Monday, June 29, 2009

#618 "PLAN B", UKIDANJE LEGITIMITETA BiH POMOCU "BOSNJACKOG SABORA"‏

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

27. juni 2009.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH - br. 618

SADRZAJ:

1. KRECE "PLAN B", UKIDANJE LEGITIMITETA BiH POMOCU "BOSNJACKOG SABORA"

2. MUHAMED FILIPOVIC - “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE”

2.1 BIJES MUHAMEDA FILIPOVICA ZBOG INZKOVOG UDARCA REPUBLICI SRPSKOJ

2.2 SRBIJA JE PRVA NAPUSTILA JUGOSLOVENSKU FEDERACIJU

2.3 CILJ PROJEKTA NIJE BIO DA REPUBLIKU BiH OSTAVE U TITOVOJ JUGOSLAVIJI NEGO U MILOSEVICEVOJ SRBOSLAVIJI

3. Nezavisne novine: "OHR - jedna neslavna historija"

4. ZNACAJNO SVJEDOCENJE SENADA PECANINA O "BOSNJACKOM SABORU 1993"

5. IZ PRVE RUKE O ¨BOŠNJACKOM SABORU¨ 2009

6. Tihic: 'Cemu služe zakoni ako ih politicari mogu kršiti?'

7. KO SU KLJUCNI PROTAGONISTI CETNICKOG "PLANA B"

8. PORUKA SSDBIH-u: GREŠKA JE PRAVITI NOVI USTAV BIH, TREBA INSISTIRATI NA POVRATKU USTAVA REPUBLIKE BIH

9. PET HRVATSKIH STRANAKA USKRATILO PODRŠKU COVICU

10. RE Vecici: Probudi se narode, vrati ponos i dostojanstvo!

11. GEOMETRIJA DRINE

12. Zahtjev za smjenu ministra vjera dr. Bogoljuba Šijakovica

------------------------------------------------------------------------
Ovaj Glasnik ide na 32,729 ispravnih adresa. Za primanje Glasnika prijavite se na adresu: [mailto:Bosanski_kongres@hdmagazine.com]

If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line. Then your email address will be promptly deleted.
-------------------------------------------------------------------------

1. KRECE "PLAN B", UKIDANJE LEGITIMITETA BiH POMOCU "BOSNJACKOG SABORA"

Pise: Dr. Muhamed Borogovac

Sjetimo se kako i zasto je doslo do prvog "Bosnjackog sabora" odrzanog ratne 1993. godine.

Kada su Karadzicevi poslanici napustili Skusptinu Republike BiH, time nije prestala funkcionisati Republika BiH buduci da je to bila gradjanska drzava u kojoj se odlucivalo prostom vecinom glasova, a ne kao u daytonskoj BiH usaglasavanjem entiteta. I poslije odlaska "srpskih" poslanika na Pale, Skupstina Republike BiH je imala kvorum te je svijet priznavao sve njene odluke kao pravosnazne. Takva Republika BiH je primljena u UN bez obzira na bojkot Karadzicevih poslanika i bez obzira na osnivanje "Paljanske Skupstine".

Kasnije, kada su cetnici blokirali Sarajevo i onemogucili da se Skustina Republike BiH sastaje sa valjanim kvorumom to ponovo nije unistilo Republiku BiH jer svijet ne priznaje stanje kreirano agresijom. Dakle, ni cetnicke granate i blokade nisu mogle unistiti Skupstinu Republike BiH. Tada Alija Izetbegovic pokusava da svijetu posalje poruku da i Bosnjaci zele da imaju svoj "bosnjacki" sabor, da i Bosnjaci odbacuju jedini legalni sabor, Skupstinu Republike BiH. Strucnim jezikom kazano, smisao "bosnjackog sabora" je bio da pokaze svijetu da Republika BiH nije legitimna tovrevina, da je cak ni njen vecinski narod ne zeli.

Sve do tada Alija Izetbegovic nije pristajao da Bosnjaci dobiju svoje narodno ime nego je zadrzavao nase komunsiticko ime "Muslimani". (Primjetimo da su i velikosrpski komunisti prije rata dozvolili da se zovemo "Muslimani", a nisu dozvolili da se zovemo Bosnjaci - jos jedna podudarnost Izetbegovicevih stavova sa velikosrpskim.)

Da bi pridobio Bosnjake za taj "sabor" kojemu je cilj bio da dokine legalnu Skupstinu Republike BiH Izetbegovic je javnosti predstavio da je smisao toga sabora vracanje istorijskog narodnog imena "Bosnjak". Pravi smisao je bio, kako smo vec kazali, da se i Bosnjaci pridruze cetnicima u razbijanju Skupstine Republike BiH. Dakle, Alije je pristao da nam se vrati narodno ime Bosnjak samo zato da bi napravio jos jedan korak ka ukidanju Republike BiH.

Srecom, tada izdajnici nisu kontorlisali situaciju u mjeri u kojoj je kontorlisu danas, pa se naslo dosta hrabrih i pametnih ljudi, koji su uspjeli da se sabor odupre Alijinom planu da dokine legalnu skupstinu Republike BiH.

Sjetimo se da su kasnije, kada je Dayton bio potpisan, cetnici pustili poslanike Skupstine Republike BiH da prodju kroz blokadu, da bi ga ti poslanici ratifikovali, sto je najbolji dokaz da je svijet nastavio da priznaje jedino odluke lagalne Skupstine Republike BiH i da su to cetnici znali, mada su zajedno sa Alijom drukcije glumili pred Bosnjacima.

Primjetimo ovdje da cetnici nisu pustili kroz njihovu blokadu one poslanike Skupstine Republike BiH za koje su znali da nisu Alijini poslusnici. Jedan od njih je Ibran Mustafic. To je jos jedan faktor koji cini cak i prvu preliminarnu ratifikaciju Daytona nelegalnom, jer su se cetnici na taj nacin, onemogucavanjem poslanika da izraze slobodnu volju, nezakonito uticali na odluke Skupstine R BiH. Srecom, tada su poslanici Skupstine Republike BiH samo uslovno ratificirali dayonski nacrt ugovora, a nikada nisu ratificirali finalni sporazum poptisan svecano u Parizu. Jedino zato jos uvijek postoji Bosna i Hercegovina, jos bosnjacki izdajnici i cetnici iz RS ne mogu da se potpuno oslobode Ustava Republike BiH.

Sad je slicna situacija. Svijet je ponovo dao jasne signale da zeli da sacuva drzavu (naciju) BiH, te cetnicki agenti ovaj put povjeravaju projekat delegitimizacije Bosne i Hercegovine najstarijem i "najuglednijem" medju Bosnjackim politicarima, Muhamedu Filipovicu. Ponovo "Bosnjacki sabor" treba da poruci svijetu da i Bosnjaci hoce svoj "narodni sabor" tj. svoju "malu Bosnu", radije nego priznatu cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.

Kao i ondasnji Alijin "Bosnjacki sabor" i ovaj Filipovicev ima puno dimnih bombi, tj. obecanja da ce se boriti za jedinstvenu BiH, kojima treba da Bosnjake namami da progutaju udicu i prihvate "Bosnjacki sabor" cime ce biti poslana poruka svijetu da nikome u Bosni i Hercegovini ne treba drzavni sabor, tj. da drzava BiH nema nikakav LEGITIMITET jer je niko ne zeli. Inzko, tj. svijet, se potrudio da sacuva LEGALITET Skusptine BiH, ukidajuci odluke Skupsite RS, a sada protagonisti velike Srbije idu sa podvalom koja se zove "Bosnjacki sabor" na oduzimanje LEGITIMITETA bh drzave, jer sam lagalitet ne moze dugo opstati bez legitimiteta.

Kada se ima u vidu da se nikakva druga znacajnija reakcija na Inzkove odluke nije pojavila osim Filipoviceve i Tihiceve zestoke reakcije protiv OHR-a jasno je da je cetnicki tajni "Plan B" upravo sinhronizovan udarac njihovih jataka u ime "Bosnjaka" na legitimitet drzave BiH i na OHR, jer im je onemogucen "Plan A", tj. atak na legalitet BiH.

Dakle, nije im uspjelo ubrzano ukidanje drzave BiH pomocu ukidanja njenog LEGALITETA, tj. drzavnih nadleznosti BiH, pa sada idu na duze staze, potkopavanjem LEGITIMITETA drzave BiH pomocu "Bosnjackog sabora".

Koliko je "Akademik" Filipovic odan Republici Srpskoj najbolje se vidi iz njegove reakcije na Inzkovu odluku kojom je obuzdana Skusptinu RS. O tome govori slijedeci clanak Dr. Sendijarevica.

_____________________________________


2. MUHAMED FILIPOVIC - “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE”

Pise: Dr. Vahid Sendijarevic


2.1 BIJES MUHAMEDA FILIPOVICA ZBOG INZKOVOG UDARCA REPUBLICI SRPSKOJ

U clanku pod naslovom “OHR – jedna neslavna historija” objavljenom 20. juna 2009. u “Nezavisnim Novinama” Muhamed Filipovic se ponovo, po ko zna koji put, razgolicuje kao izdajnik Bosnjaka, Hrvata i Srba koji Bosnu i Hercegovinu dozivljavaju kao svoju domovinu.

Objavljivanje njegovog clanka u Nezavisnom Novinama je reakcija na ODLUKU OHR-a kojom se ukidaju Zakljuci Narodne skupstine Republike Srpske br. -1-787/09 i br. -1-788/09 doneseni 14 maja 2009. godine. OHR ovom svojom odlukom potvrdjuje da Skupstina RS ne predstavlja suverenu drzavu nego genocidnu tvorevinu RS kojoj se moze legalno nametnuti volja internacionalne zajednice sto je razgoropadilo naseg “akademika” i izdajnika Muhameda Filipovica.

Muhamed Filipovic ocito zaboravlja da su donesene dvije pravosnazne rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a (752 i 757 iz 1992) kojima su Srbija i Crna Gora oznacene i kaznjavane kao agesori na Republiku BiH i presuda Internacionalnog suda pravde kojom se jasno definise da je Srbija odgovorna sto nije sprijecilia genocide u BiH i da su izvsioci genocida institucije genocidne tvorevine Republike Srspke.

Muhamed Filipovic svoj clanak pocinje sa pravoslavnom poslovicom “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE” u kojem svu zuc istresa na medjunarodnu zajednicu kao iskljucivog krivca sto su nas, kako on kaze, stranci gurali iz Jugoslavije njihovim ocjenama Jugoslavije i Srbije. On ide korak dalje i optuzuje Bosnjacku politiku da je pristala da ucestvuje u procesu rusenja Jugoslavije i time uzela ucesce u nasilju koje je eto najvise pogodilo samu Bosnu i Hercegovinu.


2.2 SRBIJA JE PRVA NAPUSTILA JUGOSLOVENSKU FEDERACIJU

Podsjetimo ovdje Muhameda Filipovica da je Miloseviceva Srbija prva izvrsila jednostrano otcjepljenje od Jugoslavije, dakle razbila Jugoslaviju sto je Muhamedu Filipovicu kao akademiku i diplomati vrlo dobro poznato, ali nas "akademik" svjesno zrtvuje integritet svoje licnosti da jos jednom pokusa odraditi stvar za Veliku Srbiju.

Republika BiH nije izasla iz federalno uredjene Jugoslavije sa uspjesnim samoupravnim sistemom kako tvrdi Filipovic u svom clanku nego iz Miloseviceve velike Srbije koju je Milosevic iz politickih razloga zvao Jugoslavijom kako bi obezbjedio legalnost zlocina agresije na Republiku BiH i Republiku Hrvatsku.

Ovo o cemu mi govorimo i vrabci na krovu znaju, ali eto nas akademik i diplomata Muhamed Filipovic toboze ne zna. Godinama razni mediji u BiH, Srbiji i svijetu prenose clanak beogradskog Advokata Srdje Popovica o tome kako je Miloseviceva Srbija prva izvrsila jednostrano otcjepljenje od federalno uredjene Jugoslavije sa uspjesnim samoupravnim sistemom, kako bi to rekao Muhamed Filipovic.

Slijedi zakljucak na kraju toga clanka advokata Popovica:

Srbija je POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.). Ova cinjenica zamagljivana je Miloševicevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio ¨borba protiv separatizma¨. Ta cinjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Miloševic cuva ¨teritorijalni integritet SFRJ¨, a ne vrši agresiju na tudu teritoriju.

Naime, prema clanu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine: ¨Republika Srbije ureduje i obezbjeduje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEÐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEÐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA¨, kao i ¨ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije¨ (¨oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije¨, clan 83 Ustava)

Shodno tome, clanom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predvida PRAVO Srbije da, po svojoj volji, ¨poštuje¨ savezne zakone jedino onda ¨kada joj je to u interesu¨. U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula ¨si volam¨ (ako hocu) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim ¨šta hocu¨ onda nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadležnosti nekadašnje federacije kojima ureduje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dažbine na robu iz inostranstva (i nekadašnjih republika SFRJ), naplacuje sopstvene carine itd.. i ukida niz zakona kojima je svrha provodenje nekadašnjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju tobož brani Miloševic) i srpski Ustav i srpsko zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najteža krivicna djela. Ali, Srbija je donošenjem tog Ustava postala suverena i nezavisna i time izuzeta iz jurisdikcije bivše SFRJ, pa ta djela niko nikada nije ni mogao da procesuira.

- Kraj citata iz Popovicevog clanka.

Nas "akademik" po ko zna koji put izjednaci okupatore i zrtve okupacije, one koji pocinise zlocin genocida i zrtve genocida sto je bio i jeste jezik cetnika i nihove genocine tvorevine. To je jezik Cerica kada na dzenazi u Potocarima kaze da je u Srebrenici brat ubio brata. To je jezik Alije Izetbegovica kada kaze da se on uvijek borio za ocuvanje Jugoslavije, a ne za njeno rusenje, bez obzira sto je Milosevic davno srusio Titovu Jugoslaviju i pravio "srboslaviju". Po Muhamedu Filipovicu drzavljani BiH su odgovorni za agresiju od strane Srbije i Crne Gore i za zlocin genocida jer su iskoristili svoje ustavno pravo na samoopredjeljenje i na Referendumu o nezavisnosti izjasnili za suverenu drzavu Republiku BiH i time "rusili Jugoslaviju".


2.3 CILJ PROJEKTA NIJE BIO DA REPUBLIKU BiH OSTAVE U TITOVOJ JUGOSLAVIJI NEGO U MILOSEVICEVOJ SRBOSLAVIJI

Samo da podsjetimo, cilj izdajnika nije bio da se izadje iz Miloseviceve Jugoslavije (citaj velike Srbije). Sjetimo se prijedloga Alije Izetbegovica o Asimetricnoj Jugoslaviji kojeg su gradjani Republike BiH odlucno odbili. Sjetimo se pregovora dvije godine nakon sto se Srbija otcjepila iz Jugoslovenske federacije koje je u Beogradu Muhamed Filipovic zajedno sa izdajnikom Adilom Zulfikarpasicem vodio sa Milosevicem o “Istorijskom sporazumu Srba i Muslimana” koje su gradjani Republike BiH odbili sa odlucnim "NE".

U svom clanku, Muhamed Filipovic kaze kako je on na pocetku rata branio legitimnu drzavu, vlast i njene predstavnike i kako “Nazalost, oni nisu branili legalitet i legitimitet svoje vlasti i suverenitet naroda Bosne i Hercegovine, vec su nizom postupaka polako razarali njen suverenitet i odustajali od njihovih osnovnih nacela”.

Mi se slazemo sa njegovom konstatacijom kako su same vlasti, citaj Alija Izatbegovic i izdajnicka bratija, koje su toboze predstavljale interes Bosnjaka i muslimana, unistavale i danas unistavaju legalitet Republike BiH. Ono sto Muhamed Filipovic skriva je to da je on uvijek bio clan tog izdajnickog tima, njihov ambasador i diplomata, njihov specijalni pregovarac sa Milosevicem, clan njihovog tima sa specijalnim zaduzenjem da Bosnjake i muslimane prevodi zedne preko vode.

Muhamed Filipovic nikako da se sjeti da imaju legalne i pravosnazne odluke Savjeta bezbjednosti UN-a o agresiji na Republiku BiH i pravosnazna presuda Internacionalnog suda pravde o genocidu, i da je ustav Republike BiH samo suspendovan i da pod uslovom da genocidni Daytonski ustav ne funkcionise gradjani BiH imaju pravo da vrate svoju Republiku BiH. Jasno je da se Muhamed Filipovic ne bori za legalnost Republike BiH nego za legalnost jedne druge republike, genocidne Republike Srpske.

Ono sto je najtuznije u izdajnickom pohodu Muhameda Filipovica je to da pored ocite izdaje jos uvijek ima onih Bosnjaka i muslimana koji ga vide kao nekoga ko zastupa njihove interese. Nazalost, jos uvijek ima I onih Hrvata koji ne vide da Muhamed Filipovic nije nikada predstavljao interes Bosnjaka i muslimana u BiH nego iskljucivo interes Velike Srbije.

Muhamed Filipovic se u svom clanku sluzi pravoslavnom poslovicom “ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE” kao sto se mulimani sluze ajetima Kur’ana. Mi smo zahvalni Muhamedu Filipovicu sto nas je upoznao sa ovom poslovicom jer ga ova poslovica perfektno opisuje. Onog dana kada se rodio Muhamed Filipovic rodilo se veliko zlo Bosnjacima, Hrvatima i Srbima koji Bosnu i Hercegovinu dozivljavaju kao svoju domovinu. O znacenju poslovice ZLO RADJANJE, GOTOVO SUDJENJE mogu se naci informacije na internetu tako sto se u “search engine” ukucaju rijeci ove poslovice.

Slijedi Filipovicev clanak iz nezavisnih novina.

_____________________________________


3. OHR - jedna neslavna historija

Datum: 20.06.2009 21:06

Autor: Muhamed Filipovic, Nezavisne Novine

U našem narodu postoji jedna poslovica koja kaže da ono što loše zapocne ne može dobro da se završi. Ova poslovica može u cjelosti da se primijeni na djelovanje organizacije koja je kod nas poznata pod imenom OHR - Ured visokog predstavnika, cije je povlacenje, nakon jalovih 14 godina njegovog tobožnjeg rada, najavio sam visoki predstavnik za oktobar tekuce godine.

Na ovu instituciju bi se moglo primijeniti još mnogo naših poslovica, ali bi po mom sudu najbliža istini bila ona koja kaže: "Zlo radenje gotovo sudenje." O cemu se tu uopce radi?

Poznato je da je pisac ovih redova bio uporan u stavu da nam tzv. medjunarodna zajednica, ma šta ko pod tim razumijevao, ni na kakav nacin, barem ne na onakve nacine na kakve se ona do tada miješala u razne svjetske krize, nece donijeti ništa dobro i da bi bilo najbolje da rješenje za probleme koji su nastali pocetkom devedesetih godina treba da nademo mi sami. Ja sam bio tog uvjerenja prvenstveno zbog toga što nisam vidio neke previše duboke i složene probleme koji bi morili našu tadašnju zemlju, a koje ne bismo mogli mi riješiti s nešto vecom dozom odgovornosti prema sudbini gradana i buducnosti generacija koje dolaze, kao što nisam poistovjecivao komunizam u Istocnoj Europi i u Jugoslaviji.

Znao sam vec odavno da Zapad, a posebno Amerika, intenzivno i uspješno, prvenstveno zbog gluposti tadašnjih sovjetskih politicara i njihove nesposobnosti da rješavaju urgentne probleme sovjetskog društva (da su oni bili rješivi dokaz je Kina), mora doci do rušenja komunistickog režima u SSSR i da ce taj proces zapoceti u Berlinu, kao najslabijoj tacki cijelog tog sistema. Znao sam, takoder, da ce se taj proces neselektivno širiti Europom i da ce obuhvatiti i našu zemlju, bez obzira na ogromne razlike u prirodi i nacinu funkcioniranja komunizma u Jugoslaviji i komunistickim zemljama istocnog bloka.

Takoder, bilo mi je jasno da ce rušenje komunizma u Jugoslaviji biti ostvareno putem rušenja same Jugoslavije, jer je stvaranje federalne države, uz samoupravljanje, bilo najvažnije demokratsko dostignuce komunizma u Jugoslaviji, a da ce snage rušenja biti nacionalisticke snage, koje su unutar okvira jugoslovenske demokratij bile razvijene do znatne mjere, kao i da ce odredenu ulogu odigrati i emigrantske snage uz pomoc obavještajnih organizacija zapadnih zemalja.

Znao sam i to sam napisao i predložio odredjene nacine ponašanja nas Bošnjaka, da ce u tim okolnostima Bosna i Hercegovina postati predmet apetita prvenstveno srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji ce odigrati glavnu ulogu u rušenju Jugoslavije, jedan sa stajališta njene dezintegracije i stvaranja "povijesne" Hrvatske, a drugi sa stajališta reducirane reintegracije svih "srpskih zemalja" pod vodstvom Srbije. Kad su se stvari tako i odigrale, nisam bio uopce zadovoljan što sam predvidio tok zbivanja, ali mi je bilo užasno žao što je izostala jedino moguca i racionalna rekacija bošnjacke politike, tj. da odbije ucešce u ovom procesu, koji ce nužno biti nasilan i cije ce nasilje najviše pogoditi Bosnu i Hercegovinu.

Od pocetka, od cuvene Zimmermanove posjete Sarajevu, bio sam protiv toga da nas stranci ocjenama Jugoslavije i Srbije guraju izvan Jugoslavije, a pogotovo da u tome postanemo sateliti Tudmanove antisrpske (Ustav Hrvatske iz 1990. godine je bio jasno antisrpski) i tada skrivene, ali u datom casu sasvim jasne antimuslimanske i antibosanske politike. Nažalost, stvari su se kod nas odigravale upravo kako je to Tudmanu odgovaralo. Bosna i Hercegovina je dopustila da bude uvucena u proces koji joj je sigurno donosio rat, a ništa nije stajalo iza nje.

Kad je rat nastao, kao lojalista ja sam uporno branio legitimnu državu, vlast i njene predstavnike. Nažalost, oni nisu branili legalitet i legitimitet svoje vlasti i suvereniteta naroda Bosne i Hercegovine, vec su nizom postupaka polako razarali njen suverenitet i odustajali od njegovih osnovnih nacela.

Taj proces se odigrao pod vodstvom stranaca i pod okriljem pregovora o miru u Ženevi, koji su bili sve osim pregovori o miru i koji su u stvari bili pregovori o promjenama ustavnog ustrojstva države, uz ignoriranje postupka koji sam Ustav naše države propisuje za sopstvenu promjenu.

Ne želim ovdje sumirati sve to što se odnosi na politiku bosanskog legalnog državnog vodstva, ali moram da kažem da je jedna od najvecih njegovih grešaka bila nekriticki odnos i neosnovano povjerenje u namjere i djelovanje zapadnih sila u Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini.

Znao sam da je osnovni cilj zapadnih sila, a prije svega Frncuske i Velike Britanije, bio da sruše komunisticki režim i da na tlo bivše Jugoslavije uvedu svoje trupe, a da na celo država koje ce nastati iz rušenja bivše države, prije svega na tlo Bosne i Hercegovine, postave garniture poslušnih politicara koji ce ciniti ono što im zapadni savjetnici budu sugerirali, da ne ... težu rijec.

To je uostalom cvrsta logika geostrateških planova i postupaka u situacijama kada se ne radi o izoliranom nego o globalnom sukobu i interesima. Mi nismo nikada bili neki bitniji faktor u toj strateškoj igri i stoga se igra vodila na nacelu da se fakticki podrže oni koji su sposobni da se sami održe ili ih se ne može bitnije promijeniti, a da se ostali prepuste igri sila koje je Zapad probudio i pustio da cetiri godine divljaju na ovom prostoru.

Što se mene licno tice, ja sam od pocetka, kao clan ratnog Predsjedništva i lider opozicije u parlamentu Bosne i Hercegovine, bio protiv toga da se dozvoli ulazak stranih trupa na bosansko tlo, ukoliko one nece imati jasno odredjen i ogranicen mandat i u pogledu ciljeva misije i u pogledu trajanja te misije i u pogledu naših prava prema njima. Kad mi je rahmetli Izetbegovic rekao da on želi da strane trupe dodu, jer ce one navodno morati tada djelovati u korist Vlade, ja sam mu rekao kako je jedino sigurno da one nikada nece djelovati ni u ciju osim u sopstvenu korist i u skladu sa strateškim interesima svojih vlada, a mi bismo morali vidjeti gdje smo mi u tim interesima.

U tim interesima mi smo bili pik zibner i zbog toga smo imali petnaest godina jalove politike, natezanja, obmana i praznog hoda, a da sva ta velika galama, pompa i velike rijeci nisu donijele ništa drugo nego kompliciranje naše situacije. Uvjeren sam da smo za petnaest godina sami mogli da riješimo sve. Ovako nam se historija ponavlja od Berlinskog kongresa do danas svakih cetrdesetak godina, a mi nikada na zelenu granu.

__________________________


4. ZNACAJNO SVJEDOCENJE SENADA PECANINA O "BOSNJACKOM SABORU 1993"

Pise: Dr. Muhamed Borogovac

Povodom optuzbe nekog "srpskog" saveza logorasa Senad Pecanin u novim Danima (27. Juni 2009) pise slijedece, citiram:

Zato cu samo u najkracem podsjetiti na cinjenice: da smo moje kolege i ja u magazinu Dani bili prvi, a dugo vremena i jedini medij tokom rata u Bosni i Hercegovini koji je istraživao, ukazivao i osudivao ratne zlocine pocinjene od strane pripadnika one vojske koja je kontrolirala teritoriju na kojoj smo mi živjeli i radili; da smo bili jedini medij u opkoljenom Sarajevu ciji novinari i zbog prethodne cinjenice nikada nisu mogli dobiti akreditacije Press centra Armije BiH; da sam upravo ja, zajedno s kolegicom Vildanom Selimbegovic, u Danima, zbog uvjerenja da svako treba prvo pocistiti smece ispred vlastitog praga cak i ako ga je pred drugim vratima puno više, i domacoj i medunarodnoj javnosti otkrio zlocine nad sarajevskim civilima pocinjene na Kazanima... Govoriti o tome da nam je, nakon objavljivanja cinjenica o zlocinima na Kazanima, tadašnji predsjedavajuci Predsjedništva BiH Alija Izetbegovic posvetio sat i po izlaganja na tribini Kongresa bošnjackih intelektualaca, nazivajuci nas izdajnicima, neprijateljima, placenicima, da je reis Mustafa Ceric sutradan u saopcenju ponovio Izetbegoviceve ocjene... a da je samo nekoliko sedmica kasnije Izetbegovicev tadašnji kolega iz Predsjedništva BiH, ratni zlocinac Momcilo Krajišnik, na sjednici Vijeca za implementaciju mira, mahao upravo Danima kao dokazom o stradanju srpskih civila u ratnom Sarajevu..."

Mada Pecanin nije imao tu namjeru, ovo svjedocenje odlicno objasnjava pravu prirodu prvog "Bosnjackog sabora" odrzanog 1993 godine.

Mozda to Pecanin ne uvidja, ali, cinjenica je da su Alija i Ceric svojim napadima na Dane i to cak na "Bosnjackom saboru" samo dali ogromni publicitet ubistvima Srba civila u Sarajevu. To je bila velika usluga Izetbegovica i Cerica svim neprijateljima Bosnjaka i svim razbijacima BiH. I ne samo da su dali publicitet ubistvima civila Srba, nego su, kritikujuci Dane, poslali u svijet uzasnu sliku o Bosnjacima, da se njihov Sabor, na neki nacin, svrstava uz izvrsioce zlocina, kritkujuci novinare koji su otrkili istinu.

Sada ce neki kazati da su Ceric i Alija to uradili iz politicke naivnosti, a ne namjerno. Medjutim, mi znamo da oni nisu naivni. Oni veoma dobro znaju sta je znacilo davanje maksimalnog publiciteta ubistvima nekolicine srpskih civila u opkoljenom Sarajevu, ni vise ni manje nego na samom "Bosnjackom saboru", tj. na mjestu gdje se samo o starteskim stvarima naroda raspravlja.

Mi imamo iskustvo sa Izetbegovicem i Cericem u tom pogledu. Poznato je da Izetbegovic nikada nije nigdje javno, a pogotovo ne na nekom kongresu, saboru ili skupstini, kritikovao nas; BK, tj. NKRBiH. A nije da mu nismo smetali. Poznato nam je da je npr. za vrijeme daytonskih pregovora naredio da se svi faksovi u Predsjednistvu onesposobe za nase poruke, da ne bi stizali faksovi nasih tadanjih clanova protiv Daytona. Poznato nam je da su Izetbegovicevi policajci saslusavali neke Bosnjake iz Bostona kada dodju na odmor u Bosnu o pojedinim clanovima Bosanskog kongresa. Pokusavali su nam ubaciti "clanove BK". Neki su nam prijetili, a neki su nas "prijateljski savjetovali", ali NIKADA nam ni Alija ni Ceric nisu dali publicitet kritikujuci nas javno.

To sto su Alija i Ceric dali "saborski" publicitet ubistvu nekoliko Srba u Sarajevu je odjeknulo sirom svijeta, postalo poznatije od ubistava hiljada Bosnjaka npr. u Zvorniku.

Sjetimo se da je Alija i u mnogim drugim prilikama pokazao da zna da ne treba davati publicitet nepozeljnim cinjenicama za njega. Sjetimo se npr. Sefera Halilovica koji je tu politiku ironcno komentarisao rijecima: "Alija se brani sutnjom."

Osim sto gornji primjer jasno govori o tome ko su zaista Alija i Ceric i o pravoj svrsi "Bosnjakckog sabora" kojeg su oni organizovali, to takodjer govori i o pameti Senada Pecanina, koji je citav zivot proveo analizirajuci Aliju i Cerica kao muslimanske nacionaliste ne shvatajuci da su ovi u stvari agenti cetnickog projekta, a imao je takve krupne dokaze pred ocima.

_________________________________________

5. IZ PRVE RUKE O ¨BOŠNJACKOM SABORU¨ 2009

Piše: Sven Rustempašic, Sarajevo

Pokretanje "Bošnjackog sabora" vec pokazuje dvije glavne štetne tendencije:

A) POKUŠAJ ODBACIVANJA NACIJE (TJ. DRŽAVE) BOSNE I HERCEGOVINE

B) FALSIFICIRANJE ¨NARODNE VOLJE¨ PO PITANJU USTAVA

Taman kada su Bosanci i Hercegovci, dakle, bosanskohercegovacki gradani - pripadnici BH NACIJE - konacno u velikom broju poceli razumijevati definicije i nazive o sebi kao gradanskoj naciji Bosanaca i Hercegovaca i svojoj državi RBiH kao naciji-državi, kakvom je 1992. godine od cijelog svijeta priznata - evo, ponovno su potakli Muhameda Filipovica Tunju, da diže galamu o ¨bošnjaštvu¨ i da ON pokrene i kontrolira ¨Bošnjacki sabor¨. Opet ON diže zastavu ¨bošnjaštva¨ kao pandan (veliko)srpstvu i (veliko)hrvatstvu - a ustvari kao podvalu kojom se uništava sveobuhvatno gradjansko shvacanje nacije kao države BiH.

Evo opet Tunje da ON ponovno diže politicku platformu ¨pravog bošnjaštva¨, koja je - na našu žalost i veliku štetu - uvelike zloupotrebljena u proteklih 16 godina, da se njome razara i dijeli država Bosna i Hercegovina, da se stvaraju etnicki sukobi, da se ubija bosanstvo kao univerzalna gradjanska kategorija i jedini legalan, a nama ujedno i najkorisniji državno-društveni poredak, po kojem je država Bosna i Hercegovina doista jedino i moguca!

Sa gornjim, zajedno nastupa još jedan srodni a isto tako opasan trend. Naime, pouceni debaklom oko javne debate po pitanju amandmana za Brcko u martu ove 2009. godine, grobari države Bosne i Hercegovine sada ocigledno pokušavaju falsificirati ¨narodnu volju¨. Stoga daju jaku inicijativu npr. Svjetskom Savezu Dijaspore (SSD) i slicnim zavicajnim klubovima po svijetu, ¨da se ujedine na svjetskom nivou¨ - a SSD dobiva i konkretnu sugestiju ¨da napiše prijedlog novog Ustava Republike BiH¨. Može se ocekivati da bi takvi likovi iz dijaspore dobili placen put u Sarajevo na privatni ¨Bošnjacki sabor¨ Muhameda Filipovica Tunje, u septembru, gdje bi ucestvovali u falsificiranju ¨narodne volje¨ po njegovom receptu. Sjetimo se da se upravo Muhamed Filipovic na posljednjem kongresu dijaspore u Sarajevu toj dijaspori obratio rijecima: "Vi ste neprijateljska emigracija", a sada odjednom upravo on ima legitimitet da okuplja dijasporu na "Bošnjackom saboru"?! Tako je to kada UDBA dijeli uloge u Bosni, a ne narod.

Za pretpostaviti je da bi tu ¨narodnu volju¨, Tunjo otprilike formulirao kao Silajdžicev zahtjev za ¨ukidanje entitetskog glasanja¨ ili takvu neku ¨white-wash¨ promjenu na dejtonskoj fasadi - da se može konacno ozakoniti Republika srpska, a pri tome kazati cijelom svijetu: Eto, to je i volja bošnjackog naroda iskazana ovim ¨Bošnjackim saborom¨ - koji automatski daje izgovor i nekom ¨Srpskom saboru¨ u Banja Luci. Eto, takav sabor Muhamed Filipovic Tunjo priprema za septembar. A to treba odbiti, i nogama i rukama, a pogotovo glavom.

_________________________________________


6. Tihic:'Cemu služe zakoni ako ih politicari mogu kršiti?'

Stranka demokratske akcije (SDA) smatra da je Odluka visokog predstavnika o poništenju neustavnih i antidejtonskih zakljucaka Narodne skupštine RS nepotpuna i pravno nedosljedna.

U saopcenju ove stranke se navodi da je visoki predstavnik utvrdio da su institucije RS-a donošenjem ovakvih zakljucaka prekršile Dejtonski sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine, ali nije sankcionirao takvo djelovanje.

Dodaje se da je zakljuccima Narodna skupština RS svjesno prekršila Dejtonski sporazum, posebno Ustav BiH, pozivajuci na blokiranje rada Parlamentarne skupštine BiH, osporila pravnu valjanost i obavezujuci karakter odluka Ustavnog suda BiH i sebi pripisala ulogu bh. institucija u pravcu preuzimanja nadležnosti države BiH.

Zato je, smatraju u SDA, obaveza visokog predstavnika bila i da sankcionira odgovorne za donošenje ovakvih zakljucaka.

"Na ovaj nacin, i sam Ured visokog predstavnika pokazao je neprincipijelnost i nedosljednost u provodenju i zaštiti Dejtonskog sporazuma. Ozbiljno je doveden u pitanje integritet medunarodne zajednice, dajuci pravo ostalima u BiH da krše Ustav i Dejtonski sporazum bez ikakvih sankcija", navodi se u saopcenju SDA i istice kako ne postoji pravni sistem na svijetu u kojem se utvrduje kršenje ustava i zakona, identificiraju pocinioci, ali nema sankcija.

U SDA se pitaju cemu uopce služe zakoni ako su politicari izvan njih i mogu ih nesmetano kršiti znajuci da nece biti kažnjeni?

Ovaj slucaj najjasnije prakticno pokazuje da institucije BiH nemaju potrebne nadležnosti niti mogu zaštiti pravni poredak države i šta bi se desilo ukoliko bi Ured visokog predstavnika bio zatvoren prije nego što budu provedene neophodne ustavne reforme, navodi se u saopcenju SDA.
(FENA)

______________________________


7. KO SU KLJUCNI PROTAGONISTI CETNICKOG "PLANA B"


Dusanka Majkic, poslanik Skupstine BiH u Vijecu Naroda iz redova SNSD je izjavila, prije nego je Inzko donio odluku kojom se ukidaju odluke Skupstine RS od 14. maja 2009, da RS ima pripremljen Plan B u slucaju da Inzko ukine odluke Skupstine RS.

Evo vec je proslo sedam dana i svi se pitamo sta je "Plan B" i ko ga provodi u djelo? Posmatrajuci dogadjaje od Inzkove odluke do danas izgleda da je "Plan B" istjerivanje OHR-a iz BiH. Zna se da to politicari iz RS zele, ali i da se ne pitaju samo oni, nego i ostali. Do sada su se Bosnjacki politicari pretvarali da zele da OHR ostane u BiH, znajuci da narod zeli da sacuva Bosnu i Hercegovinu.

Medjutim, ovih dana, izjavama Tihica i Filipovica to se mijenja. Jedina vidljiva promjena na politickoj sceni od Inzkove odluke do danas su ti napadi Tihica i Filipovica na Inzka, kojima se salje jasna poruka da i Bosnjaci nisu zadovoljni sa OHR-om i zele da ode.

U prethodnim clancima smo analizirali Filipoviceve akcije, a ovdje se osvrnimo na Tihicev napad na Inzka. Kao prvo, treba imati na umu da ni Tihic ni SDA, niti bilo koja druga "bosnjacka" stranaka NISU BAS NISTA UCINILI od 14 maja 2009 do danas, povodom mjera SKUPSTINE RS KOJIMA SE UKIDAJU MNOGE FUNKCIJE DRZAVE BOSNE I HERCEGOVINE. Da nije bilo Inzkove akcije sada bi te odluke Skupstine RS bile objavljene u sluzbenom listu i bile bi pravosnazne. I najednom Tihic dize galamu na Inzka kada su te mjere ukinute, umjesto da je nesto ucinio kada su bile usvojene 14 maja. On galami na OHR, kao eto trebao je i pojedince kazniti.

Medjutim, to je samo igrokaz za naivne. Jer, kako mozes kazniti npr. poslanika ili clana vlade za njegov glas u parlamentu ili u vladi? Koji je zakon prekrsio glasajuci ovako ili onako? Nikoji, jer ima pravo i duznost da glasa kako zeli. Jedini moguci i ujedno najkorisniji za BiH odgovor je bio upravo ovo sto je Inzko uradio - ponistio odluke. Zatim, Inzko nije mogao kazniti Dodika ni za ostale "aferime", npr. za kriminal. Za to treba skupiti dokaze, a Inzko je uradio pravu stvar, smjenio je iz SIPA-e Dodikovog covjeka Radislava Jovicica da skupljanje dokaza ne bi bilo sabotirano.

Dakle, Tihicev iznenadni radikalizam je samo jos jedna predstava za narod, dok on u stvari, zajedno sa Filipovicem pomaze Dodiku u pokusaju da istjeraj OHR iz BiH. Svaki forumas zna da bi u ovom trenutku odlazak OHR-a znacio ostvarenje svih cetnickih snova, tj. kraj Bosne i Hercegovine.

Dr. Muhamed Borogovac

____________________________________________


8. PORUKA SSDBIH-u: GREŠKA JE PRAVITI NOVI USTAV BIH, TREBA INSISTIRATI NA POVRATKU USTAVA REPUBLIKE BIH

Piše: Esad Jaganjac, LONDON, 27. juni, 2009.

Kako je navedeno na naslovnoj stranici Svjetskog Saveza Dijaspore BiH, SSDBIH je pokrenuo inicijativu donošenja novog Ustava BiH. Glavni problem kod prijedloga za donošenja novog ustava, makar prijedlog sadržavao idealan ustav, je prihvatanje dejtonske procedure. To bi znacilo diskontinuitet sa legalnim Ustavom Republike BIH. Po toj proceduri, na kraju ce biti usvojeno ono što zastupnici tudjih interesa hoce (kako Zlatko Lagumdžija rece minimum ispod koga se ne smije ici), a to je legalizacija genocidne tvorevine stvorene po zamisli jednog od najvecih zlocinaca poslije Hitlera. Ta tvorevina bi imala i trenutno ima stalan veto na državu BIH, sve do njenog raspada, politikom korak po korak, uz ucešce korumpiranih BH politicara.

Poenta je da nije bitno kakav je prijedlog Ustava BIH, može biti i idealan ustav, nego je bitno da ne smijemo uzeti ucesce u procesu kojega sigurno gubimo. Mi moramo istrajati na osporavanju legaliteta Aneksa 4, kao Ustava BIH, jer je isti nametnut protupravno, nedemokratskim sredstvima (cak nije ni preveden, a kamoli da je prošao predvidjenu ustavnu proceduru, kako zahtjeva clan 268 Ustava RBIH).

Nastavak se nalazi na linku: http://republikabih.net/
-----

NAJNOVIJA VIJEST: Saznajemo da je proglas na web strani SSDBiH-a, na kojega Jaganjac reagira, objavljen samoinicijativno, da nije prosao Glavni odbor SSD BiH. Na Glavni odgor su poslana dva izvjestaja "pravne komisije", jer se "pravna komisija" nije mogla usaglasiti. Jedno misljenje je da se ne ulazi u daytonsku proceduru donosenja Novog Ustava, dok je drugo da SSDBiH predlozi ni manje ni vise nego NOVI USTAV REPUBLIKE BiH, sto je u stvari podvala, kako je objasnjeno u gornjm clanku.

Nelegalni dopis su potpisali dvojica potpredsjednika, vjerovatno po nagovoru Namika Alimajstorovica, koji im je lukavo uvalio vruc kesten, jer sad ispadose oni ti koji mimo GO salju odluke u ime GO u Predsejdnistvo BiH i drugdje, cime kreiraju laznu sliku da dijspora ucestvuje u daytonskom procesu promjene Ustava, tj. da odustajemo od cuvanja Ustava Republike BiH.

____________________________________________


9. PET HRVATSKIH STRANAKA USKRATILO PODRŠKU COVICU

22.06.2009. 22:02

Mostar (RTM) - Predstavnici stranaka potpisnica Kreševske deklaracije sastali su se u Mostaru kako bi donijeli zajednicki stav o poziciji hrvatskoga naroda u nastavku procesa ustavnih promjena.

Jedini konkretan rezultat sastanka je uskracivanje potpore Draganu Covicu u zastupanju ovih stranaka i Hrvata opcenito. (rtvfbih.ba)

http://www.rtvmo.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=21159&Itemid=2
__________________________


10. RE Vecici: Probudi se narode, vrati ponos i dostojanstvo!

Presude Bosnjacima iz Vecica su izrekli isti oni, koji su masakrirali selo Vecice kod Kotor Varosi. Tako to biva, kada Bosnjaci nisu pokrenuli istragu o masovnom masakru u selu. Jos mogu biti optuzeni da su se medjusobno poubijali. Cetnicki recept se uspjesno provodi u citavoj tz. RS. Bosnjacki lideri nista ne cine da zastite ono malo povratnika. U slucajevima Dobrovoljacka i tuzlanska Kapija zna se agresor i sta mu je namjera...

Konstrukcije i lazi mogu zaustaviti Bosnjaci, pisanjem i javnim iznosenjem. Svaki dogadja - zlocin mora biti zapisan, jer sto nije zapisano nije se ni dogodiko. Samo jedinstveni i hrabri mogu se boriti protiv cetnika koji imaju cilj izjednacavanje zlocina. Dvojica osudjenika su ugledni seljani koji su bili magnet za povratak ostalih. Cetnici su izabrali metode kadija te tuzi kadija te sudi i dva bez duse jedan bez glave, siju strah i zaustaviljanje povratka.

Tesko nama kada smo nejedinstveni, naucili smo saginjati glavu i prepustati cetnicima da nam kroje sudbinu i namecu svoju istinu. Sto godina postojala je samo jedna istina - cetnicka, a Bosnjaci sutili i gutali.

Probudi se narode, vrati ponos i dostojanstvo!

prof. Hasan H.

__________________________

11. GEOMETRIJA DRINE

Kada Bosna nije bila mala
Drina joj je bila simetrala

Dok još nismo skrenuli sa puta
Bila nam je stranica trokuta

Al kad dodje dinastija Blenta
Drina nam je još jedva – tangenta.

Muharem Mujcinovic
Lukavac, Bosna

KOMENTAR: Veoma duhovito, s tim da se u trecem stihu ne radi o "dinastija Blenta". Pretpostavljam da je ta rijec izabrana zbog rime. Medjutim, probaj sa rijecju koja bolje opisuje kvarnost doticne dinastije. Dakle, probaj ovako:

Al' kad dodje dinastija izmeta,
Drina nam je još jedva – tangenta.

__________________________


12. Zahtjev za smjenu ministra vjera dr. Bogoljuba Šijakovica

Frankfurt, 23. juni 2009.

Zajednica sandžacke dijaspore, koja zastupa interese Bošnjaka porijeklom iz Srbije, Crne Gore i Sandžaka, a koji žive u zemljama Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Australije, zatjeva smjenu ministra vjera Bogoljuba Sijakovica.

Slijede izvodi iz duzeg clanka kojeg su nam poslali.

Obrazloženje zahtjeva

Ovim podneskom želimo, na temelju relevantnih informacija i dokumentacije, da stavimo pod lupu djelatnost aktuelnog ministra vjera R. Srbije Bogoljuba Šijakovica, koji je svojim tendencioznim odlukama iz nacionalisticko-šovinistickih pobuda ugrozio Islamsku zajednicu u Sandžaku i R. Srbiji, registrujuci uz legalnu i legitimnu Islamsku zajednicu u Srbiji paralelnu islamsku zajednicu na cijem celu su, uz pomoc dnevnopolitickih manipulanata iz reda bošnjackog naroda, imenovali njima podobnog „reisa“. Zbog toga je došlo do sukoba i sporova medu muslimanima, prvenstveno Bošnjacima u Sandžaku, sa nesagledivim posljedicama. Da se zakljuciti da je to bio krajnji cilj Šijakovica, ministra vjera u Vladi Srbije. O tim detaljima javnost su upoznale relevantne islamske i bošnjacke institucije iz BiH i Sandžaka (Rijaset IZ-e u BiH, Mešihat IZ-e u Srbiji, Muftijstvo sandžacko, Matica Bošnjaka Sandžaka i dr.) koje su u javnim obracanjima i saopštenjima od predsjednika Srbije Borisa Tadica i premijera Srbije Mirka Cvetkovica zahtijevali smjenu ovog ostrašcenog ministra, koji je od Ministarstva vjera napravio Ministarstvo Srpske pravoslavne crkve.

...

Godine 1992. i 1993., govorima u Trebinju i drugim mjestima Hercegovine, Šijakovic je podstrekivao srpske ratne formacije na širenje mržnje i zlocina protiv Bošnjaka i Hrvata. Otvoreno je pozivao na rat protiv nepravoslavaca, cime je podstrekivao i ohrabrivao zlocinacke poduhvate Karadžicevih i Vucurovicevih (predsjednik opštine Trebinje u ratu) zlocinackih formacija.

Pocetkom 1992. godine, sa svojom bratijom sa Filozofskog fakulteta iz Nikšica i Univerziteta Crne Gore, uspio je, na osnovu predrasuda i stereotipa, da okupi grupu koja je iz politickih razloga izvršila udaljavanje više profesora i studenata bošnjacke nacionalnosti i islamske vjere sa Univerziteta Crne Gore.

U toku rata sudjelovao je na više skupova i okruglih stolova sa zlocincem Radovanom Karadžicem, gdje je govorima mržnje i velikosrpskom ideologijom trovao srpski narod protiv Bošnjaka i drugih naroda u Bosni i Hercegovini. Posebno isticemo da je na ratnom skupu na Cetinju govorio i podstrekivao na istrebljenje Bošnjaka i vršenje drugih krivicnog djela. Tim cinom je otvoreno podsticao, ali i kao vikend cetnik sudjelovao u izvršavanju genocidne politike nad Bošnjacima u BiH. Te cinjenice se mogu provjeriti i dokazati uvidom u sadržaj arhiva listova u Crnoj Gori u vremenu od 1990-1995. godine: „Liberal“, „Monitor“, „Pobjeda“ itd.

...

Domaca i medunarodna javnost je vec upoznata da islamske i bošnjacke institucije iz Srbije ne žele da saraduju sa Ministarstvom vjera sve dok je na njenom celu nacionalista i šovinista Šijakovic. Bošnjacke institucije iz dijaspore, potpisnici ovog zahtjeva, traže od njih da istraju na tome, ali isto tako potvrdujemo da muslimani porijeklom iz Srbije i Sandžaka koji žive u zemljama Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Australije prekidaju svaku suradnju sa Vladom Srbije sve dok je na celu Ministarstva vjera nacionalista Šijakovic.

Ovim zahtijevamo od predsjednika Tadica i premijera Cvetkovica da, bez odlaganja, smijene Šijakovica i da iz Registra R. Srbije izbrišu i ponište odluku o registrovanju tzv. Islamske zajednice Srbije.

...

Predsjednik
Zajednica sandžacke dijaspore
Edin Salkovic

KOMENTAR: Svaka cast nasim sunarodnjacima, Bosnjacima iz Sandzaka koji se dostojanstveno nose sa cetnckim rezimom u Srbiji, koji je samo promjenio ruho, ali ne i narav. Nemojte da vas zavara eventualna smjena ministra vjera Sijakovica, jer to ce biti samo dalja promjena ruha, a ne i naravi.

Jedan savjet: Procitajte u prethodnim clancima kako je Ceric "branio" Bosnjake u Bosni pa se prema tome orjentisite, tj. znajte daje to lukavi predratni agent udbe i da ce sve ucinti da vas prada obrijanim Tadicevim cetncima.

M. B.

*********************************************

No comments: