#272 I TOKIC I CERIC NA STRAZI REPUBLIKE SRPSKE

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

7. SEPTEMBAR 2003.

ONLINE GLASNIK BOSANSKOG KONGRESA

BR. 272

1. UVODNIK: I TOKIC I CERIC NA STRAZI REPUBLIKE SRPSKE

2. SKOLA BOSANSKOG KONGRESA: NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO

3. CERIC NIKADA NE SPOMINJE GENOCID!?

4. PRODUZENJE AGRESIJE POLITICKIM SREDSTVIMA (Preneseno iz Walter)

5. POLEMIKA POVODOM "PISMA IZ SARAJEVA" iz proslog broja "Online glasnika"

6. PISMA: AKO VAMA NE IDE, DAJTE MLADJIM

--------------------------------------------------------

Primjetite da smo promjenili email adresu. Nova adresa je Bosanski_kongres@hdmagazine.com

-----------------------------------------------------------

Ako ne zelite da primate nase poruke samo posaljite Reply na bilo koju nasu poruku u KOJEM CETE TO IZJAVITI i odmah cete biti izbrisani iz nasega adresara.

__________________________________________________________________

1. UVODNIK: I TOKIC I CERIC NA STRAZI REPUBLIKE SRPSKE

U ovom momentu ljevica nastoji kapitalizirati na teskom socijalnom stanju na teritoriji Federacije BiH, prouzrokovanom ratom, pljackom, inozemnim pritiscima i kriminalnim Dejtonskim ustavom, koji je unistio drzavu BiH - te ostvariti prijevremene izbore. U tom cilju koristi cak i neke teroristicke metode, poznate ljevicarske taktike jos od vremena bakunjizma, boljsevizma itd. Za ljevicu je Beograd neupitni autoritet, a Republika Srpska neoboriva, sto je ovih dana izjavio i Sejfudin Tokic tokom intervjua na emisiji OBN TV-a.

Paralelno sa tim, Republici srpskoj i Beogradu se u Sarajevu i po inozemstvu kupuje vrijeme, tako da se ona sve vise ucvrscuje, a Tuzba i dalje odugovlaci. Odjednom se govori o nekih godinu dana do narednog rocista. Istovremeno Mladen Ivanic, ministar inozemnih poslova imenovan iz Republike Srpske, putuje po svijetu i pozuruje uclanjenje dejtonske BiH u Evropsku uniju, cime ustvari ne zeli u EU uclanici drzavu BiH, jer ona po Dejtonu ne postoji - nego Republiku srpsku. To je strategija svrsenog cina, koja se sve ove godine primjenjuje protiv drzave BiH, jedne i jedine maticne drzave bosnjackom narodu.

Svakako je ohrabrujuce to da je nakon sto su Majke Srebrenice pocetkom 2003. godine formirale Fond za pomoc Tuzbi, ubrzan i poboljsan rad Fonda za pravdu, kako je nazvan, i kojega podrzavaju i mnogi clanovi SDA na neformalnom nivou, a formalno i u nekim kantonima. Dobre vijesti su da su upravnici tog Fonda ne samo najvise zainteresirani, Bosnjaci, nego i jedan veoma pametan i po svemu sudeci solidan covjek, Fra. Luka Markesic.

Ali, i dalje ostaje otvoreno pitanje da li se vode pregovori da Tuzba ne stavi pod znak upitnika postojanje Republike srpske. Izgleda da se sa Tuzbom se i dalje na rezne diskretne nacine mesetari u Sarajevu i po inozemstvu. Ljevicari nece nikako staviti u pitanje postojanje Republike srpske, a njima se moze ponovno pridruziti i ¨Stranka za BiH¨, time jos jednom zadajuci udarac i onim (sadasnjim partnerima) u SDA koji podrzavaju Tuzbu.

Na SDA se nastavljaju i dalje pritisci, a u vec godinama notorno losoj strategiji i performansi SDA liderstva i ucestvuje i Izetbegovicev reis Mustafa Ceric, koji u mnogim prilikama forsira sindrom kleronacizma do apsurdnosti. Nedavno, 1. Augusta 2003., Ceric je na Igmanu pored Sarajeva jednu jubilarnu manifestaciju nominalno posvecenu Armiji RBiH, pretvorio u jos jedan od svojih mnogih poligona za kleronacisticke egzibicije i tako jos jednom asocirao gradjansku, evropsku i legalnu Armiju RBiH sa onim sto su neprijateljski mediji siromsvijeta tokom agresije nazivali ¨Izetbegovic militia¨, ¨Muslim forces¨, itd. Uz fatihu sehidima, koja bi se od lidera jedne vjerske zajednice mogla i ocekivati i dostojno primiti, on je jos organizirao zikr, koji u ovoj prilici nije nikako bio potreban, blago receno. To je mogao i trebao organizirati na Ajvatovici ili na nekoj slicnoj vjerskoj manifestaciji -- ali ne na jubileju koji je eksplicite posvecen iskljucivo Armiji RBiH. Ima i ostalih politickih i drzavno-pravnih steta koje je nanijeo i neprekidno nanosi Republici BiH, njenim braniteljima, internacionalnim pravnim definicijama i neispravnim opisima karaktera rata. Tako branioce RBiH srozava po pravnoj definiciji na muslimansku miliciju, tj paravojnu formaciju, kao sto su I cetnici - gdje braniocima Republike BiH apsolutno nije mjesto. Sve je to jedna veoma vjesta odbrana Republike Srpske, I ocuvanje tekovina genocida.

Bosanski kongres, Sarajevo

__________________________________________________________________

2. SKOLA BOSANSKOG KONGRESA

Primjetili smo da mnogi Bosansci I Hercegovci imaju veliku zbrku u glavi kada su u pitanju pojmovi kao Nacija, Narod, Bosanstvo, Bosnjastvo, pa cemo probati na, sto je moguce kraci nacin, definisati ove pojmove.

NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO

NAROD: U svjetskoj socioloskoj terminologiji pod NARODOM se podrazumijeva etnicka skupina, tj. skupina ljudi koji imaju slicne obicaje, slicnu kulturu, religiju, jezik itd. Primjeri NARODA SU: Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Englezi, Kurdi itd. Na primjer Bosnjaci imaju svoje nosnje, svoja narodna kola, svoju kuhinju svoju religiju I, sto je NAJVAZNIJE, svoj subjektivni osjecaj pripadnosti Bosnjackom narodu. To Bosnjake karakterise kao poseban narod u odnosu na Srbe I Hrvate.

NACIJA: U savremenoj terminologiji nacija se identifikuje sa ISKLJUCIVO SA DRZAVOM. Na primjer, etncki meksikanac, kada dobije Americko drzavljanstvo posteje po NACIONALNOSTI AMERIKANAC. Ili npr. etncki Arapin koji je iz Alzira doselio u Francusku, kada dobije francusko drzavljanstvo postje NACIONALNO FRANCUZ, mada je po narodnosti I dalje Arapin.

ISTO VRIJEDI I ZA BOSNU I HERCEGOVINU: SVAKI PRIPADNIK BOSNJACKOG, SRPSKOG, HRVATSKOG ILI BILO KOJEG DRUGOG NARODA, KOJI IMA BOSANSKOHERCEGOVACKO DRZAVLJANSTVO, JE PRIPADNIK BOSANSKOHERCEGOVACKE, ili skraceno BOSANSKE NACIJE.

Dakle, kada se kaze npr. Britanska nacija misli se na Veliku Britaniju kao drzavu I sve njene drzavljane ukljucujuci I etnicke Engleze, Skote, Irce, Arape, Indijce itd. Isto tako, kada se kaze bosanska NACIJA, misli se iskljucivo na drzavu BiH I na sve njene DRZAVLJANE Bosnjake, Sebe, Hrvate, Rome, Jevreje itd.

__________________________________________________________________

3. CERIC NIKADA NE SPOMINJE GENOCID!?

Vratio sam se iz Bosne prije sedam dana. Zatekao sam se u Bosni kada je objavljena izjava advokata Republike BiH da nema odustajanja od Tuzbe za genocid, a brine me i sljedeca njagova izjava citiram: "Holandski advokat van den Biesen kazao je da oèekuje da se u Hagu donese presuda protiv Beograda o kršenju Konvencije o genocidu, a potom i da plati odštetu."

Prvo, advokat ne donosi odluku o odustajanju, to je pravo samo i iskljucivo tuzioca. On o tome ne treba da diskutuje i treba da kaze da on ne vjeruje da ce tuzilac odustati od tuzbe. Ovo moze izgledati formalno, ali je sustinski problem "muslimana" uvjerenje da je pitanje tuzbe pitanje velikih sila, I stranaca, a ne nasa odgovornost.

Drugo, "krsenje konvencije o genocidu" je mozda ispravan pravni termin, ali nas interesuje presuda da su Srbija i Crna Gora izvrsile genocid u Republici Bosni i Hercegovini nad drzavljanima Republike Bosne i Hercegovine.

Inreresantno je da Islamska zajednica nista ne govori o genocidu, ali Ceric govori o pomirenju medju "bracom" i oprostu jer je u "Srebrenici brat ubio brata". Ovo su parafrazirani navodi iz njegocog obracanja ove godine povodom obiljezavanja godisnjice pokolja u Srebrenici.

Pozdrav,

Vahid SENDIJAREVIC

___________________________________________________________________

4. PRODUZENJE AGRESIJE POLITICKIM SREDSTVIMA

Preneseno iz Waltera:

Pise: Esad JAGANJAC

Zamka je u tome da je, kada se i formalno legalizira postojeca podjela i dobrovoljno ukine Republika BiH, povratak na legalno stanje od prije pocetka agresije nemoguc, cak i po medjunarodnim zakonima. Na tom fonu je i nedavno objavljen stav “pacifiste” Jakoba Fincija.

Neki uceni ljudi su jednom rekli da je rat produzenje politike drugim sredstvima. Pitam se je li moguce da postoji doktrina o produzenju rata drugim sredstvima, kao, naprimjer, ukidanje drzavnosti u skupstinskim klupama, obrada zrtve manipulacijama i lazima, kreiranje sumnje u njihov dignitet, kulturu, historiju

itd. Sto vise pratim i dozivljavam na vlastitoj kozi zbivanja u i oko Bosne i Hercegovine, sve vise sam siguran da je na tim nasim prostorima i jedna i druga doktrina itekako zastupljena. Bosnjacki narod je postao predmet izucavanja, ne radi nekih plemenitih ciljeva, vec u cilju daljeg razvoja agresije te ukidanja drzave BiH sa krajnim rezultatom svodjenja Bosnjaka na nedrzavotvornu vjersku skupinu. U tom cilju najvise je ekspolatirana nasa opsjednutost vlastitim interesom i nezainteresiranost za politiku, sto se, u uvjetima ovako zestoke agresije, pretvara u slabost sa ogromnim posljedicama. Druga stvar koja je itekako u opticaju je nesto sto bi se uvjetno moglo nazvati bacanje prasine u oci sa tezama da se Bosnjaci moraju odreci svojih prava u cilju boljeg sutra, pa puta u Evropu, pa mira u kuci itd., dok se u isto vrijeme od druge strane, tj. Republike Srpske nikakvi kompromisi ne ocekuju?!

Fabriciranje bosnjackog ekstremizma

Tako smo, poslije cetverogodisnje agresije, etnickog ciscenja (citaj genocida) dobili dejtonski Ustav, koji se morao potpisati jer je za bosnjacke pregovarace mir bio vazniji od jedinstva (Ustava), Republike BiH i suvereniteta, tj. slobode bosanskog naroda. A mir je postao najvaznija stvar na svijetu tek kada su cetnici dozivjeli rasulo i kada je Armija BiH oslobadjala po jednu carsiju dnevno. Zatrasujuce je da smo se navikli na to moranje do te mjere da to postaje normalno stanje, a svaki usamljeni poziv na vracanje silom oduzetih prava je postao bosnjacki ekstremizam. Cak se i usamljeni protesti i diskusije sa tom tematikom kod mnogih Bosnjaka dozivljavaju kao bosnjacki fasizam. Kuda smo to krenuli i je li moguce da ce ova generacija Bosnjaka, nakon 800 godina, konacno dobrovoljno predati Bosnu njenim vjekovnim neprijateljima samo radi laznog mira u kuci. U odsustvu iole organiziranije akcije za spasavanje Bosne, njeni lesinari rade punom parom. Izgleda da su ciljevi agresora bili samo djelimicno ispunjeni tokom rata, pa sada u miru treba dovrsiti posao. Pola posla na rusenju Republike BiH je odradjeno u Daytonu. Da podsjetimo da su tim sporazumom susjedne drzave, koje su izvrsile agresiju na Republiku BiH i pocinile etnicko ciscenje, zlocine i genocid, postale garant sigurnosti BiH. Kapitulacija u 26 slika ili nesto drugo? Recimo da je kojim slucajem Hitlerov Treci rajh prezivio i da on kao takav postane garant sigurnosti drzave Izrael. Ludo, totalno ludo za sve one koji su zadrzali nesto pameti, ali, eto, potpisnicima Dejtonskog sporazuma je to sasvim normalno, cak i zivotno djelo. Sta reci na Aneks IV Opceg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Pa to je novi Ustav BiH, predlozen i demokratski usvojen u vojnoj bazi u Daytonu, dok su neki clanovi Skupstine Republike BIH ili camili u cetnickim konclogorima ili skapavali od gladi u opkoljenom Sarajevu i drugim mjestima sirom Republike BiH. Nema veze sto je takav Ustav u suprotnosti sa jos uvijek pravno vazecim Ustavom Republike BiH, a njegovo donosenje u suprotnosti sa Beckom konvencijom o uvjetima za sklapanje medjunarodnih ugovora (clan 51) i Poveljom UN (clan 52). To nema veza sve dok zrtva dobrovoljno pristaje da se odrekne svojih prava, jer tada medjunarodni zakon nema osnova za bilo kakvo djelovanje. Nasi pokloni i nase dobrovoljno odricanje je nasa privatna stvar. Taj eksperimentalni drzavni model (neformalna unija dvaju drzava-etnicki ociscenih aparthejda), do sada se pokazao katastrofalnim i retrogradnim u politickom, ekonomskom i socijalnom smislu, koji ce nesumnjivo voditi i formalnom raspadu drzave BiH. Taj Aneks IV zasigurno nije ono za sta su gradjani Republike BiH glasali na referendumu 1. marta 1992. Da podsjetimo, sa 64,4 posto glasova ZA gradjani Republike BiH su glasali za nezavisnu, jedinstvenu i cjelovitu Republiku BiH, a u demokratiji se odlucuje vecinom. Tada niti jedan od tri naroda u Republici BiH nije imao apsolutnu vecinu, dakle radilo se o slobodno izrazenoj volji vecine gradjana Republike BiH, sto je za mesetare dejtonske krcme trebalo biti i ostati svetinja. Iako postoje pravne osnove da se ovo silovanje Bosne ukine, izgleda da to danas malo koga zanima. Tako, naprimjer, prema Ustavu Republike BiH, koji je u Daytonu suspendiran dok se ne vidi kakav ce biti Daytonski Ustav na djelu, Skupstina Republike BiH ima mogucnost ukidanja medjunarodnih mirovnih sporazuma vezanih za Republiku BiH. Zbog neprovodjenja Aneksa VII Dejtonskog sporazuma (povratak izbjeglica), suspendirana Skupstina Republike BiH bi imala pravo Dejtonski sporazum proglasiti nevazecim (cl.1, stav 2 Zakona o mogucnosti revitalizacije Republike BiH u slucaju nepostivanja ugovornih obaveza) i nastaviti da djeluje u skladu sa jedinim legalnim i legitimnim Ustavom Republike BiH. Drugi nacin je da se putem tuzbe i formalno dokaze da je na Republiku BiH izvrsena agresija i genocid, te da je nistavan dejtonski Ustav BiH nametnut genocidom, usvojen mimo predvidjene ustavne procedure i u suprotnosti sa vecinskom voljom gradjana Republike BiH izrazene na Referendumu 1992.

Legalizacija agresije

Medjutim, izgleda da ni jedna od ove dvije mogucnosti ne zanima politicare u BiH. Suleman Tihic cak daje uvjeravanja da tuzba nece ugroziti tzv. Republiku Srpsku, kreiranu pomocu genocida. Izgleda da je legalizacija rezultata agresije najpreci zadatak danasnje politike u BiH, a jedini moguci nacin da se to postigne (legalno) je dobrovoljno odricanje drzavljana BiH od njihovih prava. Buduci da ipak postoji hipoteticka mogucnost da ljudi i organizacije koje ne prihvataju ovo nasilje nad domovinom iskoriste legalna sredstava (tuzbu) za pokusaj vracanja svojih prava i ocuvanje Republike BiH, stvara se veoma organizirana reakcija cuvara Daytona i protu-udar na svim poljima. Pojedinci kojima je BiH na srcu nazivaju se fasistima, a mediji koji objave njihove stavove nazivaju se fasitickim medijima. Da bi se i ta (minimalna) opasnost od spasa Bosne i Hercegovine izbjegla, djeluju razne nazovi pacifisticke organizacije sa pricama o n-tim republikama ili nekoj novoj federalnoj republici BiH. Cilj takvih napora je prvo legalizacija postojeceg stanja (ukidanje Republike BiH i potpuna legalizacija Republike Srpske) i tek onda, sa takve polazne tacke, treba krenuti u neke nove civilizirane i demokratske razgovore o buducem drzavnom uredjenju BiH. Zamka je u tome da je, kada se i formalno legalizira postojeca podjela i dobrovoljno ukine Republika BiH, povratak na legalno stanje od prije pocetka agresije nemoguc, cak i po medjunarodnim zakonima. U Avazu 20. jula 2003. citirana je misao jednog takvog pacifiste - Jakoba Fincija.

Fincijeve podvale

On navodi da je bas Aneks 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma u svom zavrsnom dijelu predvidio nacine promjene, a ti nacini su - parlamentarna, amandmanska procedura. Dalje, on navodi da, imajuci u vidu mali broj nasih poslanika, dovoljno je da se njih 28 u Predstavnickom domu i 9 u Domu naroda de facto usaglasi, sto znaci da 37 ljudi moze promijeniti Dejtonski sporazum, bez velikih problema, naravno ukoliko se postigne konsenzus u kojem pravcu treba da se mijenja. Ovdje gosp. Finci racuna na glupost Bosanaca. Tacno je da 37 ljudi nije veliki broj, ali problem je sto trecina tih ljudi predstavljaju glas Republike Srpske, i oni se nikada nece dogovoriti za nesto sto bi ujedinjavalo BiH. Pristati da se apsolvira proslost, kako predlazu protagonisti ovakvih ideja, pa onda krenuti u dogovore sa predstavnicima Repulike Srpske znaci samo dalje razlaganje Bosne i Hercegovine. Potpuno suprotno Fincijevim prijedlozima, jedini nacin da Bosna i Hercegovine ponovo postane normalna drzava je da se ospori legalitet Republike Srpske, te da oni vise ne mogu stavljati veto na Republiku BiH. Drugim rijecima, jedini nacin da BiH postane normalna drzava je da Republika BiH stavi veto na Republiku Srpsku, cim se dokaze na Sudu da je Republika Srpska kerirana genocidom i kao takva neodrziva. Jos se navodi da su se u posljednje vrijeme javljale ideje o sazivanju nove medjunarodne konferencije - tzv. Dejton II - te da je bilo i ideja da se sve ovo sto imamo pobrise gumicom i sazove nova ustavotvorna skupstina radi stvaranja nove republike BiH. Kao slag na ovaj kolac dolazi i ova misao: Da li ce biti dva regiona, kao sto su sad dva entiteta, ili ce ih biti pet, kao sto je bila ideja sredinom 80-ih godina u SR BiH, ili sedam, ili 12, pokazat ce javna rasprava. Od nje se ocekuje i odgovor na to da li bi uvodjenje regija znacilo ukidanje entiteta. To mozda znaci ukidanje entiteta, mozda pravljenje tri nova entiteta. Kako ce se ti sastavni dijelovi zvati, nevazno je. Dakle, i zvanicno se predlaze legalizacija postojece podjele, realizirane silom, ucjenom i genocidom, ako treba i uvodjenjem treceg entiteta. Nevazno je i to sto bi se u takvoj federacij povratnici u tudje aparthejde osjecali kao crnci koji se vracaju u regiju pod kontrolom Kju-Klus Klana. Ovom pacifisti i demokrati ne pada na pamet da predlozi 37-orici zastupnika da zatraze vracanje silom ukinutog Ustava Republike BiH, koji je, po svim pravnim i civilizacijskim normama, jos uvijek jedini legalni i legitimni Ustav napacene nam domovine i koji garantira sva prava i zastitu svakom gradjaninu na svakoj tacki Republike BiH.

__________________________________________________________________

5. POLEMIKA POVODOM "PISMA IZ SARAJEVA" iz proslog broja "Online glasnika"

DRAGI MOJI ZEMLJACI

Vec dugo vremena pratim i citam e-mail od Bosanskog Kongresa. Kako god zelim da Vam uputim izraz moje zahvalnosti, tako isto zelim da Vam napisem dvije male primjedbe povodom "Pismo iz Sarajeva". Sarajevo je grad gdje sam proveo prvih 26 godina mog zivota, sve do 1965 godine. To je grad gdje sam proveo puno lijepih lijepih dana i u Hrvatskom i Srpskom i Muslimanskom drustvu.)

Pismo iz Sarajeva

Prvi utisak koji se stekne po dolasku u Sarajevo je da je to tesko

ranjeni grad, ne samo fizicki vec i duhovno. Bilo koji razgovor da se

povede sa bilo kime odaje sliku ljudi tesko pogodjenih opstim stanjem,

prevarenih i bez mogucnosti i volje da se dalje odupru daljem srozavanju i

digniteta i opsteg materijalnog standarda. Bez obzira dali se razgovara sa

nepoznatim taksistom, rodbinom, prijateljima, poznanicima svi odreda misle

da se u vlast uvukla krimogena grupa, dominantna u svim sferama

odlucivanja, cija je osnovna karakteristika licno bogacenje, cak i po

cjenu prodaje suvereniteta drzave BiH. Preovladava misljenje da su

rukovodtsva postojecih parlamentarnih politickih stranaka, prvenstveno

SDA i njeni sateliti Stranka za BiH i SDP korumpirani i da im se vise ne moze

vjerovati. Zahvaljujuci Zakonu o finansiranju politickih partija ove stranke

obezbjedjuju prisilnu naplatu "clanarine" od poreskih obveznika, sto je

jedinstven primjer u svijetu krsenja ljudskih prava i sloboda.

U nedelju navecer Ibran Mustafic i ja sastali smo se sa gospodinom

Nagibom Djurdjevicem, Predsjednikom Konzervativno-radikalne partije.

Nagib nam je ukratko opisao ukupnu sitiucaiju u BiH. Glavne crte

njegovog izlaganja mogle bi se opisati na slijedeci nacin:

-postojanje paralelnih paradrzavnih tvorevina,

-pravni haos i anarhija,

-ocajna ekonomska situacija,

-prevladavajuci udio sive ekonomije,

-opste siromastvo,

-iseljavanje obrazovanih, pogotovu mladjih osoba,

-ocaj, nemoc i strah ljudi, pogotovu u zadnje dvije-tri sedmice,

zacinjen serijom teroristickih, bombaskih akcija po Sarajevu,

-odsustvo gradjanskih i ljudskih prava,

-osjecaj apatije, nesigurnosti, bespomocnosti, i nezainteresovanosti,

-opstrukcije u nastojanjima kontrole drzavne granice,

-organizovani sverc i kriminal na skoro svim nivoima,

-korupcija u gotovo svim porama drzave

(Zar je to jedino karakteristicno za situaciju u Bosni i Hecegovini, ili je to zajednicko za sve drzave nastale rasulom bivse SFRJ izuzev Slovenije, koja gotovo nikakako nije propatila poslijedice tragicnog kraja bivseg "bratstva i jedinstva". Eto dragi moji zemljaci, Srbi, Hrvati i Muslimani se nisu mogli nagoditi kako vladati u nasoj BiH pa je sada BiH postala, prakticno, kolonija NATO-a i UN-a.)

U medijima se polako izbacuje bosanski jezik i uvodi hrvatski. Vec padaju u oci novokompanovane rijeci kao gledatelji, opcina, travanj, postrojbe i slicne gluposti. Stice se utisak da se i ovaj segment "kupuje" i "prodaje", kao i sve ostalo. Nova vlasta priprema novu "agrarnu reformu" sa namjerom da podjele sve resurse BiH medju sobom.

(Od kada su "gledatelji", "opcina", "travanj", itd. manje bosanski izrazi nego:

"gledaoci", "opstina", "april", "resursi" itd.?). Tko zna, mozda je to "proizvod nostalgije" koju gospodin Esad Jaganjac osjeca za prohujale godine cetnickog opkoljena i razaranja Sarajeva ili moguceg odgoja u srpskom duhu. Logicno, ja ne negiram ni uvlacenje engleskih rijeci u hrvatski govor,sto vise, i u Hrvatskoj. )

Sve u svemu hitna i organizovana akcija je neophodna da se ovi trendovi zaustave i vrati Bosni legalni ustavne poredak i nezavisno sudstvo, a grdjanima BiH osnovna gradjanska prava. Tako nesto bi bilo moguce jedino ako bi se formirao takozvani "cetvrti blok", politicka opcija, koja bi stekla povjerenje naroda i radila na gore pomenutim ciljevima. Za sada se tako nesto u BiH se ne nazire. Postoje mnoga, rekao bih nerealna ocekovanja da bi dijaspora mogla uciniti nesto na tom planu.

Pozdrav svima jos jednom

Esad Jaganjac

-----------------------------------------------------------------------

Srdacan pozdrav od Vaseg zemljaka Ive K. iz SAD,

Koga je Hrvatska majka rodila,

Bosanska psenica odgojila,

A Amerika dom i obitelj darovala.

_____________________________________________________________________________

Srdacan pozdrav i vama Ivo,

Uvijek rado primam komentare od drugih citalaca Online Glasnika, a ne smeta mi ni kritika, jer i dobronamjerna kritika moze pomoci i meni samomome. Evo odgovora na vasu poruku.

>DRAGI MOJI ZEMLJACI

>Vec dugo vremena pratim i citam e-mail od Bosanskog Kongresa. Kako god

>zelim da Vam uputim izraz moje zahvalnosti, tako isto zelim da Vam

>napisem dvije male primjedbe povodom "Pismo iz Sarajeva". Sarajevo je

>grad gdje sam proveo prvih 26 godina mog zivota, sve do 1965 godine. To

>je grad gdje sam proveo puno lijepih lijepih dana i u Hrvatskom i

>Srpskom i Muslimanskom drustvu.)

Primjedbe su uvijek dobrodosle, nemojte se ustrucavati ni ubuduce da ih saljete.

>(Zar je to jedino karakteristicno za situaciju u Bosni i Hecegovini,

>ili je to zajednicko za sve drzave nastale rasulom bivse SFRJ izuzev

>Slovenije, koja gotovo nikakako nije propatila poslijedice tragicnog

>kraja bivseg "bratstva i jedinstva". Eto dragi moji zemljaci, Srbi,

>Hrvati i Muslimani se nisu mogli nagoditi kako vladati u nasoj BiH pa

>je sada BiH postala, prakticno, kolonija NATO-a i UN-a.)

Po mom misljenju situacija nije ista u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj, jer je Bosna razorena, a oko 10% Bosnjackog stanovnistva ubijeno i oko milion protjerano. Podjela Bosne izvrsena na silu i uz ucjenu u Daytonu izazvala je dalje poteskoce u politickom, ekonomskom i socijalnom smislu. Povratnici u "tudje" rezervate se osjecaju kao crnci, koji odlaze da zive na teritoriju pod kontrolom Kju-Klus-Klana. Na sve to dolaze jos i lopovi iz sva tri naroda, koji usput medju sobom njeguju najsvjetlije tradicije bratstva i jedinstva, dok narod drze u strahu raznoraznim nacistickim parolama i teroristickim akcijama.

>(Od kada su "gledatelji", "opcina", "travanj", itd. manje bosanski

>izrazi nego: "gledaoci", "opstina", "april", "resursi" itd.?). Tko

>zna, mozda je to "proizvod nostalgije" koju gospodin Esad Jaganjac

>osjeca za prohujale godine cetnickog opkoljena i razaranja Sarajeva ili

>moguceg odgoja u srpskom duhu. Logicno, ja ne negiram ni uvlacenje

>engleskih rijeci u hrvatski govor,sto vise, i u Hrvatskoj. )

Rijeci, kao sto su gledaoci, opstina, vojska i td su rijeci iz rijecnika bosanskog jezika. Nisam strucnjak za jezike, ali tako se u Bosni govorilo od kada ja znam za sebe, mozda i ranije.

Na primjer ostala je u narodu pjesma: "Kulina bana vojska je, vojska je..", a ne sjecam se da je narod vijekovima pjevao: "Kulina bana postrojbe su, postrojbe su..", niti da su Ivo Andric, Mak Dizdar ili Mesa Selimovic, koristili rijeci, kao travanj, gledatelji, opcina, cimbenik i td.. Sto se tice neke srpske "nostalgije", tu ste malo pretjerali, jer vam je vjerovatno poznato kako je i kada nastao srpski pravopis Vuka Karadzica (19 vijek).

Danasnji literarni srpski i hrvatski jezik nastali su od srpsko-hrvatskog, ili hrvatsko-srpskog jezika. Taj vjestacki jezik je nazivan srpsko-hrvatskim, jos od vremena reformi V.S. Karadzica i iliraca od sredine 19 st. kada su za osnovu uzeti bosanski jezik, novostokavski dijalekat istocnohercegovackog tipa, pod zajednickim imenom svakako - od srpskohrvatski, hrvatskosrpski, sa crticom izmedju, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski, hrvatsko odnosno srpski, srpski, hrvatski, i td.

Gotovo stoljece i po je proteklo, a da se nije postigla stabilnost u zvanicnom imenu takvog jezika, sto predstavlja kuriozum u svjetskim razlmjerama.

Srpskohrvatski ili obratno, je "politicko rjesenje i umjetna tvorevina", a postoji kao sto bi postojao neki npr. "austro-ugarski"jezik. Medjutim treba naglasiti da se ta "politicka tvorevina" zbratimljenih naroda (SHS) odrzala skoro jedno i po stoljece, da bi na kraju se raspala. Od te politicke tvorevine stvorini su danasnji hrvatski literarni i srpski literarni jezik. Inace pravi, originalni hrvatski jezik moze se i danas cuti u Istri i on bas i ne lici na danasnji literarni hrvatski jezik. Ali to je stvar hrvatske drzave i Hrvata u njoj, oni imaju pravo da svoj jezik grade kako hoce i da ga zovu kako hoce. Problem u tzv FBiH je sto se polako izvorni bosanski jezik potiskuje i uvodi novokomponovani hrvatski, sto je prije svega posljedica podanicke politike aktuelne vlasti, vise nego pritiska samih Hrvata, jer vjerujem da je i njima u interesu da se ocuva bosanski jezik u svom izvornom obliku.

Srdacan pozdrav i vama jos jednom

Esad Jaganjac

_______________________________________________________________________

HRVATSKI U FEDERACIJI, JE KOST RAZDORA

Dozvolite da i ja kazem svoje misljenje o tome zasto se sve vise forsira Hrvatski (Tudzmanova varijanta Hrvatskog) u Federaciji BiH.

Naime, Srbima nasi izdajnici daju glavni zgoditak, osnivaju im drzavu na pola BiH. Nama, Bosnjacima, bacaju prasinu u oci da smo dobili slobodu tako sto nam grade dzamije po Republici Srpskoj, te se ljudi raduju slobodi.

Hrvatima bacaju prasinu u oci tako sto im prikazuju kako je Federacija Hrvatska interesna sfera, jer se eto Hrvatski govori u Federaciji. Sve se to radi samo sa jednim ciljem, da i Bosnjaci i Hrvati misle da su nesto dobili i da se ne bune dok se ne zavrsi proces legalizavije Republike srpske.

Ima i jedan nus produkt svega toga, a to je da Bosnjaci osjecaju da Hrvati postaju "glavni" u Bosni, pa eto moraju Bosnjaci cak i Hrvatski govoriti. To izaziva revolt buduci "da su Hrvati najmalobrojniji, a opet se mora pricati Hrvatski u Bosni". Tako se radja animozitet i prema Hrvartskom i prema Hrvatima.

Jedini nacin da Hrvati i Bosnjaci ostanu prijatelji i saveznici u borbi za slobodu je da se ujedine na ponistenju glavnog zgoditka koji je dodijeljen Srbima, a to je pola etnicki ociscene Bosne. Za sada je najvaznije ne uciniti gresku koja se kasnije nece moci popraviti, tj. sada treba sprijeciti konacnu legalizaciju Republike Srpske.

Sve ostalo su samo sarene laze.

Pozdrav.

Muhamed.

__________________________________________________________________

6. AKO VAMA NE IDE, DAJTE MLADJIM

Ja sam jedna od prezivjeli logorasica iz logora SMRTI Omarska. Ja je svoju Bosnu ostavila krvavu kada sam sa najlon kesom otisla da spasim ostatak svoje porodice. Gdje god dodes nisi dobro dosao od nasilnika, kako stranih, tako I domacih.

Ja hocu da pridruzim svim casnim ljudima,logorasima, borcima ratnicima, koji su branili BiH na bilo koji nacin. Neka mi vrate moju kucu i da se mogu vratiti sa svojom porodicom da zivim u svojoj zemlji. Porucujem nasim vlastima: Ako nesto vama ne ide dajte pametnijim i mladim neka rade i vode BiH, u svetliju buducnost. Toliko od logorasice iz Australie.

Tesma