidu u Bosni i Hercegovini, rezolucija i odluka najvisih zakonskih organa Evropske Unije i clanica drzava Evropske Unije, pravosnaznih rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a o agresiji Srbije na Republiku BiH i konacne odluke Internacionalnog suda pravde o genocidu u Srebrenici po kojoj je Republika Srpska izvrsilac genicida, a Srbija je kao agresor odgovorna za nesprecavanje genocida u Srebrenici? Pa zato sto Turska ne moze racunati da ce medju najvisim politickim rukovodsvom u Armeniji naci Aliju Izetbegovica, Ganica, Silajdzica, Lagumdziju, Tihica i armiju drugih izdajnika koji ce sve odraditi da se neutralisu pravosnazne odluke internacionalnih institucija u svijetu. Armija Bosnjaka radi na ocuvanju genocidnih institucija Daytonske BiH po cijenu bilo kakve osobne zrtve i osobnog ponizenja.

Samo da potsjetimo, nakon pravosnazne presude Internacionalnog suda pravde o genocidu u BiH, pripremljena je Deklaracija o nezavisnosti Srebrenice kojom bi se Srebrenica izdvojila iz genocidne tvorevine Republike Srspke, sto bi bio kraj genocidnih Daytonskih tvorevina i prvi korak na putu povratka na suspendovani ustav Republike BiH koji garantuju jednaka prava svakom gradjaninu BiH bez obzira na etnicku i vjersku pripadnost na svakoj stopi njene teritorije.

Po internacionalnim zakonima, a na osnovu presude Internacionalnog suda pravde Skupstina opstine Srebrenica je mogla, i jos uvijek ima na to pravo, donijeti odluku o nezavisnoti. Po protokolu Skupstine Opstine Srebrenica, za punovaznost takve odluke bila je potrebna prosta vecina koju su cinili etnicki Bosnjaci. Svi etnicki Bosnjaci u skupsti su svojim potpisom u prvoj polovici 2007. potvrdili spremnost da glasaju za takvu odluku. Kada je bilo jasno da se takva odluka ne moze sprijeci iz vana niti da Republika Srpska ima to ovlastenje, izdajnici na celu sa Silajdzicem, Tihicem i Lagumdzijom odlaze u Srebrenicu sa ambasadorima tzv. muslimanskih drava da nagovore Srebrenicane da odustanu od stavljanja Deklaracije o nezavisnosti na dnevni red Skusptine opstine Srebrenica i da Srebrenica ostane pod vlascu drzave koja je nastala time sto je izvrsila genocide u Srebrenici uz obecanje da ce Srebrenica za uvrat dobiti ekonomsku pomoc.

I na kraju treba reci i to da je i Turski ambassador bio u delegaciji koja je sprijecila Srebrenicane da iskoriste pravo koje im je dato presudom Internacionalnog suda pravde o genocidu. Samim tim cinom Turska drzava je uzela ucesce o ocuvanju genocidne tvorevine Republike Srpske. Sada znamo i zasto - genocidne tvorevine brane jedna drugu.

_________________________________________


3. APLAUZI ZA MUSTAFICA

Stiglo nam je vise poruka podrske Ibranu Mustaficu koji je i simbolicki i doslovno "pokidao lance na Skupstini Republike BiH". Izabrali smo da objavimo slijedece pismo podrske koje pokazuje da imamo saveznika i u Hrvatskoj, citiram:

"Aferim braco Bosanci - bez razkike vjere i narodnosti!

Cestitam Vam jedini legalni Dan drzavnosti. Radostan sam sto vidim da ima nade.

"Jebes Evropu, koja Bosne nema." Ovo nije nepristojnost, jer se to ne moze izreci na "pristojan" sejtansko-daytonski nacin.

Daj Boze da se sto prije Bosna oslobodi daytonskih lanaca.

Filip Corlukic"

__________________________________________


4. KAMENI CVIJET

Vec sam vam slao neke svoje pjesme pa cu to i nastaviti.

Zelim vam puno uspjeha u radu.

Muharem Mujcinovic,
Lukavac, Bosna
-----

Muhareme, za tvoju informaciju, nama mnogi salju pjesme, ali mi objavljujemo samo ono sto ima stila, sto je estetski vrijedno. Ova tvoja pjesma je izuzetna. (M. B.)


KAMENI CVIJET

Još davno si procvjetao
- Pored Save

Raznijela ti voda sjeme
- Mrtve glave

Sad si opet iznikao
- Pokraj Drine

Novo sjeme sad je palo
- U dubine

U dubine Zemlje Bosne
- Drine klete

I klijace dugo, dugo
- Do osvete.

Autor: Muharem Mujcinovic

_____________________________________________


5. RE: Grbavicki koljac Veselin Vlahovic zvani "BATKO"


Svaka cast bosanskohercegovacki rodoljubi !!!

Evo vam u prilog prica o genocidno zlocinackoj zvijeri Grbavickom koljacu zvani "BATKO"
-----

"Postoje razne vrste zlocinaca. Ovo je prica o "ober zlocincu". Zove se Veselin Vlahovic, poznat po nadimku Batko. Ovo nikšicko pašce je sredinom osamdesetih godina u Sarajevo, kao i mnoge druge Crnogorce, doveo i lijepo ugostio Veljko Cerovic, vlasnik diskoteke Sloga, jednog od najpopularnijih sastajališta sarajevske omladine.

Batko je rodjen 1969. godine u Nikšicu, a u šeher je došao u poderanim tenama 1986. godine, kao bokser lake kategorije i boksovao u Bokserskom klubu Željeznicar. Uporedo s tim angažmanom Cerovic je "dugogodišnjeg beskucnika iz Nikšica" zaposlio kao izbacivaca u popularnoj Slozi, dok je jedno vrijeme radio i na obezbjedenju hotela "Bristol" i diskoteke "BB" u okviru tadašnjeg hotela Beograd.

Stanovao je u stanu Asima Buljubašica u neboderu kod Šopinga na Grbavici. Domacin Buljubašic, po starom dobrom bosanskom obicaju, punog srca primio je "musafira", koji ce ga pocetkom rata u potpunosti opljackati, a, navodno, i pokušati likvidirati.

Velika podrška Batku po dolasku u Sarajevo, po pricama nekadašnjih boksera, bio je i Hamdo Guska, jedan od trenera u "Želji". Sarajevski bokseri se monstruma sjecaju kao primitivca koji je na vaganju u pripremama za boks-meceve uživao da se skine gol, pokazujuci drugim bokserima svoj polni organ. Poceo je rat, Batkov mentor Cerovic je zbrisao za Beograd, a svog šticenika ostavio da se krvavo zahvali Sarajlijama na gostoprimstvu koje su mu ukazali po dolasku iz Niksšica.

Prve znacajnije akcije na Grbavici Batko je imao tokom martovskih barikada. Tokom marta obavio je specijalnu obuku za koljaca. Obuka se odvijala negdje u zabitima Romanije, a obavljana je na klanju svinja. Pretpostavlja se da je, zajedno sa svojim sljedbenicima Zoranom Jeftimic Centom, bracom Camur, Sašom Baricanin, izvjesnim Krompirom sa Vraca, Branislavom Gavrilovic Brnetom - vodom "sarajevskih šešeljevaca", a u sadejstvu sa specijalcima pod komandom Milenka Karišika, Batko iz kuca ispod Jevrejskog groblja pucao na okupljeni narod ispred Skupštine RBiH, 5. aprila 1992. godine, kada su na mostu Vrbanja ubijene Suada Dilberovic i Olga Sucic.

Pocetkom maja 1992. godine sarajevsko naselje Grbavica I je okupirano od strane "Belih orlova", te paravojnih jedinica SDS-a. Jedan od predvodnika okupacije Grbavice bio je vec spomenuti Brne Gavrilovic, koji je pod Šešeljevom komandom predvodio sarajevske cetnike na Vukovar.

Brne je lakše ranjen u prvom cetnickom napadu na "Loris" i slasticarnu "Palma" kod Željinog stadiona, 21. aprila, 1992. godine, da bi, nedugo nakon toga, kada je Grbavica okupirana, prvi poceo sa mucenjima i pljackom Muslimana.

Krajem juna iste godine, Brne ce se preseliti na Ilidžu, formirati štab u "Vili Vocnjak" u Vlakovu, a Grbavicu prepustiti još vecem monstrumima.

5. juna 1992. godine, bez ispaljenog metka je okupirana i Grbavica II. Bio je to signal da Batko pocne sa klanjem Sarajlija. Batko je najkrvaviji trag ostavio na Grbavici. Po pricama preživjelih Sarajlija, koji su rat proveli na okupiranoj Grbavici, racuna se da je monstrum Batko u ovom sarajevskom naselju ubio (u više slucajeva dobro uvježbanom metodom klanja) oko 170 ljudi. Sena i Omer Pecar su ocevici njegovih zlocina, i tvrde da su za smrt njihove šestogodišnje kcerke Azre, koja je ubijena u "živom štitu" na Jevrejskom groblju, odgovorni Veselin Vlahovic Batko i Miro Ždrale. I u knjizi "Balija", ciji je autor Božo Debelonogic, istaknuti cetnik i siledžija, cijelo jedno poglavlje posveceno je Batku i njegovim "podvizima".

Uz ostalo, Debelonogic piše: "Batko Crnogorac je najviše volio voziti auta i ubijati Muslimane. Volio je on, doduše, i da ih bije, ali samo pred drugim. Batko je Muslimane mucio i ubijao uvijek na drugi nacin, vršeci fizicke i psihicke eksperimente. Dileme je rješavao brzo i efikasno, recimo - koliko ljudi postrojenih jedan iza drugog može ubiti jednim metkom iz puške papovke, riješio je tako što je pokupio u stanovima deset nesretnih Muslimana, stao korak ispred njih, repetirao naciljavši u prelomu stomaka, i opalio. Zadnju dvojicu koja pokušaše pobjeci, pobi pucajuci im u leda. Gledajuci radoznalo u ljude koji su se grcili na zemlji stade prebrojavati. "Samo osam!" Sjede u auto i ode niz Vraca prema Grbavici"

O ratnim zlocinima, koje je pocinio Vlahovic u BiH, postoje brojna svjedocenja. Batkova grupa se formalno vodila kao dio jedinice "Bijeli andeo", kojom je, do svoje pogibije, juna 1992. godine, komandovao Zoran Vitkovic, a kasnije Predrag Jovancic, zvani Peda. Ubijao je iz vatrenog oružja, klao nožem, a o sudbini mnogih koje je Batko odveo iz Lenjinove, Radnicke, Splitske i ulice Rave Jankovic, ni do danas se ništa ne zna.
Mnoge Muslimane je ubio u prostorijama firmi Drvo-Rijeka i Digitron, te garažama ispod ovih firmi, zatim u neboderima u Lenjinovoj ulici, garažama Šopinga ... Batko nikad nije ratovao, niti je ucestvovao u operacijama Vojske Republike Srpske. Iskljucivo je klao i pljackao.

Najbliži saradnici su mu bili Saša Baricanin sa Koševskog Brda i izvjesni Krompir sa Vraca. Krompir je, krajem rata misteriozno nestao, a medu sarajevskim Srbima se prica da je ubijen od strane ljudi bliskih tadašnjem vrhu Republike Srpske, jer je previše znao o ratnim zlocinima na Grbavici, a posebno o tome pod cijom su se komandom dešavali.

"Pored ubistava, Vlahovic je silovao žene i djevojke nesrpske nacionalnosti. Na Vracama je formirao javnu kucu, u koju je dovodio i silovao starice, ali i trinaestogodišnje djevojcice. Silovao je i majke i kceri pred clanovima njihovih porodica. To je radio sam, ali i u grupi. Neke od žena je silovao više puta, o cemu postoje brojna svjedocenja" - pisale su sarajevske "Vecernje Novine". Posebno bi se okomio na visoke muškarce. Zbog svog izrazito niskog rasta imao je neobjašnjiv kompleks ubijanja visocijih od sebe.

"Batku sam platio 70.000 maraka i dao mu kilo zlata da me ne ubije. Kad me poveo u zatvor, vidio sam mnoštvo ubijenih ljudi, govorio mi je da cu i ja tako završiti. Ostace mi vjecito u pamcenju po tome što, kad pocne biti ljude, toliko ga ponese to da ne zna stati", prica stanovnik sa Grbavice Dino D. Dobro prepoznatljiva Batkova parola bila je "imaš 2.000 maraka, otkupi glavu".

Jedan od najkrvavijih Batkovih zlocina desio se nedaleko od raskrsnice Grbavica-Vraca, gdje je u "kuci smrti" zaklao bracu Amira i Emira Balvanovica. Batko je bracu klao pred ocima majke i njihovih supruga, koje su sve to gledale. Preklana braca su dugo umirala, a kad su se s dušom rastali, Batko je zaklao i majku. Kad je izašao iz "kuce smrti", proderao se: "Ja koliku sam dvojicu balija zaklao". Batko je informacije o Muslimanima koje treba zaklati dobijao od nekolicine Srba, medu kojim je najaktivnija bila Jadranka Pejcic, inace prva komšinica nesretne brace Balvanovic.

Jadranka je nakon pokolja nad grbavickim Muslimanima, nagradivana opljackanim stvarima, a uživala je da na sebi nosi bunde i zlato ubijenih Muslimanki. U svom stanu na Vracama svezanu je držao i izvjesnu Hrvaticu Manuelu, djevojku koja je u Sarajevo odnekle iz unutrašnjosti došla da studira. Nakon raznoraznih iživljavanja, Manuelu je ubio na Zlatištu. Prije nego je ubio iz puške M-48, pitao je da li ima nekih želja. Kad je nesretna djevojka izjavila da nema, u nju je ispalio nekoliko smrtonosnih hitaca.

A.Z. je sa suprugom Hajrijom, par godina prije rata, dobio stan na Grbavici. Sretna porodica je sa dvoje djece lijepo živjela u ovom sarajevskom naselju. A.Z. je radio u stabilnoj firmi i sve je licilo na jednu lijepu "porodicnu bajku". Pocetkom rata ta bajka ce se pretvoriti u pepeo. Djecu ce prebaciti preko Miljacke u slobodni dio grada, a A.Z. sa suprugom Hajrijom ostati da cuva stan na Grbavici.

Nakon što je Grbavica u potpunosti okupirana, njega ce Batko i kompanija odvesti u jedan od grbavickih logora, gdje ce ga svakodnevno tuci. Nakon toga ce ga prebaciti u zatvor Kula, gdje ce ga držati dvije godine. Suprugu Hajriju su odveli i zatvorili je u jedan od grbavickih stanova. Silovali su je. Hajrija je zatrudnjela i kada je bila u vec poodmakloj trudnoci, pustili su je da se vrati u svoj stan. Zlikovci, saznavši da Hajrija ima nultu krvnu grupu, prilikom porodaja u bolnici Kasindol su joj uzeli svu krv, tako da je Hajrija ubrzo umrla.

Tada su iz Kule pustili A.Z. i dali mu dijete, koje je njegova supruga rodila kao posljedicu cetnickog silovanja, sa striktnom naredbom da ce ga ubiti bude li šta djetetu falilo. Nekoliko dana poslije, A.Z. su izveli iz stana i naredili mu pod prijetnjom smrcu da dijete sa sobom povede preko Mosta bratstva i jedinstva u dio Sarajeva koji se nalazio pod kontrolom Armije RBiH.

Dugo nakon prelaska na slobodu, A.Z. se lijecio od batina. Nakon rata ponovo se vratio u svoju staru firmu. Zbog navale emocija i proganjanja licne tragedije koju je preživio, A.Z. se propio, doživio veliku psihicku nestabilnost, a stan na Grbavici prodao. Dijete, koje je kao posljedicu silovanja rodila njegova rahmetli Hajrija, i danas živi s njim.

"Monstrum sa Grbavice" ubio je i Gorana Cengica, nekadašnjeg clana rukometne reprezentacije SFRJ.

Cengic je ubijen u junu, 1992. godine, a njegovo tijelo je, nakon devet godina, pronadjeno i pokopano. Cengic je bio clan Rukometnog kluba Bosna, a igrao je u generaciji sa Nožicom, Mostarcem, Pilicem, Janjicem, Šarenkapom, Rebicem, Metikošom, Vukovicem i Miloševicem.

Sredinom šesdesetih godina prošlog stoljeca bili su jedna od najboljih rukometnih momcadi Starog kontinenta, no, niko od tih momaka, koji su kasnije izgradili izvanredne karijere u novinarstvu, advokaturi, arhitekturi, nije ni slutio kako ce se sudbina sa svima njima, tri decenije kasnije, surovo poigrati, i da ce, možda najbolji od njih - Goran Cengic, okoncati svoj život pod kamom "krvavog pašceta", Veselina Vlahovica Batka.
Novinarka Oslobodenja, Edina Kamenica ovako opisuje Goranovo ubistvo: "U danu kada se to desilo, Batko je iz Šopinga na Grbavici poveo sa sobom doktora Husniju Cerimagica "na isljedivanje". Tako je zvao svoje ubijanje. Starac u pidžami drhtao je na stubištu. Goran, cija je porodica ranije otišla iz Sarajeva (u Beograd) zbog lijecenja starijeg djeteta, i koji je majci, u posljednjem telefonskom razgovoru, dao samo da nasluti kako i on pokušava da izade sa Grbavice - ali to nije nimalo lako - otvorio je vrata, i povikao na Batka: "Šta to radiš! Vidiš da je covjek bolestan?" "A, evo i jednog Cengica", obradovao se Batko. "Žrtva je došla sama". Tog dana Batko je pucao u cijelu jednu grupu ljudi. Pucao, pucao, pucao. Mislio je da je to njihov kraj. Ali instikt životinje traži oprez.

Sutradan je ponovo došao u Trebevicki potok, gdje su ležala tijela. Nešto se micalo. Goran je bio živ. Od svoje košulje je otrgnuo komad, i zavio ranu. Zaustavio krv" Svjedok koji je prisustvovao ubistvu još je na Grbavici. Kaže, a to je potvrdio i Momcilo Mandic, kada su se neki Goranovi prijatelji interesovali za njega, da je Batko bio sretan što ga "nos" nije izdao. Uskliknuo je: "A balijo, mislio si da ceš preživjeti" , bilježe sarajevski mediji.

Prema kazivanju Goranove majke Nataše Cengic (rodene Zimonjic), Goranova prababa je rodena sestra crnogorske kraljice Milene Petrovic. Goranov otac, Fico, (pravo ime mu je bilo Ferid, ali su ga svi znali po onome koje je nosio u partizanima), bio je prvi gradonacelnik Sarajeva nakon II sv.rata, da bi, nakon sukoba sa Aleksandrom Rankovicem, na Golom otoku robijao pet godina. Goranova majka je porijeklom iz partizanske porodice. Sa svojim suprugom Feridom Cengice Ficom, upoznala se dok su oboje bili u partizanima. Imali su trojicu sinova; Goran i Igor su mrtvi, sa majkom je ostao samo bolesni Rodoljub, Rocko, kako ga svi zovu, kome je partizanski narodni heroj Rodoljub Colakovic bio kum.

"Godinama sam tražila bilo kakvu informaciju o svom sinu koji je ubijen samo zato što je pokušavao spasiti svoje prijatelje i komšije. Ljudi koji su izlazili sa Grbavice nisu znali ništa o njemu, a oni koji su znali, nisu mi htjeli kazati istinu, valjda da bi me poštedjeli. Tek sam mnogo kasnije saznala da je ubijen i ostavljen u nekom potoku izvan Grbavice", rekla je Nataša.

Srdan Aleksic, hrabri mladic iz Trebinja koji je tokom rata ubijen spašavajuci svog prijatelja Muslimana, Goranov je rodjak. Ako se dublje zaroni u njihovo porodicno stablo, doci ce se i do tetke Ksenije, partizanke ubijene u svojoj 21. godini života na Majevici. No, posebno mjesto u njihovoj porodici zaslužuje bratic Goranove majke - Stevan Zimonjic, beogradski ilegalac koji je obješen tri dana prije oslobodenja srbijanske prijestolnice. Po njemu je lik iz popularne serije Otpisani, kojeg je glumio Voja Brajovic, dobio ime Tihi.

Žrtve Veselina Vlahovica, zvanog Batko, su i Mustafa Zele, Zvonko Bodovic, Hajrudin i Sabaha Husanovic, Elbisa Subašic ... Vidjevši plocicu pricvršcenu za njen poštanski sanducic, samo je prokomentarisao: "Lijepo prezime ..." Malo kasnije je zalupao na vrata profesorice Subašic, i naredio joj da pode s njim. Njegove žrtve su Azra i Džemal Gološ, Nazija i Šerif Koristoviš, Kemal Smajic, Zlatko Alagic ... Zaklao je i uglednog sarajevskog doktora Miru Kundurevica. Nesretni doktor Kundurovic je živio u neboderu u Lenjinovoj ulici. Kada mu je Batkova delegacija došla na vrata, doktor im je dao svu uštedjevinu, 50.000 maraka, da ga ne ubiju. Nakon toga došao je i Batko. Doktor mu je rekao da je sve pare vec dao, a onda ga je monstrum na svoj nacin ubio.

Batka se odlicno sjeca i Biljana Plavšic, bivši clan Predsjedništva RBiH i Republike Srpske, haški osudjenik.

"U julu 1992. godine imala sam sastanak u Lukavici sa Visokim predstavnikom UN-a za izbjeglice, g-djom Sadaka Ogatom. Na raskršcu, gdje se odvajaju putevi za Trebevic, Lukavicu i Grbavicu, uvijek je bilo mnogo svijeta. Upravo mi maše jedna grupa ljudi, i ja izadjem iz kola. Odmah su prešli na stvar. Pricaju o dogadjajima na Grbavici, a oni su Srbi. Prema njihovom kazivanju, opasno je za ljude nesrpske nacionalnosti živjeti u tom dijelu grada. Kazali su mi da neki Batko sa nekoliko slicnih njemu, upada nocu u muslimanske i hrvatske stanove, i odvodi muškarce. Oni pljackaju i ucjenjuju ljude.

Srbi, koji su se tome suprotstavili, postali su meta tog manijaka i njegove družine. Niko ga ne poznaje. On nije sa Grbavice i nije iz Sarajeva. Opljackane stvari nosi u Ðacki dom na Vracama, gdje je magacin. Umjesto u Lukavici, na raskrsnici se okrenem na Grbavicu i pravo u zgradu opštine u Šumarski fakultet. Nije bilo predsjednika opštine, ali nije ni važno, drugi su se brzo sakupili. Ispricam im zašto sam došla, i pitam ih da li je to moguce, da se takva zla dopuštaju. Oni cute. Gledam te face i mislim se zašto tako uporno cute, a pogledi im nisu nimalo prijateljski. Pitam ih ko im je predsjednik opštine. Spomenuše njegovo ime. On je ljekar koji se bavi trgovinom lijekova, zastupa neku firmu, Crnogorac je. Iz tog kratkog sastanka u opštini odem u štab Teritorijalne odbrane, u namjeri da razgovaram sa Zoranom Vitkovicem. Sve mi je potvrdio. Batko je Crnogorac, ima svoju bandu koja pljacka, i ima neku podršku od autoriteta. Tom prilikom ispricao mi je o magacinu gdje lageruju te opljackane stvari. Veli da je za magacine nadležan Momcilo Mandic, tadašnji ministar pravosuda. Dok smo mi razgovarali, upadoše u prostoriju pet naoružanih mladica. Jedan od njih je onizak, širok, na glavi mu šajkaca sa kokardom, navukao je do obrva. Mene gleda pogledom punim mržnje. Odmah sam krenula, a Zoran me isprati i rece da je to Batko. Po Batkovom ponašanju se vidjelo da je dobio informacije iz opštine da je meni sve poznato. Sa sastanka sa Ogatom u Lukavici odjurila sam velikom brzinom na Pale, da pokušam da sprijecim djelovanje sumanutog Batka. Ulazim u jednu od prostorija u "Kikindi", i tu zaticem sve relevantne osobe za rješavanje ovog problema. Tu su Radovan, Momo Krajišnik, Momcilo Mandic, ministar policije Mico Stanišic. Odmah sam prešla na dogadjaje sa Grbavice. Ocekujem cudjenje, zabrinutost, zaprepaštenje, ali ništa od toga. Momcilo Mandic se iskezi (to je pravi izraz lica u tom trenutku), i rece: "Ah, Batko ..." Isto i Mico Stanišic, ministar unutrašnjih poslova, kao da govorimo o nekom nestašnom djetetu i njegovim igrama. Prema tome, poznat mi je covjek i njegove "aktivnosti". Odlicno ga poznaju i to ne kriju. Dakle, to su njegovi zaštitnici i naredbodavci.

Sutradan, vojvoda Slavko Aleksic mi je pojasnio neke stvari i odnose. Monstrum sa Grbavice, zvani Batko, i danas mu ne znam pravo ime, Mandicev je covjek i još nekoliko Mandicevih ljudi, i zajedno su radili sa njim", pisala je Plavšicka.

Po Batkovoj naredbi, Srbi na Grbavici su ispod svojih prozora bijelom farbom obilježavli svoje stanove, tako da bi zlocincima olakšali otkrivanje muslimanskih i hrvatskih stanova. Sa Grbavice Batko se izgubio negdje krajem oktobra 1992. gdine. Pobjegao je nakon navodnog sukoba sa cetnickim vojvodom Slavkom Aleksicem, poslije jednog incidenta u kojem je jedna Muslimanka u bijegu od Batkovog silovanja skocila sa Šopingovog nebodera. Po jednim, u autu sa Grbavice ga je izvukao Momcilo Mandic, a po drugim Momcilo Krajišnik.
-----

Pozdrav za Ibrana Mustafica, Muhameda Bogorovca, Vahida Sendijarevica, Ivanu Mostrac i sve ljude dobre volje, prijatelje, bosanskohercegovacke rodoljube.

Aziz R.

____________________________________________


6. KOMENTAR: I GRBAVICA 1 I GRBAVICA 2 SU DATE CETNICIMA PO DOGOVORU DA LIJEVA OBALA MILJACKE PRIPADA "SRBIMA"

Zahvaljujemo se gops. Azizu na ovom izuzetnom prilogu. Ja sam sa Grbavice i licno sam znao neke od ljudi koji se spominju, npr. Dr. (Muhameda) Miru Kundurovica, urologa.

Ono sto bih htio dodati je da su dosta osvijetljeni zlocini cetnika, ali je nedovoljno osvijetljena politika koja stoji iza toga i koja je ljudima kao Batko omogucila da se razigraju.

Na primjer, u gornjm clanku se tacno kaze da je Grbavica 2 data cetnicima bez borbe. Slucajno sam bio na neki nacin svjedok toga dogadjaja. Naime, moja majka je tada bila u stanu na Grbavici 1, i u njenom neboderu, koji se nalazi u Lenjinovoj, su telefoni odmah na pocetku bili iskljuceni. U tom neboderu su stanovali uglavnom prosvjetni radnici, pravnici itd. Medjutim, u drugom takvom neboderu su stanovali uglavnom oficiri JNA, te telefoni nisu bili iskljuceni. U tom drugom neboderu je stanovala jedna zena, koju ja nisam nikada prije upoznao, ali koja je ponekad obilazila moju majku u susjednom neboderu i prenosila mi informacije. Ta zena se zvala Jasna Madjarevic.

I tako jednog dana ja sa Jasnom razgovaram na telefon i ona mi kaze. "Nevjerovatno?! Gledam kroz prozor kako cetnici bez problema prelaze na Grbavicu 2, preko ulice Bratstva i Jedinstva. I prije su to pokusavali, ali su ih nasi odmah vracali minobacacima i mitraljezima, nije mi jasno sta se dogadja."

To je bio moj posljednji razgovor sa Jasnom Madjarevic. Poslije kada sam zvao niko se nije javljao. Nadam se da je i njoj bio samo iskljucen telefon, da se nije sta gore dogodilo. Nadam se da je prezivila, da se ujedinila sa muzem, koji se tada zatekao na nasoj strani, a ovom prilikom jos se zahvaljujem za sve sto je ucinila za moju majku, njoj do tada nepoznatu zenu u okupiranoj Grbavici.

Dakle, Grbavica 2 je data cetnicima bez ispaljenog metka, a tu odluku su donijeli Alija, Ganic i ostali, samo da se zna kako Batko i slicni nisu pali iz svemira, da je Batko posljedica izdaje.

Ovo je prilika da napomenemo da je ranije i Grbavica 1 pala bez ispaljenog metka. To se dogodilo kada su Alija i Lagumdjija sletili dobrovoljno cetnicima u ruke, mada su upozoreni da ne slijecu od strane komande Armije Republike BiH. Oni su doborovoljno dosli cetnicima u ruke i tako spasili Kukanjca i jedinicu JNA koja je bila opkoljena u komandi Sarajevskog korpusa u kasani na Bistriku. Tada je postignut sporazum sa cetnicima o razmjeni Alije i Lagumdje za Kukanjca i njegove vojnike i nasi su dobili naredjenje da ni po koju cijenu ne pucaju. Tada su cetnici sisli sa Vraca na Grbavicu, a nasi su postujuci naredjenje da se ne puca dok je Alija u cetnickim rukama samo gledali kako zbog Alije gubimo Grbavicu 1. Tada se dogodio i incident u Dobrovoljackoj zbog kojega sada terete Ganica i jos 18 Sarajlija.

Znamo da nije vijest kada pas ujede covjeka, tj. da su cetnici zlocinci. Vijest je kada covjek ujede psa. Zato je nejasno da pored toliko sarajevskih "istrazivackih" novinara bas niko ne pise kako je doslo do predaje Grbavice 1 i Grbavice 2 cetnicima, gdje su se dogodili ovi grozni zlocini koje opisuje gornji clanak gospodina Aziza R.

Dr. Muhamed Borogovac