Online Glasnik Bosanskog kongresa - Godisnjica ARBIH

Subject :
Online Glasnik Bosanskog kongresa - Godisnjica ARBIH

Date :
Fri, 26 Apr 2002 09:29:49 -0700

27. April 2002

ONLINE GLASNIK BOSANSKOG KONGRESA

Ovaj broj je posvecen desetogodisnjici stvaranja herojske Armije BiH. Slijedeca
tri clanka objasnjavaju i kako je nastla vojna sila, Armija BiH, koja je
porazila i JNA i HV i cetnike i HVO, ali i kako je ugasena podlom igrom
"velikiog muslimana". Treci clanak je svjedocenje Nike Lozancica,
predsjedavajuceg u HDZ-a o stanju drzavnosti BiH. Lozancicev Interview jasno
pokazuje i to koliko se u pozitivnom pravcu promjenila HDZ-ova politika prema
BiH sa odlaskom u pakao Franje Tudzmana.

Za prikaz nasih slova otidjite u View - Character Set - Central European
(Windows 1250)
________________________________________________________

GODIŠNJICA Armije RBIH 1992. - 2002.

1. BOJIMO SE!!!


Postignuca boraca Armije RBiH su velicanstvena, ali ciljevi nisu ostvareni. Da
smo imali bosansku,
a ne izdajnicku vlast, danas bi se zastava BiH sa ljiljanima vijorila u
Cetnitetu, danas bi Bosna bila
Bosna, a ne Mejra na tabutu.

Piše: Fatmir ALISPAHIC
...
Bivši i sadašnji izdajnici

Državni atributi ARBiH skidani su istom dinamikom kojom je
sa države RBiH skidana i cijepana
njena državnost. Imali smo medjunarodno priznatu državu,
imali smo Armiju kao jedinu legalnu
silu u državi, ali nas je Alija Izetbegovic sveo na
trecinu. On je osnovni krivac što je ARBiH pravno
izravnata sa ustaškim i cetnickim huntama koje su se borile
za otcjepljenje okupiranih bh.
teritorija. Pristajuci da pregovora sa vojnim huntama
Bobana i Karadžica, Izetbegovic je uništio
državu BiH, svodeci državnost na suvlasništvo sa njenim
razarateljima. On, kao predsjednik
Predsjedništva RBiH, nije smio pregovarati sa okupatorima,
jer je svako uvažavanje zla znacilo i
njegovu legitimizaciju. Cim je ušao u pregovore, on je
legitimizirao upitnost Bosne i Hercegovine,
koja je od tada postala predmet podjele. Dakako, Alija
Izetbegovic je pocinio veleizdaju, on je
trebao biti krivicno gonjen, uhapšen, osudjen, jer je
prekršio Clan 155. Ustava RBiH; skrojio je
fantomsku državu u kojoj mu Cetnici i ustaše jedino mogu
biti beskrajno zahvalni. Preko 200
hiljada žrtava, medju kojima desetine hiljada šehida i
poginulih boraca, s ovog svijeta su otišli u
spoznaji da ce njihova krv biti ugradjena u temelje države
Bosne i Hercegovine. Otišli su u zabludi!
Zahvaljujuci Aliji Izetbegovicu, krv naših boraca ugradjena
je u temelje RS, jer su on i Haris
Silajdžic, a danas i Zlatko Lagumdžija, autori uništenja
Bosne. Ali i bosanskih boraca, koji se
sistemski tlace i raspamecuju: deložacijama,
izgladnjivanjem, preseljavanjem. Zbog toga smo
slabiji nego u aprilu 1992. godine. ...... Armija RBiH je
najveca žrtva Izetbegoviceve politike. Ljudi su
svojim životima izgradili bosansku tvrdjavu, a onda je
Alija doš'o, pustio vjetar i sve to porušio.
Teško da je ikada na svijetu toliko dobrote i plemenitosti
uloženo u jedan sveti cilj, a da je žrtva
iskasapljena svana i iznutra. Naša najveca tragedija je što
nam se dogodio Alija Izetbegovic, koji je
pocinio sve naopako što se moglo pociniti: umjesto da bude
predsjednik države, on je bio
predsjednik SDA, umjesto da forsira multietnicki karakter
borbe, on je sikterisao srpski i hrvatski
konstituent, Armiju je toliko islamski ofarbao da islam
nikada nije doživio vece blasfemije i
blacenja. Islamizacijom ARBiH tzv. islamski mislilac je, s
jedne strane, zloupotrebljavao islam, a s
druge legitimizirao cjelokupnu propagandnu i diplomatsku
platformu ustaša i cetnika. Radovan
Karadžic je agresiju pravdao pravom Srba da ne žive u
islamskoj džamahiriji, a Alija mu je odmah
1992. porucio da je u pravu: na svakom koraku trajala je
blasfemicna, formalisticka islamizacija
ARBiH i patriotskog fronta; to nikada nije bila volja
bosanskih branitelja, vec stravicno boljševicko
nasilje koje je nametano na svakom koraku. Da li je cilj
ovog drndanja uistinu bila islamizacija
ARBiH, ili namjera da se Armija RBiH pred islamofobicnim
Zapadom prikaže kao panislamisticka
vojna sila?!! Ovo je jedno od kljucnih pitanja za
razumijevanje uloge Alije Izetbegovica u
sataniziranju bosanske odbrane! Ako je Alija kanio
islamizirati patriotski front, onda je bjelodano
radio protiv bošnjackih nacionalnih interesa, kojih nema
bez države BiH. Jasno je da BiH ne može
biti islamska, vec samo i islamska. Drugo, nasilna
islamizacija nije mogla proizvesti nikakvu
islamsku renesansu, jer sila nije Bogu mila. Vidi se to
danas po polupraznim džamijama. Tek je
manjina našla sebe u tom projektu.

Ideološki pendrek
......
Umjesto da bude vjera, islam je bešcasno preoblicen u
Alijinu izdajnicku politiku. No,
to je tek privid. Istinski rezultat islamizacije ARBiH bio
je u služenju agresoru. Kako? Tako što su
za islamizaciju ARBiH bili zaduženi najjaci obavještajni
kadrovi iz KOS-a JNA, koji su se nakon
prebjega našli na Alijinom minderu, kao alfe i omege
odbrane BiH. Oni su ostali vjerne sluge
srboslavistickog projekta JNA, ali su došli po zadatku da
inkriminiziraju bosanski patriotski front
tako što ce ga oznaciti panislamizmom. Potpuno je jasno da
je stepen uspjeha s&h agresije ovisio
od stepena degradacije bosanske ideje u ARBiH, a što je
najlakše bilo izvesti legitimiziranjem
agresorskih teza o džamahirijskoj opasnosti. Dovodjenje
(preko Zagreba) ni krivih ni dužnih
mudžahedina u ARBiH, od kojih je vecina imala casne
namjere, njihovo slikanje za satelitske
mreže, smotre ARBiH u Tuzli i Zenici sa islamskom
ikonografijom, Alijino selamanje postrojenih
jedinica... Sve je to diplomatskom mnijenju ukazivalo da su
Srbi i Hrvati u pravu kad tvrde da za
njih nema mjesta u Alijinoj državi. Obavještajci JNA, koji
su u ARBiH dobili generalske cinove,
kvalitetno su odradili zadatak: ARBiH je na diplomatskim i
medijskim frekvencijama imala
znacenje Alijine Islamske deklaracije. Bez obzira što u
srži, u narodu, u rovovima, ARBiH nikada
nije bila onakva kakvom su je u javnosti prikazivali Alija
i njegovi razbojnici. To je bio obican
narod, momci u patikama, što vole pivu i rock'n'roll, i za
sve njih islam nije bio nikakav faktor koji
bi trebao da ima veze sa Armijom RBiH. Ali, te naše obicne
ljude niko nije pitao ništa. ...
Da, islamofobija je bila
osnovna propagandna snaga agresora, ali naš odgovor nije
trebao biti islamski, vec bosanski. Ta
islamofobija bi ispuhala sama od sebe da Alija nije ukinuo
Platformu Predsjedništva RBiH, koja je
proizišla iz referendumske volje, kao bosanska deklaracija
o odbrani. Predsjednik Predsjedništva
RBiH nije imao ovlaštenja da redefinira narodnu volju, da
islamizira državne atribute, da dijeli
državu, da odbaci politicku platformu odbrane definiranu
ovim aktom...

Osloboditi patriotizam od izdaje

Postojalo je prirodno, logicko, korisno utemeljenje da se
ARBiH u ideologijskoj platformi veže za
bosanske antifašiste iz Drugog svjetskog rata, za Titove
partizane, jer su oni imali iste neprijatelje
kao i ARBiH. Osim toga, medjunarodno priznanje RBiH je
proizišlo iz ZAVNOBiH-a, na kome je,
zahvaljujuci Titu, Bosni vracena njena državnost. Da nije
Tita i ZAVNOBiH-a, ni BiH ne bi bila
država. ARBiH bi, kao sljednik antifašista iz Drugog
svjetskog rata, pripadala svjetskoj,
pobjednickoj, antifašistickoj koaliciji, što bi u svjetskim
razmjerama bila sila, u odnosu na one
c?efine što ih je Alija bosanskim borcima metanuo na glave.
Umjesto da bude politicki definirana
bosanskom poviješcu, antifašizmom, bosanstvom, ARBiH je
tumacena kao sljednik muslimanskih
handžar-divizija iz Drugog svjetskog rata, koje su ratovale
za Adolfa Hitlera. O tome su, usred
agresije, u izdanju Preporoda, celnici SDA ispisivali i
glupave knjige, tvrdeci da su partizani
okupirali BiH. Uzgred, još 1992. SDA i SDP su se bavili
skidanjem antifašistickih obilježja sa škola,
ustanova, ulica. To je imalo znacenje prekidanja
historijskog kontinuiteta BiH i stvaranja nove
historije. Baš orvelovski. Prvi veliki jubilej ARBiH nije
povod za laprdatorsko ponavljanje neoborive
istine da je Bosna opstala zahvaljujuci ARBiH. To je tacno,
ali opstala je dejtonska Bosna, u kojoj je
76 odsto bh. teritorije i dalje pod cetnickom i ustaškom
okupacijom. Zahvaljujuci našim
izdajnicima! Postignuca boraca ARBiH su velicanstvena, ali
ciljevi ARBiH nisu ostvareni. Da smo
imali bosansku, a ne izdajnicku vlast, danas bi se zastava
BiH sa ljiljanima vijorila u Banjoj Luci, ciji
je Cetnitet svojom naredbom spasio Alija Izetbegovic; danas
bi Bosna bila Bosna, a ne Mejra na
tabutu. Ne možemo govoriti o historijskoj misiji ARBiH, a
ne govoriti o Alijinoj izdaji Bosne i
Bošnjaka! Jer sve što je ARBiH postigla, i sve što je mogla
postici, osakaceno je tom izdajom, tim
priznavanjem cetnickih i ustaških projekata... Agresija na
BiH nije završena. Agresija traje i ovog
casa. Ona je zasad politicka, ekonomska, socijalna,
preseljavacka, ali oružana nikad nije
iskljucena. Zbog toga je egzistencijalno bitno bosanski
patriotski front osloboditi od izdaje Alije
Izetbegovica i vratiti patriotizmu njegovo izvorno,
antifašisticko, bosnoljubno, zavnobihsko
znacenje. Ovakvi, osakaceni, mi nemamo pravo na buducnost.
_________________________________________________________

2. Dragan Vikic,
ratni komandant specijalne jedinice Bosna

Opet bih ponio zastavu

Specijalna jedinica Bosna je odigrala krucijalnu ulogu u
odbrani grada, pospješila odbrambene
akcije širom BiH. Danas u veteranima ove jedinice živi isti
herojski duh.


Piše: Valida KALENDER
Skromno je obilježena desetogodišnjica pocetka agresije na
Bosnu i Hercegovinu. Onako kako se
moglo ili smjelo. Oni koji su ratovali, danas su
nezadovoljni svojim statusom. Deložacije,
neriješena radna mjesta, šikaniranja i sl. tjeraju ih da
zažale što su stotine dana i noci proveli u
rovovima. Oni drugi, koji su se, na ovaj ili onaj nacin,
borili i izborili za položaje u državnom
aparatu, danas - mudro šute. Ili se prisjecaju ratnih
godina, ali sa rupama u memoriji.
- Odigrali ste kljucnu ulogu u pocetku rata i podizali ste
moral gradjana. Sudbina grada bi bila puno
tragicnija da nije bilo vas - pismo sa ovim rijecima uputio
je Alija Izetbegovic, clan ratnog
Predsjedništva BiH, specijalnoj jedinici Bosna na
centralnoj manifestaciji obilježavanja
desetogodišnjice utemeljenja ove jedinice, održanoj u Domu
policije. U sali, prepunoj veterana
specijalne jedinice, bivših i sadašnjih ministara,
nacelnika, vojnih oficira, novinara, slavnih i
samohvalnih, prolomio se gromoglasan aplauz kada je na binu
istupio Dragan Vikic, prvi
komandant specijalne jedinice, a danas savjetnik ministra
unutarnjih poslova FBiH Rame Masleše.
Na skupštini 05. i 06. aprila 1992. godine neki politicari
su još pokušavali ubijediti i sebe i pred
Skupštinom okupljeni narod, da rata nece biti. Vikic je
podigao ruku i rekao: -Branimo se! U tom
trenutku se malo znalo da su formacije SDS, potpomognute
snagama JNA, bile vec na Vrbanji. Prvu
prepreku njihovom ulasku u grad ostvarila je grupa od 11
specijalaca.
.........
O putu kojim su, pod njegovom zastavom, krenuli specijalci
u aprilu 1992. godine, prica Dragan
Vikic, njihov prvi komandant.
VIKIC: Pred sam rat ovaj odred je imao 172 covjeka u
aktivnom sastavu. Bilo je 40 posto
Bošnjaka, 42 posto Srba, 18 posto Hrvata. Po komandi SDS-a
od 04. aprila 1992. godine, Milenko
Karišik odvodi vecinu Srba iz jedinice. Tu istu vecer
izvršena je evakuacija naše jedinice iz
opkoljene baze na Krtelju u Dom policije. Mjesec prije toga
vojska se ukopala u bunkere na tom
podrucju.

Kako je izvršena mobilizacija novih, ratnih specijalaca i
koliko ih je bilo?
VIKIC: Veliki broj momaka je bio zaineresiran da udje u
redove specijalne jedinice. Neposredno
nakon napada na školu na Vracama, kada je zarobljeno 170
pitomaca i direktor škole Husein
Balic, mogao sam mobilizirati nekoliko hiljada
dobrovoljaca, ali nije bilo dovoljno oružja. Pored
toga, nastojali smo da održimo, koliko je moguce, strogu
selekciju i u jedinicu su ulazili zdravi,
izdržljivi momci, uglavnom sportaši. Mjesec dana obuke bilo
je obavezno. U odredu ratnog sastava
bilo je uvijek oko 900 ljudi, od toga 59 posto Bošnjaka, 18
posto Srba, 22 posto Hrvata, 0,5 posto
Slovenaca i 10 ili 12 Ceha. U jedinici nikada nije bilo
medjunacionalnih problema. Bili smo poput
jedne porodice i najmanji je problem bio skupiti ljude za
akciju. Oko 40 naših specijalaca stalno je
bilo na osiguranju Televizije. Ostali su bili rasporedjeni
na liniji od Skupštine, mosta Suade
Dilberovic do Elektroprivrede. Za vrijeme rata poginula su
22 covjeka iz jedinice.

Sa ove vremenske distance, koje biste akcije i kvalitete
specijalne jedinice posebno spomenuli?
VIKIC: Samom svojom pojavom, organizacijom i nacionalnim
sastavom, specijalna jedinica je
motivirala ljude da ne pokleknu u odbrani grada i zemlje.
Drugi naš vrlo bitan i dobro obavljen
zadatak bio je neutralizacija SDS formacija u gradu
Sarajevu. Gradski odbor SDS imao je u svih 10
opcina Sarajeva svoje formacije. U stanu Jove Jovanovica,
predsjednika Gradskog odbora SDS-a,
pronašli smo kompletne spiskove sa imenima, funkcijama i
adresama ljudi SDS-a i bivših oficira
bivše JNA koji su bili uklju?eni u stvaranje i provo?enje
plana osvajanja grada i zemlje. Akcijom
specijalaca, ti ljudi su razoružani. Kasarne od Faleti?a do
Ilidže su bile pune vojske i rezervista.
Dakle, imali su u gradu mašineriju koju nisu uspijeli
pokrenuti jer smo ih na vrijeme osujetili. Pošto
je unutarnji mehanizam zakocen, krenuli su svana.
Najkriticniji dan za Sarajevo bio je 02. maj
1992. godine, kada je krenuo napad spolja. Krenuli smo i
mi. Skupa sa TO, zelenim beretkama...
Naoružanje napadaca i nas branitelja bilo je više nego
nesrazmjerno. Ipak, pogodili smo im
mnoge tenkove, oduzeli dosta tehnike. Zarobili smo veliki
broj vojnih oficira bivše JNA, pa su
kasnije razmjenjeni. Vrlo bitna je bila akcija ulaska u
vojnu industriju Pretis koju je vodio Kemal
Ademovi?. Tada je oduzeto 788 osa, minobacaca. Kao kljucne
borbe u kojima su participirali
specijalci istakao bih otvaranje Dobrinje i oslobadjanje
Žuci. Na Dobrinji je na vodovodu uništeno
puno tenkova. Skupa sa ljudima kojima je zapovijedao Ismet
Hadžic Mutevelija, oduzeli smo dosta
oružja, uglavnom pušaka. Drugog dana je uslijedio napad iz
Lukavca i sa Aerodromskog Naselja.
Suprotstavili smo se, i došli do znacajne kolicine
naoružanja. U oslobadjanju Žuci, na njihovoj strani
je bila aktivna vojska, ljudi koji su pobjegli iz Pofalicke
bitke, dosta pitomaca iz Rajlovca i
domicilno stanovništvo. Težina ove bitke, vjerujem, još je
u svježem sjecanju naših gradjana. Na
obje strane je bilo oko hiljadu poginulih. Znacajan
doprinos dala je specijalna jedinica u velikim
bitkama na Stupu, Doglodima i Otesu. Išli smo u ispomoc
svim brigadama - jedinici Juke Pušine,
101. jedinici na Trgu heroja, po jedna naša ceta bila je na
Stupu, Dobrinji i na osiguranju Televizije,
dvije cete su bile u Novom Sarajevu.
.....
Mnogi Vikicevi specijalci, kako se oni vole i danas
nazivati, kažu da ste prvi i pravi komandant
specijalne jedinice bili Vi. Kada odlazite sa te dužnosti i
kuda?
VIKI?: Dužnost sam predao 12. januara 1994. godine. Nakon
toga sam postavljen za nacelnika
Sektora za antiterorizam, pa za savjetnika ministra
unutarnjih poslova. Tu funkciju i danas vršim.
Na mjesto komandanta specijalne jedinice zasluženo je
postavljen Kemal Ademovi?. Danas više
nema specijalne jedinice. Umjesto nje postoji
antiteroristicka jedinica koja broji 120 ljudi. Medju
njima je mali broj iz starog sastava. Funkcioniranje ove
jedinice je dosta komplicirano...
I zamršeno. Za svaku akciju potrebne su im dozvole SFOR-a i
IPTF-a koji je vrlo sumnjicav,
kritican, istraživacki raspoložen. Spomenimo još da je na
celu ove antiteroristicke jedinice
Muhamed Gafic, koji je nakon mjesec dana rata napustio
tadašnju specijalnu jedinicu i preko
Beograda otišao u Skoplje sa opravdanjem: - Ovo nije moj
rat! Ubrzo je shvatio o cijem se ratu
radi i vratio se da zaigra ili (samo) napiše Sarajevski
rulet. Mnogi borci, pogotovo tadašnji mladici
iz specijalne i drugih jedinica, koji su svim srcem išli u
rat, danas su nezadovoljni onim što
(ne)dobiše.

Kako biste Vi postupili da opet dodje do rata?
VIKI?: Najvece priznanje treba odati poginulim borcima.
Odnosno - njihovim porodicama. Položaj
boraca nakon rata je katastrofalan. Svaka rijec za opis tog
stanja je nedovoljna. Potrebna su neka
rješenja. Da se barem zapocne sa tim. Nedavno mi je
ministar Ramo Masleša obecao da ce se na
ovom frontu krenuti u akciju. Kada je poceo rat, pošao sam
u odbranu i samo to mi je cetiri godine
bilo na pameti. Nisam ocekivao nikakve povlastice, posebne
nagrade za period nakon rata. Ako bi
opet došlo do rata, ne bih postupio isto. Poducen
iskustvom, svoj grad i zemlju branio bih još
bolje.
__________________________________________________________________________________

3. Inerview
Niko Lozancic,
predsjedavajuci Hrvatske demokratske zajednice


ZAHTIJEVAMO UKIDANJE ENTITETA


Razgovarali: Enver CAUŠEVIC i Valida KALENDER

Walter je medju prvima pisao o odluci Ustavnog suda o
konstutivnosti naroda na cijeloj teritoriji BiH,
posebno je to apostrofirano prije godinu dana u interviewu
dr. Kasima Begica, koji je bio jedan od
kljucnih boraca za ovo. Trebalo je mnogo vremena da se
stvari aktueliziraju.

LOZANCIC: Na Petom saboru HDZ-a, u petom ili šestom mjesecu
1998. godine, jasno je receno
da je HDZ za punu konstitutivnost i jednakopravnost svih
naroda BIH. Kad smo mi govorili o tome
mislili smo prije svega na neminovnost izmjene Dejtonskog
ustava koji je izvorište smetnji pune
ravnopravnosti sva tri naroda. Ovom odlukom Ustavnog suda
uskladjuju se ustavi entiteta sa
Ustavom BiH, dakle uskladjuju se sa Ustavom koji osporava
jednakopravnost bh. naroda. Pitanje je
kako uopce osigurati konstitutivnost izmjenama entitetskih
ustava ako im Ustav sa kojima se
uskladjuju to onemogucava. U Ustavu BiH stoji cinjenica da
clana Predsjedništva iz Republike
Srpske biraju biraci iz RS-a, clanove predsjedništva iz
Federacije biraju biraci iz Federacije, znaci
biracima iz RS-a je onemoguceno da biraju clanove
predsjednistva iz bosnjackog i hrvatskog
naroda, i obrnuto. Drugo, Dom naroda BiH kao jedan od
domova Parlamentarne skupštine bira se
na isti nacin. Vijece ministara je konstituirano na isti
nacin. I tamo je receno da jedna trecina
clanova Vijeca mora biti iz RS-a, a dvije trecine sa
prostora Federacije. Upravni odbor Centralne
banke BiH i niz drugih institucija na razini BiH je
uredjeno na taj nacin. Sa takvim ustavom trebalo
bi uskladiti ustave entiteta i postici jednakopravnost sva
tri naroda. Mislim da to nije moguce. U
razgovorima oko ustavnih promjena mi smo polazili od te
pozicije i predlagali da se u okviru ovih
ustavnih promjena otklone diskriminatorske odredbe u Ustavu
BiH, one koje onemogucavaju ista
prava svim narodima na citavom prostoru BiH, a nakon toga
ili paralelno s tim da se odredbe
ustava entiteta usklade sa Ustavom BiH.

Odakle taj mazohisticki odnos Bošnjaka koji se najmanje
oglašavaju kada je u pitanju ovo o cemu
Vi govorite. Hrvati kao najmanje brojan narod najviše se
bori, najglasniji je u odbrani evropskih
standarda demokracije i jednakopravnosti naroda u BiH?

LOZANCIC: ... Ovo što se sada pokušava je puka kozmetika
koja ne osigurava ništa u
pozitivnom smislu, vec samo cementiranje postojeceg stanja
na cvršcim osnovama i uz
legitimitet koji je dat stranama jednog dijela bošnjackih i
hrvatskih politicara. To je posebna
opasnost.

Po nekim tvrdnjama, HDZ se najviše zalagao za reviziju
Dejtonskog ugovora i ukidanje entiteta, a
po drugima je to bila samo kamuflaža kako bi se stvorio
treci, hrvatski entitet.

LOZANCIC: Ni u jednom dokumentu HDZ-a ili Hrvatskog narodnog
sabora ne spominje se treci
entitet, ali se jasno i glasno kaže da se HDZ zalaže za
punu kantonizaciju BiH. To podrazumijeva
nepostojanje entiteta koji su cinjenicno rezultat rata. Zna
se kako je nastala RS, ali je i Federacija
BiH posljedica rata. RS drasticnije jer je na tom prostoru
istrijebljeno sve što nije srpsko i nakon
toga je utemeljena država srpskog naroda koja se sad
kozmetickim izmjenama pokušava
legitimirati kao nekakva demokratska tvorevina. Prvi
amandman na Ustav RS u prvoj recenici
kaže: Poštujuci volju svojih gradjana da obrazuju i
ocuvaju Republiku Srpsku.... To je ono na
šta smo mi upozoravali na ovim raspravama oko ustavnih
promjena jer se želi predstaviti da je
višegodišnja težnja hrvatskog i bošnjackog naroda RS. A to
je paradoks. Drugi amandmani idu u
tom pravcu da RS koja je napravljena pod dirigentskom
palicom Radovana Karadžica dobiva
legitimitet po prvi put od bošnjackih i hrvatskih lidera i
na odredjen nacin, imajuci u vidu da su
sporazum kojim se to omogucava, potpisali i veleposlanik
najvece svjetske sile Bond, i najveca
vlast u BiH , Visoki predstavnik i SDP i NHI, itd. Niko
nece moci osporavati da to nije volja
gradjana i (mada ne piše, podrazumijeva se) naroda da imaju
RS. Bilo kakve ustavne reforme, bilo
kakav istinski napredak uz ocuvanje RS nije mogu?. Volio
bih da meni i bh. javnosti neko ponudi
argumente kako je to moguce. Ovih dana sam razgovarao sa
mnogim poznavateljima ove
materije, politicarima, pravnicima i veleposlanicima jednog
dijela evropskih zemalja koji se slažu
sa ovim što sam prethodno rekao. Medjutim, vecina, posebno
veleposlanika evropskih zemalja,
misli da to nije realno. Zar nije realno da konacno svi
budemo ravnopravni u BiH, ako nije, onda je
to krajnji cinizam medjunarodne zajednice.

Ukoliko je ustroj Federacije drugaciji od RS, odnosno
ukoliko se RS ne može ogledati u zrcalu
Federacije, onda se u principu radi o dva razlicita sustava
i rijec je o konfederaciji dvije države ili
necemu trecem.

LOZANCIC: I konfederacija je puno cvršci model dvije ili
više država nego što je postojece
stanje u BiH. Postojeci Ustav BiH ne bih se usudio nazvati
bilo kakvim u teoriji poznatim nazivom,
jer, mislim, ni u teoriji, i pogotovu u praksi, ovakav
Ustav nigdje ne postoji. U razgovorima o
ustavnim promjenama na mnoge prijedloge pregovarackog tima
HDZ-a Petritsch i njegovi saradnici
su žustro odgovarali kako to nije realno, kako moramo
sagledati šta se zaista može i sl. Našim
argumentima najaci protuargument je bio - Gospodo, ovo je
Bosna - što ce reci u Bosni je sve
moguce. Ja sam nedavno jednom od novinara izjavio da ja ne
želim biti pokusni kunic na kome
ce, mahom, nižerazredni svjetski politicari
eksperimentirati. Uporno nam govore da ce ovakva
BiH funkcionirati, ali jasno je da od toga nema ništa.

Zar ne bi bilo jednostavnije da se prepiše Ustav jedne
visoko razvijene zemlje i dekretom propiše
da se svi moraju vladati po tim zakonima? Americki ustav se
tako dugo nije mijenjao, kao ni
mnogi drugi. Još je na snazi zakon Austrougarske monarhije
koji se odnosi na BiH.

LOZANCIC: Nije problem ni u jednom zakonu, niti u ovim
ustavnim promjenama, oni mogu biti
samo posljedica jednog opceg stanja u BiH u kojem o bitnim
ustavnim promjenama šute svi
vrhunski profesori iz ustavnog prava, organiziranja države
i sl. Šute intelektualci, bh. javnost, šute
i cekaju.

Nijedna organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda se
nije oglasila.
LOZANCIC: ..... U gradjanima BiH vlada jedan podanicki
duh. Od obicnih ljudi cesto cujem da kažu - Neka nama
Millera, neka nam Petritscha, ovi naši
nevaljaju. Odakle u gradjanima BiH toliki sadomazohizam? Ne
mogu shvatiti da jedino njima ne
odgovara ovakva BiH koja dugorocno ostaje krizno žarište i
moneta za potkusurivanje u nekim
globalnim igrama. Ljudi su toga svjesni i najlakše rješenje
nalaze u odlasku odavde.

Može li rasprava o ustavnim promjenama dovesti do ustavne
krize?

LOZANCIC: Nece doci do ustavne krize bez obzira koliko ovih
dana i oni koji su potpisali
sporazum govore da to nije u skladu sa sporazumom. Ovo što
je doneseno i na nacin na koji je
doneseno u Skupštini RS-a, nema vecih razlika u odnosu na
sporazum koji je potpisan u
Sarajevu. I Petritsch i drugi potpisnici sporazuma
insistiraju na punoj provedbi potpisanoga. A puna
provedba sporazuma se vec velikim dijelom dogodila u
Narodnoj skupštini RS-a, nece osigurati
boljitak, niti konstitutivnost i jednakopravnost sva tri
naroda na prostoru RS. Ovim ustavnim
promjenama se cementira podjela BiH na dvije države, gdje
je RS postala jaca za medjunarodni
legitimitet i za legitimitet jednog dijela bošnjackih i
hrvatskih predstavnika. Periferno je kako ce
ustavne promjene završiti u Federaciji. Ni u kojem slucaju
nece osigurati konstitutivnost sva tri
naroda na citavom prostoru BiH. Imat cemo još cvršcu
podjelu na dvije države unutar BiH za
koju se ja ne usudjujem reci šta je ona sada. Sigurno je da
nije država, niti konfederacija, ni
federacija. Možda je najbliža nekoj uniji, ali i to je
upitno.

Kako gledate na samoubila?ku inicijativu Mirnesa Ajanovi?a,
federalnog poslanika, koji predlaže
da se ukine Federacija, ?ime bi nestala i RS ili predlažete
neko drugo rješenje?

LOZANCIC: Mi smo uputili jednu inicijativu u sklopu
rasprave o ustavnim promjenama na
Federalnom parlamentu. Klub zastupnika HDZ je inicirao da
Zastupnicki dom Parlamenta
Federacije predloži Parlamentarnoj skupštini BiH da se
otvori rasprava u Parlamentarnoj skupštini
BiH o izmjenama Ustava BiH. Entiteti su ustavna materija i
nije mogu?e nikakvim odlukama
ukidati jedan entitet. To ne?e ništa zna?iti za drugi
entitet. Naš klub zastupnika u Parlamentarnoj
skupštini je takodje, predložio da se otvori rasprava o
tome. Svaki ustroj BiH u kome ce postojati
entiteti onemogucit ce dugorocno funkcioniranje BiH.


x x x x x x x x x x x x x x x x x x
Bosanski kongres
http://www.hdmagazine.com/bosnia
http://www.BosanskiKongres.com