Monday, November 5, 2007

NKRBH - Korupcija; Interview Alispahica

Subject :
Korupcija; Interview Alispahica

Date :
Sun, 03 Sep 2000 21:19:53 -0400

Danasnji "Online glasnik Bosanskog kongresa" donosi:

1. O korupciji iz novog ugla
2. Izetbegoviceve nagrade kupljene su Bosnjackim glavama - Preneseno iz "Dana"
_______________________________________________________________

1. O korupciji iz novog ugla

Sociolozi korupciju nazivaju "rak ranom drustva". Rekli bismo potpuno
opravdano jer se korupcija grana isto kao i rak u sve pore drustvenog
zivota, i ne manifestuje se samo kao mito, nego i kao "intervencije",
"veze", "stele", nepotizam itd. Evo npr. Izetbegoviceva vlast je rijetko
koga kupila za pare, ali je mnoge kupila tako sto im je dala poziciju u
vlasti, ili posao u ambasadi, ili u stabu umjesto na frontu itd. itd. Te
vrste korupcije su mnogi novinari uvidjeli i vec obradili, pa necemo danas
o tome.

Jedna do sada neprimjecena vrsta korupcije jeje korumpiranost
intelektualaca, ljudi koji su trebali objasniti svome narodu da im je
domovina Republike Bosne i Hercegovine izdata i podijeljena. Naime,
Izetbegoviceva vlast je prepala one koje je mogla prapasti, a kupila sutnju
ostalih tako sto im je dala da vode "naucne" institucije i "naucne"
projekte, koji imaju za teme sasvim sporedne stvari. Na primjer, znam
pravnika koji napisa knjigu o ljudskim pravima, pravima koja se
PODRAZUMJEVAJU u svakoj normalnoj drzavi. Isti pravnik suti dok
Izetbegoviceva vlast Bosnjacima ukida mnogo vaznija prava, kao sto su npr.
pravo na suverenu drzavu Republiku BiH, Ustav, kontinuitet drzavnosti,
konstitutivnost na cijeloj teritoriji BiH, pravo da se vrate na svoju
imovinu itd. Znam neke koji pisu o povelji Kulina Bana i hiljadugodisnjem
suzivotu u Bosni kao izvoru naseg medjunarodnog priznanja, dok ih nije
briga sto Izetbegovicevi pregovaraci unistise Ustav Republike Bosne i
Hercegovine, jedini dokument na osnovu kojega je Republika BiH dobila
medjunarodno priznanje svoje drzavnosti. Istina, nisu svi kupljeni, neki su
naprosto nedovoljno inteligentni i zaista vjeruju da je BiH priznata zbog
svoje hiljadugodisnje istorije, a ne zbog toga sto je Republika BiH bila
definisana kao drzava sa jedinstvenom zakonodavnom sudskom i izvrsnom
vlasti u svom posljednjem legalnom Ustavu.

Navedimo neke primjere koji pokazuju kako su i drugi nacini korupcije bili
pogubni za Bosnu i Hercegovinu.

Veoma visok moral su u pocetku rata imali su nasi borci prognanici iz
Zvornika, Srebrenice, Bratunca, Vlasenice itd. Medjutim, kada su neki od
prognanika uspjeli da se "snadju" i da se prosvercuju u Njemacku, odjednom
su se mnogi borci koji su ostali u rovovima osjetili izigranim i izdanim.
Svako ko je bio u ratnoj Bosni zna da je to predstavljalo najveci problem
za moral boraca. Mozete misliti kako se osjecaju borci koji znaju da njihov
komsija uziva u Njemackoj dok se oni bore i za njegovu kucu. Kada znamo da
je borbeni moral presudan za uspjesno vodjenje rata, vidimo koliko je
korumpiranost koja se manifestovala u izlascima vojno sposovnih iz Bosne i
Hercegovine stetila tadasnjoj borbi za opstanak domovine.

Medjutim, i pored tih pojedinacnih izlazaka, moze se slobodno reci da je
moral jos uvijek bio na visini i da nije bilo opasnosti za nestanak Bosne i
Hercegovine i Bosnjaka, sve dok Dayton nije potpisan. Naime, cetnici, u
svojoj mrznji i zelji da nas sve pobiju veoma cesto su opkoljavali nasa
sela i gradove pokusavajuci da sviju u obrucu pohvataju i pobiju. To je
samo jacalo moral opkoljenih koji nisu imali drugog izlaza nego da se bore
do posljednjeg, te su cetnici ginuli u uzaludnim pokusajima da zauzmu nase
opkoljena sela i gradove. S druge strane, nasima nije bio cilj da ubijaju
Srbe, nego najcesce da oslobadjaju komunikacije i naselja, te smo gotovo
uvijek napadali samo sa tri strane ostavljajuci mjestanima mogucnost da
pobjegnu. Ta mogucnost da zivi izadju iz obruca je rusila cetnicki borbeni
moral i oni su nam lako prepustali sela koja je napadala Armija BiH.
Sjetimo se kako su nasi relativno lako zauzeli Pozarnicu, Dubnicu, Bukovik,
Rastosnicu itd. S druge strane sjetimo se kako su nasi stradali na Smoluci
gdje su Cetnici bili potpuno opkoljeni i nisu imali druge nego da se bore
do posljednjeg metka. Na kraju su probili obruc i izasli na Ozren.

Sve do Daytona u Bosni i Hercegovini se osjecalo da nam nema drugog spasa
nego da se oslobodimo. Isto kao sto opkoljeni Bihac nije imao dugog spasa
nego da se odbrani od cetnika, tako ni cijela BiH nije imala drugog spasa
nego da se odbrani od agresije. Poslije Daytonu je to sve promjenjeno tako
sto se Bosnjacima otvorila mogucnost "izlaska iz obruca". Zahvaljujuci
onima koji su ranije otisli i koji salju papire rodjacima i prijateljima
sada veoma mnogo Bosnjaka vidi laksi put do spasa u izlasku iz BiH, nego u
borbi za spas Bosne i Hercegovine. Kao sto je tokom rata svaki izlazak
boraca rusio borbeni moral ostalih boraca, tako danas izlazak svakog
gradjanina povecava depresivnost preostalih Bosnjaka, i kreira zelju i
preostalih Bosnjaka da dignu ruke od svega i da traze srecu u inostranstvu.

Moze se slobodno reci: dajuci Bosnjacima mogucnost odlaska iz Bosne,
"svijet" nas kupuje da se ne bavimo nasom domovinom i da zivimo "udobne"
pojedinacne zivote rasuti po svijetu. Vlade svjetskih sila na taj nacin
kupuju mir u Bosni, a sebi sigurnost pred svojim javnim mnijenjem cije
poreske dolare trose da obezbijede mir u Bosni.

Mi Bosnjaci u inostranstvu smo takodjer tragicne licnosti jer smo
izdajnickim potpisima dovedeni u situaciju da kada pomazemo pojedincima
saljuci im papire da izadju iz Bosne, mi doprinosimo eroziji morala
preostalog stanovnistva u Bosni i Hercegovini i radimo upravo ono zbog cega
su nasi dusmani krenuli u rat, etnicki cistimo Bosnu i Hercegovinu od
Bosnjaka i olaksavamo slijedece genocide. Dovedeni smo u situaciju da
pomazuci pojedincima, mi odmazemo vecini jer gasimo nasu domovinu i
hiljadugodisnje postojanje Bosnjaka na tim teritorijama.

Dr. Muhamed Borogovac
_____________________________________________________________

2. IZETBEGOVICEVE NAGRADE KUPLJENE SU BOSNJACKIM GLAVAMA!

To je naslov interviewa Fatmira Alispahica (34), tuzlanskog novinara i
knjizevnika. Prenosimo neke njegove misli iz tog veoma dugackog interviewa:

Razgovarao: Emir Imamovic

DANI: Objasnjavajuci bosnjacki problem gubitka identiteta, nedavno si pisao
i o preuzimanju programa TV Pink od strane lokalne TV kuce FS 3. Nisi,
medutim, govorio o Radio Slobodi  cija je muzicka ponuda skoro ista. Da li
zbog toga sto je TV uticajniji medij ili zato sto je vlasnik Slobode
obiteljski povezan s nacelnikom Beslagicem?

ALISPAHIC: Preuzimanje programa TV Pink na televiziji Fronta slobode
mnogo je slozeniji problem od srbovanja Radio Slobode. Iza TV Pinka, po
mojim informacijama, stoji pljackasko-poslovna imperija ratnog zlocinca
Zeljka Raznatovica, podrzana od srbijanskih obavjestajno-propagandnih
sluzbi. Rijec je o medijskoj agresiji ciji je cilj da otupi svijest
Bosanaca o pripadnosti svojoj zemlji. Ova agresija je izvedena preko
tuzlanskih srbofila, i uz pomoc mutavih ili prodanih lokalnih politicara
koji to tumace demokratijom. Slicnu ruznu rabotu inficiranja naroda
srbijanstinom cini zet Selima Beslagica, Berbic, vlasnik Radio Kameleona i
Radio Slobode. Poslovni su to ljudi.

DANI: U kome je zapravo tu problem  urednicima medija koji pristaju
naustrb etike i estetike zadovoljiti zahtjeve publike ili u publici koja u
Dragani Mirkovic ne prepozanje nista lose? Da li bi ti, da si u slicnoj
poziciji urednika, svjesno pristao na gubitak znatnog dijela publike,
prekinuo sa turbo folk inficiranjem masa?

ALISPAHIC: Ukus publike ne moze biti mjerilo uredivacke politike kada je
rijec o zastiti kulturnih interesa. U Francuskoj, RTV stanice su u procentu
od 70 ili 80 posto obavezne emitirati pjesme na francuskom jeziku. Mozda bi
Francuzi vise voljeli da je taj omjer u korist engleske produkcije, ali
drzava time stiti svoj kulturni identitet, integritet i suverenitet. Sve
kulture su opstajale zahvaljujuci samozastiti. Nadite tu demokratsku drzavu
koja dopusta hajduciju u svom medijskom prostoru. Znakovit primjer je
emisija Koktel, koju na RTV Tuzlanskog kantona ureduje Zlatan Jovanovic.
To jeste folk sa dna kace, ali ne srbijanski. Rijec je o najgledanijoj tv
emisiji na TK. To potvrduje da nisu Dragana i Ceca uslov za gledanost i
slusanost. One su samo izvidacki vod srbijanske medijske hegemonije. Nemam
nista protiv da narod te splacine presnimava i slusa privatno, ali sam
protiv da se ta ekavska kukumakanja institucionalno plasiraju putem nasih
medija. Urednici mogu ciniti sto im je volja u anarhiji koja vlada u
radio-difuznoj politici.

DANI: Kako bi, prema tvom misljenju, trebao djelovati idealan gradanin BiH
i vidis li nekog takvog na bosanskoj politickoj, pa i medijskoj sceni?

ALISPAHIC: Idealan gradanin se stvara, njeguje, obrazuje. To cini drzava
koja putem obrazovnog sistema i drugih medija sprovodi strategiju
oplemenjivanja drustva. Vrh piramide emanira energiju moralnih i
humanistickih vrlina i to se prenosi prema sirokim gradanskim slojevima.
Imali smo priliku osvjedociti se u to za vrijeme Tita. Tada smo zivjeli
ideologiju solidarnosti jer je drzava tako htjela. Tada smo bili spremni
zrtvovati vlastite interese za humanisticka djela. Ovu drzavu danas vode
moralna spadala i mafijasi ciji je interes bio da stvore, kako kaze Rusmir
Mahmutcehajic, pometnju moralnih vrijednosti u drustvu kako bi lakse
vladali. Pa to cini i Milosevic. Nije nikakvo cudo sto ulicom haraju
divljaci koji bez straha od odgovornosti premlacuju i pljackaju ljude.
Ideologija bezvlasca, kriminala i nasilja inficirala je vecinu mladih
ljudi. Oni vise ne zele biti uzorni gradani, jer se od toga ne zivi, oni
zele biti poput svojih idola koji su preko kriminala dosli do lagodnog
zivota. Idealan gradanin nije ideoloska, vec socioloska kategorija. Za SDA
 HDZ  SDS je to jedno, a za drzavne interese drugo. Hvala Bogu da
idealnih gradana ima i na politickoj i na medijskoj sceni. Takvi bi mogli
uspostaviti energiju vrline koja bi dezinficirala nase drustvo. Ali pitanje
je da li ce vrline trebati novoj vlasti.

DANI: Je li za Bosnjake danas opasnije to sto vecina pripadnika tog naroda
ni na koji nacin ne osjeca kako su Cajnice ili Sovici kod Gruda dijelovi
njihove domovine, ili to sto su prijepodne pred televizijskim kamerama
spremni pocijepati antibosansku knjigu Vitomira Pavlovica, a popodne
slusati ortodoksnog cetnika Eru Ojdanica?

ALISPAHIC: I jedna i druga opasnost proizilazi iz deformacija koje je u
bosnjackoj kolektivnoj svijesti stvorila Izetbegoviceva politika. On je
prvi lider na svijetu koji je svome narodu namijenio manje nego sto mu
pripada. Ljudi su se poceli navikavati na tu fildzaneriju kao na svoju
avliju. Drugo, upravo je SDA ozvanicila vjerski i nacionalni formalizam.
Mogao si pred rat biti i sam Staljin, ali ako potpises pristupnicu, odmah
si polozio prijemni za Bosnjaka i muslimana. Proizvedeni su ljudi koji
javno cine jedno, a privatno drugo.

DANI: Kako, na kraju, uspjeti sacuvati sjecanje na genocid i ostvariti
drzavne i politicke interese, a izbjeci mogucnost da se uspomene pretvore u
ideologiju?

ALISPAHIC: Za Bosnjake je od krucijalne bitnosti da depolitiziraju i
institucionaliziraju sjecanje na genocid. Takvu mogucnost Bosnjaci danas
nemaju. Prvo, jer SDA zrtve genocida smatra za svoj politicki kapital. Ko
biva, genocida ce biti jos ako Bosnjake ne bude vodila SDA, sto je zamjena
teza, jer da su kocijasi vodili Bosnjake, genocid bi bio manji a odbrana
uspjesnija. Genocid nad Bosnjacima je bio potreban izetbegovicevcima kako
bi Bosnjake ubijedili da je izlaz u samoizolaciji i u panislamizmu.
Izetbegoviceva nagrada za unapredenje islama je kupljena bosnjackim
glavama! Drugo, ta tzv. demokratska alternativa pominjanje genocida nad
Bosnjacima smatra opasnoscu za reintegraciju bh. drustva. Mogli bi se Srbi
naljutiti ako pomenemo Srebrenicu, Ferhadiju, Focu, a ako se naljute,
propade nam multikultura. Ja sam dosad objavio tri monografije o zrtvama
rata, koje imaju ukupno blizu 2000 stranica, cime sam od kolektivnog
zaborava otrgnuo zivote tuzlanskih i gradacackih zrtava rata. Tuzlanske
knjige o civilnim i vojnim zrtvama radio sam po godinu dana, besplatno, iz
patriotske i ljudske potrebe. Niko mi se nije zahvalio, niti sam to
ocekivao. Jedino sam zbog toga u vise navrata putem Fronta slobode i
Kameleona izvrijedan kao  nekrofil, onaj sto seksualno opci s mrtvacima.
Postoje ljudi koji su placeni da u Bosnjacima zatru sjecanje na genocid.
Takvi su u stanju uspomenu na genocid nazivati nekrofilijom. Vrhunac
bosanskog patriotizma danas je prepoznati kvislinsku nakanu zatiranja
Bosnjaka i podjele nase domovine na srpski i hrvatski dio. Vrhunac
demokratske svijesti je uspostaviti isti kriticki arsin prema najnovijoj
nam vlasti.

Objavljeno u broju 169 DANA, 25. august / kolovoz 2000.

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
Bosnian Congress USA

http://www.hdmagazine.com/bosnia

No comments: