REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
17. april, 2007.
ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH br. 462
http://republic-bosnia-herzegovina.com
SADRŽAJ
1. PISMO HAAŠKOG TUŽIOCA SIR GEOFREY NICEA “JUTARNJEM LISTU” DAJE MOGUĆNOST NASTAVKA TUŽBE ZA GENOCID
2. SILAJDŽIĆ PRVI SKAČE U VATRU ZA SPAS REPUBLIKE SRPSKE
3. Pismo Sir Geoffrey Nice-a Jutarnjem listu koje je pokrenulo stvari sa mrtve tačke
Ovo izdanje "Online glasnika" ide na preko 30,000 e-mail adresa.
1. PISMO HAAŠKOG TUŽIOCA SIR GEOFREY NICEA “JUTARNJEM LISTU” DAJE MOGUĆNOST NASTAVKA TUŽBE ZA GENOCID
Slijedi vijest kako ju je prenio Avaz od 16. aprila 2007., citiram:
Izjave tužioca Džefrija Najsa potvrđuju da postoje elementi zbog kojih bi se morao obnoviti postupak u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, ali problem je što Predsjedništvo BiH ne može postići konsenzus u vezi sa pokretanjem te inicijative, izjavio je za ONASA-u član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić. On je rekao da članovi Predsjedništva iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda mogu preglašavanjem donijeti odluku.
- Međutim, predsjedavajući Nebojša Radmanović se može pozvati na vitalni nacionalni interes entiteta RS, kao što je uradio u vezi sa Odlukom da Srbiji bude upućen zahtjev da ispoštuje obavezu prema BiH po Konvenciji o genocida i izruči optužene za ratne zločine koji se nalaze na teritoriji Srbije. Radmanović je, naravno, glasao protiv ove odluke i, drugim riječima, kazao da je vitalni nacionalni interes RS da ratni zločinci ne budu uhapšeni - rekao je Silajdžić.
S druge strane, ovo je još jedan dokaz da MSP nije imao sve potrebne dokumente na raspolaganju, a pogotovo ne vojni arhiv Srbije, kazao je Silajdžić, dodajući
2. HARIS SILAJDŽIĆ PRVI SKAČE U VATRU ZA SPAS REPUBLIKE SRPSKE
| | | |
| Dr. Muhamed Borogovac |
Silajdžić otvoreno laže da bi upropastio i ovu šansu za Bosnu i Hercegovinu. Naime, još uvijek je Softić agent BiH na sudu u Hagu i on još uvijek ima Tužbu u rukama. RS nikada nije mogla zaustaviti Tužbu zato što je to Tužba Republike BiH, tj. Tužba je starija od Daytonske RS. RS je zatekla Tužbu, pa da bi je RS ukinula, morala bi dobiti saglasnost Bošnjačkog i Hrvatskog člana dejtonskog predsjedništva.
RS ne može zaustaviti Softića sada, iz istih razloga iz kojih ga ni ranije nije mogla zaustaviti.
U stvari, potpuno je obratno od onoga što Silajdžić govori. Nije tačno da nama treba Radmanovićeva saglasnost, nego Radmanoviću treba Silajdžićeva i Komšićeva saglasnost da bi zaustavio Softića, a Silajdžić i Komšić ne mogu dati tu saglasnost jer bi bili otvoreni izdajnici.
Evo šta je rekao Dr. Kasim Trnka kada je bio upitan o tome za Radio Slobodna Evropa:
Suglasnost (Radmanovića) za tako nešto neće biti ni potrebna, jer je riječ o postupku za koji bh. agent Sakib Softić već ima mandat. Pošto se radi o jednoj radnji u okviru inače postojećeg sudskog postupka, a postojeći agent je dobio mandat da vodi spor od početka do kraja, onda bi se moglo zaključiti da agent može sam pokrenuti i zatražiti obnovu postupka. I on bi se u tom slučaju kretao u okviru svog mandata. – kraj citata.
Dakle, sve je u rukama Sakiba Softića. Međutim, vjerojatno će Silajdžić već smisliti neki način da i ovu novu šansu za BiH baci niz vodu, kao što je našao način da upropasti presudu za genocid, dovodeći ambasadore iz islamskih zemalja i nudeći pare Srebreničanima, samo da ne donesu odluku sa pravnom snagom o izdvajanju Srebrenice iz RS.
Ako ništa drugo, u ovoj epizodi je veoma pozitivno to što se ovaj put stari četnički agent Silajdžić potpuno otkrio. Ovaj put nije bio dovoljno mudar te smo ga svi vidjeli kako je izgubio živce i skočio u vatru za spas Republike Srpske.
Dr. Muhamed Borogovac
Nacionalni kongres Republike BiH
3. Pismo Sir Geoffrey Nice-a Jutarnjem listu koje je pokrenulo stvari sa mrtve tačke
'Od Del Ponte sam tražio da ne radi ustupke Srbiji'
U vašem listu od 12. travnja 2007., u članku “Sanader: I Hrvatsku zanima zašto dokumenti nisu došli do ICJ-a”, piše:
“New York Times u ponedjeljak je objavio da je u postupku pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu Srbija zatajila neke od ključnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH od 1992. do 1995., učinivši tom najvišem sudu UN-a nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeća obrane, uz odobrenje Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY)”.
Od 2002. do 2006. bio sam zadužen za suđenje Slobodanu Miloševiću i dokumenti koji se ovdje navode bili su upotrijebljeni kao dokaz protiv Slobodana Miloševića. Ovim putem želim naglasiti da ni moj tim ni ja nismo bili dio tog “odobrenja”, kako citat gore može eventualno sugerirati.
Odluka o odobrenju za zaštitne mjere (materijal zatvoren za javnost) za veliki broj stranica iz dokumenata Vrhovnog vijeća obrane (VSO-a) SR Jugoslavije potječu osobno od gospode Carle Del Ponte. Ona je u pismu tadašnjem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Goranu Svilanoviću, u svibnju 2003., dala suglasnost za zaštitne mjere “razumnog” dijela iz kolekcije dokumenata VSO-a, a da nitko iz Tužiteljstva prethodno nije pregledao te dokumente. Njezinoj namjeri sam se suprotstavio i putem pisma je upozorio da ne radi nikakve ustupke Srbiji. Naime, taj sam isti mjesec inicirao pravni postupak, prema kojemu Tužiteljstvo preko sudskog vijeća može tražiti da se ti dokumenti dobiju od Beograda, kako to već propisuju Statut i Pravila MKSJ-a. Moja namjera je bila dobiti dokumente i upotrijebiti ih na otvorenim sjednicama suđenja. Stoga nije slučajno da je upravo u to vrijeme Beograd preko gospode Del Ponte pokušao postići “deal” i time pokušao ojačati svoju poziciju u pravnoj proceduri koja je bila pred njima. To im je i uspjelo. Moje pismo je gospoda Del Ponte u potpunosti negirala.
Nagodba Carle Del Ponte s Beogradom nije imala nikakvu pravnu osnovu. To je bio nepotreban “deal” koji je Beogradu služio samo da prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti. S druge strane, nova vlast u Beogradu nije imala ništa protiv da se na zatvorenoj sjednici ti materijali upotrijebe kao dokazni materijal protiv Slobodana Miloševića. Motivi gospode Del Ponte da pristane na takvu nagodbu meni ni dan-danas nisu jasni, ni poznati. Naime, Tužiteljstvo ne samo da nije ništa dobilo od tog “deala”, nego je stvorilo nepoželjan presedan jer je poslije toga Beograd počeo primjenjivati iste uvjete za slične dokumente - i to s uspjehom, jer je gospoda Del Ponte opet osobno odobravala takve inicijative Beograda. S druge strane, moj tim i ja potrošili smo mnogo vremena i radne snage uvjeravajući suce da skinu zaštitne mjere s tih dokumenata, u ime transparentnosti sudskog procesa, a osobito u ovakvim slučajevima gdje je riječ o suđenjima na kojima se raskrinkavaju djela državnih institucija koja su se krila i još se kriju, ne samo od raznih sudova i žrtava, nego i od vlastitih građana. Samo u iznimnim okolnostima suđenja mogu i smiju biti zatvorena za javnost.
Sir Geoffrey Nice
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Posts
No comments:
Post a Comment