Friday, November 9, 2007

NKRBiH - Rat protiv HVO-a

Online Glasnik: Rat protiv HVO-a

Date :
Sat, 11 Aug 2001 07:47:59 -0400

Avgust 11. 2001

Ovaj broj "Online glasnika Bosanskog kongresa donosi:

Uvod:

1. Pismo iz Sarajeva: Pozadina udara Tribunala na oficire Armije Republike BiH

2. Pismo iz Zagreba "Slobodnoj Bosni": Ko je Ubio Blaza Kraljevica
____________________________________________________________

Uvod

Ovaj broj smo posvetili hapsenju visokih oficira Herojske Armije BiH.

Buduci da su visoki oficiri Armije Republike BiH ratovali u Centralnoj Bosni,
uglavnom protiv HVO-a, sa slijedeca dva clanka podsjecamo vas u kakvim
okolnostima se vodio rat protiv HVO-a i HV, tj. ko je agresor, a ko je vodio
odbrambeni rat. To bi valjda trebalo nesto da znaci na Tribunalu u Haagu.
Kao sto niko u NATO-u ne odgovara za nekoliko stotina ubijenih civila u ratu
protiv Jugoslavije, "zato sto je to bio pravedan rat, a civili su samo
slucajne zrtve", tako bi trebalo gledati i na pravedni rat kojeg je vodila
Armija RBiH.
Ne kazemo da zlocinci, ako su diosta pocinili hladnokrvna ubistva nenaoruzanih
ljudi, ili izdali direktna naredjenja da se ubistva pocine, ne bi trebali
odgovarati.
Medjutim, kazemo da takvi pojedinacni zlocini ne bi smjeli nikome posluziti
da se redefinise nas odbrambeni rat, u "vjrski rat u kojem su svi cinili
zlocine".,

Drugi prilog o ubistvu Blaza Kraljevica je zanimljiv utoliko sto nam pokazuje
sa kolikom odlucnoscu su Tudjanova vlast i HVO bili odani projektu podjele
Bosne i Hercegovine, da su cak i likvidirali najbolje hrvatske borce, kao sto
je npr Blaz Kraljevic, oslobodilac Trebinja.


1. POZADINA UDARA TRIBUNALA NA GENERALE I PUKOVNIKA ARMIJE RBIH

Sarajevo, 9. August, 2001.


Nakon Izetbegovicevog potpisa Vance-Owenovog plana, maja 1993. godine,
HVO postaje legalna vojska u Vance-Owenovim "Provincijama sa hrvatskom
vecinom" (8, 10 i 2), sto je iznosilo 24 % teritorije BiH. Tako HVO
dobija od Izetbegovica ne samo "papir" koji ga legalizira, nego i pravo
da razoruza vojnike Armije RBiH u "hrvatskim" provinicijama
Vance-Owenovog plana. U Hrvatskoj se to slavi kao "najveca povjesna
pobjeda hrvatske diplomacije". Proglaseno je da HVO ustvari znaci
"Hrvatski Vance-Owen".

Tako je Hrvatskoj bacen mamac, data joj je "prilika" da se prosiri, ukoliko
rijesi
jos samo jedan preostali problem Vance-Owen plana - njegovu implementaciju
na terenu, tj. etnicko ciscenje Bosnjaka . Pokazace se da je to nerjesiv
problem,
buduci da su u 10 velikih opstina, kao sto su npr. Konjic, Jablanica,
Prozor,Vakuf,
Bugojno, Travnik itd Bosnjaci bili vecina, i buduci da je narod koji brani
svoju goli
zivot i svoje kuce nepobjediv. To je u stvari bio samo danajski dar Vancea i
Owena Hrvatima, kojim su uvuceni u nepravedan rat protiv Republike Bosne i
Hercegovine, dok je jos trecina Hrvatske bila okupuirana od JNA.

Vance-Owen plan se ustvari pokazuje spasonosnim jedino za JNA. Velikosrpskom
agresoru je 1992. godine propao plan slamanja RBiH i njenih branilaca. Dapace,
Armija i MUP RBiH jacaju, brane se i prelaze u svim rejonima i u
kontranapade, sa sve vise i vise uspjeha. U to doba svakim danom raste
snaga, organizacija, motivacija i sposobnost Armije RBiH. O tom problemu
prvog agresora, relevantno je misljenje Jonathan Elly-a,
eksperta iz Londonskog Kraljevskog instituta za strateske studije, koji
vec u jesen 1992. ispravno konstatuje "da JNA srednjerocno gubi rat u
BiH, jer je izgubila koridore neophodne da se Bosnom i Hercegovinom
vojno ovlada".

I upravo nakon velikosrpskog kraha na ratistima u BiH 1992, Izetbegovicev
potpis na Vance-Owenov plan otvara Armiji RBiH drugi front: front prema
HV i HVO. Tudjmanu je samo trebao taj Vance-Owenov "papir" da napadne
Armiju RBiH. Armija RBiH i stanovnistvo su na taj izazov odgovorili na jedini
ispravan nacin: onako kako propisuje i kako ih ovlascuje Ustav RBiH,
Internacionalno pravo i Povelja UN: uzeli su oruzje u ruke da brane svoj
suverenitet.
Sjetimo se upornosti i discipline u ocuvanju ustavne uloge i multietnickog
sastava nase Armije. Sjetimo se medjutim i napora ucinjenih od stranog
faktora da se slijedi Izetbegovicevo redefiniranje Ustava RBiH, teritorije i
Armije Republike BiH. Izetbegovic na sve nacine nastoji Armiji BiH dati
"fundamentalisticki" image, da bi medjunarodnu ocjenu po kojoj je na BiH
izvrsana agresija sa strane, prekvalifikovao u Karadzicevu i Bobanovu
propagandnu pobjedu "da je u BiH na djelu vjerki rat". To mu djelomicno
i polazi za rukom, narocito u djelovima Centralne Bosne.

Nasi neprijatelji su bili nemocni u svojoj propagandi- sve dok "veliki
musliman" nije sebe samoga prekvalifikovao od predsjendika svih
gradjana Bosne i Hercegovine u vodju muslimana i - konzekventno-
u pocasnog komandanta "Sedme muslimanske". Potpuno legitimna
jedinica sa potpuno legitimnim nazivom tako je zloupotrebljna u
ostvarivnju ciljeva za kojima su svi dusmani RBiH do tada uzaludno
ceznuli - udarac na legalnost Armije RBiH, a sa ciljem izmjene pravne
definicije rata od obrambenog do gradjanskog!

Cim je Izetbegovic potpisao HV i HVO prelaze u napad - da puskom
i tenkom uzmu ono sto im daje Vance-Owenov plan i Izetbegovicev
potpis na njemu. Ali, zahvaljujuci nadljudskim naprima, herojskoj borbi Armije
RBiH, jezivim zrtvama i patnjama civilnog stanovnistva, agresori tokom
1993. godine dozivljavaju poraz. RBiH i njena Armija i u tom ratu na
bojnom polju pobjedjuju, ali za diplomatskim stolom u Washingtonu,
marta 1994, gube. Poraz HVO-a i Vojske Republike Hrvatske
ce pocetkom 1994. godine biti proglasen toboze "propalim Vance-Owenovim
planom". Ali, sve sto je HVO izgubio na bojnom polju nadoknadjeno je
Washingtonskim sporazumom. Taj sporazum predstavlja uspjeh
Vance-Owen-ovog plana jer ostvaruje njegov stvarni cilj: rjesava problem
ilegalnog odcjepljenja Republike Srpske od RBiH, i to tako sto ce se u
Washingtonu "Hrvati i Muslimani" odcjepiti od RBiH, te formirati nesto
sto ce postati Federacija ("Muslimana i Hrvata") BiH. Izetbegovicev potpis na
Washingtonski sporazum u stvari znaci odricanje od Republike BiH.
Time i Republika Srpska postaje realna opcija u svjetkoj diplomatiji,
jer su se ostala dva naroda u Washingtonu odrekli cjelovite Republike BiH.

Sve navedeno, pa i vise, uspjesno je zavrseno zahvaljujuci "naivnosti"
velikog potpisvica "mirovnih" (citaj: ustavnih) dogovora na stetu njemu
mrske Republike BiH, koja je njega, Aliju, strpala u zatvor radi
antiustavne aktivnosti.

Ono cime se danas nezakonito bavi Tribunal u Haagu, je
rjesavanje niza pravnih praznina koje stoje na putu Republici Srpskoj.
Prije svega to je promjena pravne definicije dogadjaja 1992-1995.
Tribunal nastoji redefinisati agresiju SRJ na RBiH u "gradjanski rat".
Pa i jos gore, u etnicki, odnosno "vjerski rat".

Prvi korak je ucinio Izetbegovic kada je sebe dobrovoljno preveo
u "vodju muslimana", umjesto da je bio Predjsjednik svih gradjana
republike BiH.

Drugi korak se cini sada kada se na Tribunalu "Sedme muslimanska"
portretira kao "mudzahedinska" vojna jedinica..

Treci korak kojeg neprijatelji namjeravaju uciniti jeste da pomocu
"Sedme muslimanske" portretiraju citavu Armiju RBiH, kao
"fundamentalisticku" vojsku. Time nastoje postoci da se jos
jednom redefinira karakter rata u BiH, sa odbrambenog na "vjerski".

Tako Tribunal indirektno, a sada vec direktno, pretvara optuzbu
RBiH protiv SRJ u prah u pepeo zahvaljujuci opet jednjj "velikoj"
misli "velikog muslimana" Alije Izetbegovica koja glasi: "Nema
losih naroda ima samo losih pojedinaca". Problem sa ovom"mudroscu"
je u tome sto se radi o laznoj dilemi jer postoje i LOSE DRZAVE,
zlocinacke drzave, te SUD pravde u Haagu, a na tom Sudu optuznica
Republike BiH protiv SRJ. Kao i na svakom sudu, dok ta optuznica
ceka na finalnu presudu ni Dayton, ni Republika Srspka ne stanuju
ovdje u BiH legalno, te mogu biti i "delozirani". Sud pravde, jedini doista
legitimni organ UN u Haagu, bi mogao Republiku Srpsku proglasiti
rezultatom genocida i prema tome nistavnom. Medjutim, I tu nam je
"veliki musliman" vec zakuhao.

Dogovor Izetbegovic - Radisic

Sjetimo se pokusaja Radisica, tokom 1999. godine, da stopira tu
Tuzbu RBiH protiv Jugoslavije za Genocid. Novinari i mediji su vrisnuli
da je to ilegalno. Ali, Izetbegovic je reagirao otpilike na sljedeci
nacin: "jeste ilegalno, ali napravicemo to legalno". Kasim Trnka je
ucestvovao u pripremama sjednice koju je zakazalo Predsjednistvo pod
predsjedavanjem Alije Izetbegovica. Zakljucak sjednice je bio -
zamislite! -- da procedura na tom Sudu pravde vrijedi do Daytona, ali da
se od Daytona sve preispituje. Dakle, predmet Tuzbe Izetbegovic stavlja
iznad Suda Pravde, tako da njegov pravnik Trnka u nedavnoj TV emisiji
moze da smiri tuzbom isprepadanog Radisica izjavom da "Tuzba ne ugrozava
Republiku Srpsku". Nije rekao, ali je znao da vec postoji odluka predsjednistva
koju se moze iskoristiti da se eliminse bitni dio te tuzbe, a to je osporavanje
Republike Srpske. Trnka i Izetbegovic su naime dogovorili sa Radisicem
da je Republika Srpska neupitna, u bilo kojem slucaju, te da se Republika
BiH nikada nece obnoviti, u bilo kojem slucaju (ako bude po njihovom).

Republika BiH nije ukinuta. Ona je suspendovana. Dayton nije ni mogao
ukinuti jednu clanicu UN -- nego je pomocu Ustava zapakovanog u "mirovni
sporazum" samo dao priliku RS i likovima kao sto su Izetbegovic i Trnka
da "Dayton dovedu do kraja". A ako se to dogodi, onda ce Ujedinjene
Nacije moci legalno uknjiziti dvije drzave: Republiku Srpsku i Federaciju BiH,
umjesto Republike BiH.

U tom kolu prevara obmana i veleizdaja, sudije Tribunala u Haagu,
samo su posrednici u ostvarivanju volje zrtve koju "predstavlja"
Alija Izetbegovic. U liku Alije Izetbegovica se pomocu 100 do 200
onih koji su preko Hrvatske u Centralnu Bosnu usli kao
"humanitarni radnici" (ukupan broj , izjava Warrena Christophera kad su
ga pitali o stvarno broju mudzahedina u BiH) karakterizira "Sedma
muslimanska" kao "muslimanske snage". Zatim se pomocu "Sedme
muslimanske" redefinira Treci Korpus Armije RBiH. A zatim se zeli tim
"gradjenjem nebodera od dvadeset spratova na temelju koji se sastoji
od dvije piljarske gajbe", redefinirati i sama Republika BiH.

U tom svjetlu treba gledati i na postavljanje "provjerenih Izetbegovicevih
eksperata: Kasima Trnke i Seada Hodzica, za Agente BiH na
Internacionalnom sudu Prevde, da zastupaju Tuzbu za genocid protiv
Jugoslavije. Oni su nedavno opunomoceni da, zamislite! - "u nase ime",
a na osnovu pomenute sjednice Radisica i Izetbegovica, upoznaju
pravne institucije UN "da je nama dovoljna moralna i eventualno
materijalna satisfakcija". Uz to, njima je dato da Republiku Srpsku,
umjesto Republike BiH, konacno proglase za "realnost,
"fakticko stanje", "cinjenicu" ... i sta jos sve ne iz vokabulara
domacih profesoora prava i ostalog olosa koji zivi varajuci studente da
je "svijet" predstavljen nekakvim ad-hoc tribunalom. Ti profesori
prava svoju mizernu egzistenciju baziraju na sakrivanju Svjetskog
suda pravde i bacanju branilaca bosnjacke nejaci u bjelosvjetske tamnice.

Prvi uslov za zaustavljanje ovog ruznog sna, ovog terora nad nasim
najboljim sinovima, je izvodjenje pred sud Alije Izetbegovica po osnovu
krivice veleizdaje definirane u tada vlazecem ustavu Republike BiH,
Clanu 174 i Clanu 175. Za pocetak bi bilo dovoljno da advokati optuzenih
generala Armije RBiH prezentiraju u Haagu tekst Vance-Owenovog plana.
Izetbegovicev potpis na taj plan je propisao, potakao i "legalizirao" napad
Republike Hrvatske na Republiku BiH, te, konsekventno, i zlocine HVO-a
protiv RBiH i njenih grajana. U tome bi mogla pomoci i sama Republika
Hrvatska iz zahvalnosti sto BiH nije i vjerovatno nece protiv nje podici
optuznicu za agresiju i genocid koju su Republika Hrvatska i njeni
instrumenti u BiH ucinili protiv RBiH.

Naime, tzv. mudzahedini - koje, eto, sada Tribunal nasilno utrpava u
Armiju RBiH - su u RBiH, u Centralnu Bosnu, dolazili preko Hrvatske. Na
svome putu su prolazili preko 20 kontrolinih punktova HVO-a -- i to u
jeku sukoba, 1993. godine. Oni su medju svojim dokumentima imali i
propusnicu, sa vaznim pecatom: pecatom ministra obrane Republike
Hrvatske, Gojka Suska! Oni su trebali i Susku i Aliji isto kao i Karadzicu
i Milosevicu da bi se portretirala Armija BiH kao muslimanska vojska,
da bi se redefinirao karakter rata u BiH sa agresije na "vjerski" te
da bi se stvorio razdor izmedju BH naroda i podijelila Bosna i Hercegovina..
Oni (Izetbegovic i Susak i slicni) su jedini istinski ratni zlocinci odgovorni
za eventualne zlocine u pocinjene u Centralnoj Bosni.

M.Borogovac
S. Rustempasic


2. KO JE UBIO GENERALA BLAZA KRALJEVICA KOJI JE BRANIO RBiH!
Preneseno iz "Slobodne Bosne"
.....
Kada je prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tudjman u ozujku
1991. u Karadzordjevu postigao dogovor sa srbijanskim predsjednikom
Slobodanom Milosevicem o podjeli Bosne i Hercegovine izmedju Pantovcaka
i Dedinja, demokratska i opozicijska HSP, na celu sa Dobroslavom Paragom
i Antom Paradjikom, postala je pokretu HDZ i Tudjmanu najveci, ali i
jedini oponent. Posto je pravasko vodstvo iza velikosrpskog napada na
Hrvatsku i BiH pepoznalo Udbu i KOS, nije imalo povjerenja u hrvatskog
Predsjednika koji je u strukture Republike Hrvatske infiltrirao kadrove
jugoslavenske tajne sluzbe i politicke policije, i armijske
vojno-obavjestajne kadrove JNA. Zato je HSP osnovala HOS ili "Hrvatske
obrambene snage" u kojima su se pored Hrvata borili i bosanski Muslimani
(danasnji Bosnjaci), ali i oni muslimani po vjeri koji su se u
nacionalnom smislu osjecali Hrvatima. To nije bilo po volji hrvatskom
diktatoru Tudjmanu, a posebno ne cinjenica da je HOS zajedno sa Armijom
BiH branio cjelovitu Republiku BiH, dok je Tudjman u selu Grude stvarao
pararepubliku "Herceg-Bosnu" po uzoru na tzv. "Republiku Srpsku" iz sela
Pale. Predsjednik Predsjednistva Republike BiH Alija Izetbegovic i
predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga postigli su pismeni
dogovor o tome da je HOS postao integralni dio Armije BiH i legalna
vojna formacija za obranu teritorijalnog integriteta Republike BiH. O
tome je Alija Izetbegovic izdao drzavni akt. U Hrvatskoj je HOS branio
Vukovar, Vinkovce, Dubrovnik, Gospic i druga teska bojista, a u BiH je
HOS sudjelovao u oslobadjanju Mostara, u obrani Jajca, Sarajeva i
bosanske Posavine... U trenutku Kraljeviceve likvidacije su branitelji
BiH iz HOS-a bili oslobodili Trebinje u istocnoj Hercegovini.

Posto se obrana Republike BiH nije uklapala u Tudjmanove planove, uz
pomoc hrvatske Udbe ili njene zagrebacke filijale koju je vodio poznati
obavjestajac Josip Manolic (nasljednik sovjetskog agenta Staljinove
tajne sluzbe NKVD u Zagrebu, Ivana Krajacica zvanog "Stevo"),
isplanirana je fizicka likvidacija vojnog zapovjednistva HOS-a na celu s
generalom Blazom Kraljevicem. Likvidatori branitelja BiH Blaza
Kraljevica i stozera HOS-a bili su Ivan Andabak kao fizicki izvrsitelj
(sa skupinom placenika-krvnika), i Mladen Naletilic, zvani "Tuta", kao
egzekutivni koordinator naredbe za ubojstvo koja je preko sefa
"Herceg-Bosne" Mate Bobana stigla od Franje Tudjmana. Cijelu
obavjestajnu akciju likvidacije koordinirao je iz Zagreba sef sluzbe za
zastitu ustavnog poretka (SZUP) Republike Hrvatske Josip Manolic,
kasniji predsjednik gornjeg doma Sabora RH, a prije toga i predsjednik
Vlade RH. Kraljevic i njegovi casnici ubijeni su na podmukao i svirep
nacin iz zasjede, i to od hrvatske ruke.

Prvi cin ove zlocinacke drame dogodio se jos u Zagrebu u rujnu 1991.
kada je isto tako u zasjedi na otvorenoj cesti hrvatska Udba ubila
ratnog nacelnika HOS-a i dopredsjednika HSP-a Antu Paradzika. Svi oni
pobijeni su zato sto su smetali Milosevicu i Tudjmanu i nekim svjetskim
mocnicima koji su pod svaku cijenu zeljeli podijeliti Bosnu i
Hercegovinu, kao sto su je kasnije u Daytonu formalno i podijelili.

Goran Jurisic, Zagreb
Hrvatska stranka prava 1861.
Ured za odnose s javnoscu

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Bosnian Congress USA
http://www.BosanskiKongres.com
http://www.hdmagazine.com/bosnia

No comments: