Online Glasnik - Durakovic

Fro
Subject :
Online Glasnik - Durakovic

Date :
Sat, 13 Apr 2002 22:08:23 -0700

April, 13. 2004

ONLINE GLASNIK BOSANSKOG KONGRESA

1. "DANI": Lagumdzija je sve pogrešno procijenio
2. KOMENTAR: CLAN RATNOG PREDSJEDNISTVA BiH KAZE: "VELEIZDAJA"
3. "WALTER": Kolumna fatmira Alispahica: Zivio Radovan Karadzic
________________________________________________________________

1. "DANI"

Lagumdzija je sve pogrešno procijenio

Utemeljitelj i clan Predsjedništva Socijaldemokratske partije BiH, profesor
Sarajevskog univerziteta Nijaz Durakovic nalazi se
na lijecenju noge u fojnickom "Reumalu", gdje sa velikom paznjom prati aktuelne
dogadjaje u BiH i svijetu. U svojoj sobi
primio je ekipu Dana, gdje je iznio svoje vidjenje farse od pregovora o
implementaciji odluka Ustavnog suda BiH. U razgovoru
za naš magazin profesor Durakovic govori i o tome kako su Alija Izetbegovic i
Haris Silajdjic kumovali priznanju Republike
Srpske, o ulozi medjunarodne zajednice i sijelima kod Petritscha, o cudnoj
situaciji u kojoj više podrzava stavove SDA nego
vlastite partije, o Marlboru Dodiku, koji mu ukida maternji jezik, o
mogucnostima osnivanja nove partije, o izraelskom teroru
nad Palestincima...

DANI: Kako gledate na pat-poziciju nastalu odlukom Narodne skupštine Republike
Srpske da usvoji amandmane na Ustav
ovog entiteta koji su gotovo podjednako daleko kako od Odluke Ustavnog suda BiH
o konstitutivnosti naroda, tako i od
sporazuma usvojenog u OHR-u?

DURAKOVIC: Najveca politicka greška napravljena je odmah po donošenju odluke
Ustavnog suda jer je ova vladajuca
politicka garnitura dozvolila da se o tome polemizira i otvara politicka
rasprava, što je pravni nonsens. Odluka Ustavnoga suda
se provodi ili ne provodi, o njoj se nema šta raspravljati, niti politicki
pogadjati i cjenkati. Mislim da se trebalo insistirati i prema
medjunarodnoj zajednici da se ta odluka jednostavno provede i da bude
obavezujuca, kao što to Ustav i propisuje.

DANI: Tim prije što je gospodin Petritsch formirao ustavne komisije...

DURAKOVIC: I one su završile svoj posao. Ja sam u više navrata, u raspravama na
Predsjedništvu SDP-a, upravo
upozoravao da ne dolazimo u takvu situaciju, da ne raspravljamo o tome, vec da
se povede politicka akcija da se ta odluka
neprikosnoveno provede - a to znaci da sva tri naroda budu ravnopravna na
cijelom prostoru BiH. Posve je drugi problem što
je napravljena opsta zbrka: svako se poziva na Dejtonski sporazum, a da mnogi
uopste ne znaju samu suštinu. Svi su zaboravili
da upravo u Dejtonskom sporazumu stoji rok od cetiri mjeseca u kojem se
entitetski ustavi moraju usaglasiti sa Ustavom BiH.
Od Daytona je skoro sedam godina.

DANI: Dakle, to je sve prakticno trebalo da bude uradjeno do marta '96?

DURAKOVIC: Tacno, no vec od tada je pravo pitanje zašto oni koji odlucuju o tome
to nisu postavili kao primarni zadatak.
Tada je, ustvari, i napravljena greška i došlo se do ove situacije. Sljedeca
kapitalna greška je, po meni, što se pristalo na
razgovore ove vrste kod Petritscha, na ta njegova politicka sijela: celnici
nekoliko stranaka su preuzeli posao ogromne
odgovornosti i najvece pitanje Bosne - mislim da je to bio katastrofalan potez
jer je to ponovo otvorilo proces politicke
rasprave o necemu o cemu se raspravljati ne smije.

DANI: Kako je moguce da SDP ucestvuje u tim razgovorima? SDP sam doskora drzao
najozbiljnijom, politicki najzrelijom,
najodgovornijom strankom: utoliko mi je neshvatljiviji diletantizam ispoljen
samim prihvatanjem pregovora, a zatim i ispoljeni
stavovi. U svome tekstu, u jednim banjaluckim novinama, Mladen Ivanic piše da je
bio sretan kada je prvo Petritsch pristao na
njegov prijedlog o pregovorima, a narocito onda kada su na to pristale stranke
iz Federacije, jer je, kako kaze, znao da tim
cinom pristaju i na kompromise. Kako je, dakle, moguce da SDP to ne prepozna i
da vam politicari iz RS-a ocitaju lekciju iz
pragmatike?

DURAKOVIC: Rukovodstvo SDP-a nije vodilo ozbiljnu raspravu o tom pitanju, barem
ja na njoj nisam ucestvovao: bio sam
kada se o tome raspravljalo na Predsjedništvu, no mislim da je u pitanju
Lagumdjijina inicijativa i da je on, zapravo, sve to
pogrešno procijenio. Mene to i ne iznenadjuje jer Lagumdjija voli koketirati sa
medjunarodnom zajednicom, pa cesto ne zna
pravilno ocijeniti šta gubi a šta dobija. Ali mene iznenadjuje moj prijatelj
Safet Halilovic, jer je upravo Stranka za BiH ucešce u
Alijansi uslovila time da se konsekventno i dosljedno provede odluka Ustavnog
suda. Haris Silajddjic je diljem svijeta
papagajski ponavljao da Dayton treba revidirati, da RS treba ukinuti, da je ona
rezultat zlocina i genocida, da je nonsens… Ne
vjerujem da je Halilovic svoj potpis stavio bez konsultacije sa Harisom
Silajdzicem i to me cudi od obojice. Argumentaciju i
obrazlozenje koje je dao Tihic, mislim upravo u intervjuu Danima, u potpunosti
prihvatam, jer ovaj Sarajevski sporazum jeste
svojevrsna katastrofa, i njegov je rezultat ono što se desilo u Banjoj Luci:
zapravo, dalo se prognozirati da ce tako biti jer je,
po Sarajevskom sporazumu, napravljena apsolutna diskriminacija i neravnopravnost
po mnogim pitanjima. Fakticki, Bošnjaci i
Hrvati su u Republici Srpskoj opet ostali gradjani drugog reda, uloga
predsjednika je drugacija, vijece naroda potpuno
drugacije od doma naroda, lista pitanja vitalnih nacionalnih interesa je suzena
i reducirana, data je ogromna koncesija RS-u i
zapravo je RS ponovo pecatiran, a Dayton je uskrsnuo u najgorem obliku. Mislim
da je trebalo povesti opstu raspravu,
animirati javno mnijenje i organizirati savjetovanja, a ne da se sastane grupa
na sijelu kod Petritscha i da za pet-šest dana
nagodbi, koncesija i jeftinih kompromisa dodje do papira koji se zove Sarajevski
sporazum, a ciji se rezultati vec sada vide:
smatram da treba povesti politicku akciju da se u Parlamentu Federacije i u oba
doma ovo odbije. Pogledajte Lagumdjijine
apsurde iz današnje štampe: "Sarajevski sporazum se mora posmatrati kao paket i
mora se sprovesti u potpunosti"! Pa, on je
vec dozivio svoju nakaradu u amandmanima na Ustav RS-a koji je još dalje
produbio tu krizu i ucinio još neizvjesnijom
buducnost BiH, te zapravo eliminirao šansu da se ona ikada reintegrira na nacin
kako je to bilo ocekivano! cak se uvodi
mogucnost referenduma u RS-u: što znaci da sutra moze NS RS raspisati
referendum, na kome ce se postaviti pitanje da li da
RS ostane unutar BiH ili ne, a, po raspolozenju kakvo je tamo i po ovoj
indoktrinaciji sasvim je izvjesno da bi vecina gradjana
u RS-u bila za otcjepljenje. Necu da nabrajam sve detalje skandaloznosti u
usvojenim amandmanima - dovoljan je podatak da
za razliku od Federacije, gdje Dom naroda daje puna prava i Srbima i Hrvatima i
Bošnjacima, gdje je riješeno pitanje
predsjednika, reizbor, gdje je obezbijedjena nacionalna zastupljenost u svim
oblastima, u Republici Srpskoj predsjednik se bira
neposrednim izborima, potpredsjednike bira Skupština i to na prijedlog kluba
zastupnika, dakle SDS-a, i ta dva
potpredsjednika zapravo su ikebane koje nemaju nikakve ovlasti i nemaju
rotacije. Vitalni interes je sveden samo na nekoliko
pitanja i to su ona nebulozna, a ono što je narozito vazno jeste da Vijece
naroda u RS-u ima tek 10 posto ovlasti u odnosu na
Dom naroda u Federaciji, a da bi se potvrdilo da je ugrozen vitalni nacionalni
interes, sada je potrebno osigurati tri cetvrtine
iako su i po Sarajevskom sporazumu bile dvije trecine...

DANI: A nemoguce je cak ni sa dvije trecine. Profesore, kako Vi ocjenjujete
ponašanje medjunarodne zajednice?

DURAKOVIC: Duboko sam rezigniran, razocaran sam, ogorcen… Ne moze covjek da
shvati… Ja, ustvari, nisam nikada
mogao shvatiti ni zašto se pristalo na RS. Jutros sam razmišljao: u ljeto '95.
bio sam hitno pozvan na neki sastanak kod Alije
Izetbegovica u Predsjedništvo. Mislio sam da je to sastanak Predsjedništva, ali,
kad sam došao, zatekao sam tamo
Izetbegovica, Ganica, Silajdzica, Šacirbegovica, mislim da je tu bio general
Delic, Bakir Alispahic, mislim da je bio i rahmetli
profesor Atif Purivatra i još neki ljudi… Šaroliko društvo, kao neki
konsultantski sastanak… Prvo što mi je palo u oci je da
nema niti jednoga Srbina ni Hrvata, nema drugih clanova Predsjedništva. Onda mi
je Silajdzic dao jedan papir na engleskom, u
nekih 10 tacaka. Naslov: "State of BiH", a vec treca tacka Republic of Srpska?!
Šta je ovo sad? Brzo sam to pogledao, vidim:
ukida se fakticki drzava BiH i formira se RS. Ja sam pitao: "Jeste li poludjeli?
Prvo, cinite protuustavno djelo, jer nema niko
pravo, ama baš niko, da ukida medjunarodno priznatu dravu pod nazivom Republika
BiH. I dokle davati te koncesije?"
Obrazlozenje je bilo da se to mora uciniti, da to traze Amerikanci, a poslije se
ispostavilo da to Amerikanci nikada nisu ni
trazili.

DANI: Cije je to bilo obrazlozenje?

DURAKOVIC: Silajdzic je najviše bio zagrijan za tu ideju, govoreci otprilike da
smo mi pred biološkim nestankom, da se
ratovati više ne moze, da je medjunarodna zajednica odlucila da to presijese po
principu "poljubi ili ostavi" i da smo pritisnuti,
da moramo dati te koncesije, da je vazno da drzava ipak ostane cjelovita u
medjunarodno priznatim granicama... Ja sam
stvarno bio revoltiran i rekao sam da nema šanse da ce to proci na
Predsjedništvu i da ja nikad ne bih stavio potpis pod to: to
je za mene veleizdaja. Ali, Izetbegovic je to fino i lukavo odradio: onda su oni
onu budaletinu i kriminalca Šacirbegovica poslali
u Zenevu i on je potpisao taj papir. To je bilo nekoliko mjeseci prije Daytona.

DANI: U vrijeme kad je Holbrooke boravio ovdje?

DURAKOVIC: E, tad, da bi kasnije Holbrooke rekao da mu je najzalije što je
instalirao RS, da je to njegov zivotni promašaj,
ali da on nije insistirao kod bosanske vlade. Tad sam sve povezao, ali ta je
koncesija, nazalost, data, i to pogrešnom politikom,
i to je sad tako.

DANI: Jeste li Vi svjesni da u SDP-u nema stavova kakve Vi sada iznosite?

DURAKOVIC: Ne znam… Stvorena je jedna atmosfera: ono što kaze Lagumddjija
postane neko sveto pravilo. Mnogo je
punoglavaca, a nema otvorenog demokratskog dijaloga i atmosfere u kojoj bi se
otvoreno razmatrala sudbinska rješenja. Ovo
je pitanje biti ili ne biti za BiH i nema ništa u politici znacajnije u ovom
casu. Zato i mislim da je tu zatajio i Glavni odbor i
Predsjedništvo. Mozda smo svi podjednako krivi i ja isti - ovo što sad govorim
mozda sam trebao galamiti mnogo prije, bar
pisanim tekstom. Nekako mi sve to postaje sumnjivo: bio sam pozvan u emisiju
Bakira Hadziomerovica na ovu temu i sve je
bilo dogovoreno; onda se odjednom otkazala emisija. U cudnoj sam situaciji: u
ovom slucaju više podrzavam stavove SDA
nego svoje partije.

DANI: Pojavile su se špekulacije da pravite novu stranku?

DURAKOVIC: Ma, kakvu stranku. Što bih pravio novu stranku: ja sam ovu napravio,
meni je dosta jedna. Ja sam joj ime
nadio i program prvi napisao, i to u ono pakleno vrijeme, 27. 12. 1992. godine,
što su mnogi zaboravili.
_____________________________________________________________________________________

2. KOMENTAR: CLAN RATNOG PREDSJEDNISTVA BiH KAZE: "VELEIZDAJA"

Eto sada imamo jos jedan krunski dokaz o "VELEIZDAJI", svedocenje covjeka iz
centra ratnih zbivanja, clana ratnog
Predsjednistva Republike BiH, Dr. Nijaza Durakovica. Ovaj Durakovicev intervju
je od istorijske vrijednoati. Naucismo npr.
kako je Silajdjic bio odusevljeni pobornik priznavanja Republike Srpske, kada su
cetnci vec bili u rasulu. S druge strane,
sjetimo se da se je u vrijeme potpsivanja Daytona, Silajdjic prikazivao u
javnosti kao protivnik Daytona, cak se i odvojio od
Izetbegovica. Sada je jasno da je to bio takticki potez nasih izdajnika, da bi
imali svoga covjeka i na celu opozicije, sa
zadatkom da konzumira tu opoziciju, ako se narod zesce suprotstavi daytonskoj
podjeli drzave. Silajdjic je svoju igru
kritikovanja Daytona nastavio sve do posljednjih izbora, da bi opet pokupio
glasove Bosanskih patriota. Nazalost, on danas
upravo iz tih patriotskih glasova crpi svoj legitimitet da potpisuje sporazume u
kojima "Bosnjaci" odustaju od konstitutivnosti u
Republici srpskoj, tj. cini upravo suprotno onome zbog caga su ljudi glasali za
njega. On gubi svaki stid, i ucinice sve za veliku
Srbija.

Sjetimo se i Lagumdjijinog ponasanja dok je bio u opoziciji. Tada je bio
najzesci protivnik Izbornog zakona po kojem se BiH
dijeli u dvije izborne jedinice. Medjutim, kada ga Bosnjaci izabrase na celo, on
progura taj zakon u skupstinama Federacije i
BiH. I Lagumdjija i Silajdjic su u stvari Izetbegoviceva skola. Sjetimo se
Izetbegovicevih predizbornih izjava tipa "Za Bosnu
cemo ratovati.", a kada je trebalo ratovati, on nam poce porucivati "Za rat
treba dvoje.", cime je sabotirao pripreme Bosanskih
patriota za odbranu od agresije. I za Lagumdjiju i Izetbegovica vrijedi isto kao
i za Silajdjica: Bez ikakvog stida pred
Bosnjacima, ucinice sve za veliku Srbiju.

Danasnji lider SDA, Tihic, izvanredno govori o Konstitutivnosti naroda u
Republici srpskoj, o drzavnosti BiH itd. Ja bih se
radovao sto medju vodecim politicarima imamo takvog patriotu, medjutim jeza me
hvata kada se sjetim Izetbegovica, Silajdjica
i Lagumdjije. Ima jos nesto sto me brine; Tihic dolazi iz Izetbegoviceog mjesta,
Bosanskog Samca (Jedna digresija: Izetbegovic
je potpisao Daytonski dokument po kojem Bosanski Samac pripada Republici
srpskoj?!). Vjerovatno Izetbegovic dobro
poznaje Tuihica i vjerovatno ge je bas zato, kao protagonistu kontinuiteta
Izetbegoviceve politike, postavio na celo SDA.
Mozda ga je sam Alija i skolovao kako da postane novi lider - da prica
Bosnjacima patriotske bajke dok je u opoziciji, a onda
da gine za srpsku stvar kada ga jednom izaberemo.

Ja bih bio najsretniji, i iskreno se nadam, da je Tihic ispravan covjek,
istinski patriota kavim se i prikazuje, i da je prevario
Izetbegovica da ce biti nasljednik njegove politike, a ne nas, da je patriota.
Ogromna odgovornost je na bosanskim patriotima u
SDA stranci, da ga podrze, ako je ispravan, ali da se organizuju i zaustave ga,
ako je samo jos jedan u nizu srpskih patriota
koji su nam podmetnuti.

Dr. Muhamed Borogovac
____________________________________________________________________________

3. Zivio Radovan Karadzic!
(Walter: Kolumna "Dnevnik revolucije")

Sporazum o ustavnim promjenama je zloèinaèki pokušaj da se razultati genocida
obuku u demokratski kostim

Piše: Fatmir Alispahiæ

Kriminalno nametanje kriminalnog Sporazuma o ustavnim promjenama konaèno bi
trebalo da nam svima otvori oèi. Zar išta
više ima nejasno? Wolfgang Petritsch je èetnik, on je Radovan Karadžiæ u kostimu
meðunarodne zajednice, on je zloèinac
koji rezultatima zloèina daje demokratsku šminku i meðunarodni kredibilitet.
Njemu je mjesto u Hagu, jer konkretnim
zlodjelima doprinosi etnièkom èišæenju Bošnjaka. No, Wolfgang je Wolfgang, kao i
svaki Wolfgang... Problem u domaæim
izdajnicima.

Uspjeh fašistièkog okupatora mjeri se kolièinom unutarnje izdaje. Wolfgangov
uspjeh odreðen je spremnošæu
Zlatka Lagumdžije i Harisa Silajdžiæa da potpišu definitivni kraj Bosne i
Hercegovine. Kao Bošnjaci po
imenu, kao muslimani po porijeklu, oni su gori èetnici od Draže Mihailoviæa. Oni
služe genocidnoj ideji
ubijanja Bošnjaka. Oni su samo dno prièe o ljudskoj patologiji. Izdajnici!
Kreteni! Govnari! Jedina adekvatna
kazna bila bi zarobiti ih, svezati, i do kraja života im prikazivati slike
masakriranih Bošnjaka. Valjda æe im se
makar to dogoditi na drugom svijetu. Na ovom, neæe.

Krawa in the Usstaw

Koliko god se zdrav insan upinjao da razumije patologiju bošnjaèke vladajuæe
politike u zadnjih deset godina,
teško da može pronaæi ikakvo ovozemaljsko mjerilo. Bošnjaci su uvijek prvi
pucali, ali u sebe. Kao što su
Alija & Haris servirali Dejton Srbima, tako danas Zlatko & Haris Srbima
serviraju ustavne promjene koje su u
iskljuèivom interesu genocidne RS. Srbi æe da jordame, da se prenemažu, ne bi li
odglumili da ta rješenja i
nisu baš u srpskom interesu. Srpska gluma i ovaj put treba da stvori utisak da
èim je nešto za Srbe loše, za
Bošnjake je dobro, pa bi Bošnjaci trebali da budu zadovoljni ako Srbi ipak to
prihvate. Ova predstava je toliko
puta odigrana da se izlizala od kièerajske providnosti i patetike.

Srpski genocidni um konaèno može biti sretan i zadovoljan. Prijetila je (ipak
nerealna) opasnost da se
opstanak zloèinaèke tvorevine zvane RS dovede u kontekst ustavne primjene Odluke
o konstitutivnosti. Jer
ništa u ovoj zemlji ne može biti samo srpsko, ako je i bošnjaèko i hrvatsko. Da
su se u demokratskoj i
humanistièkoj nakani udružili SDA, HDZ i Alijansa za promjene, da su pokrenuli
široku kampanju insistiranja
na ukidanju entiteta, teško da bi išta moglo saèuvati genocidnu RS. Jedino su
HDZ i SDA bili raspoloženi da
se ugradnja Odluke o konstitutivnosti uslovi ukidanjem entiteta. Ali, oni su
ekstremisti pa njihova ne pije vode.
SDP i SBIH, eto, nisu ekstremisti pa se zalažu za oèuvanje i afirmaciju
ektremnih i zloèinaèkih ustavnih
rješenja. Istina je da nema stvarnosne ugradnje Odluke o konstitutivnosti u
rješenja koja su proizvedena ratom i
genocidom, dakle, u dejtonsku BiH. Suština Odluke o konstitutivnosti je u
ravnopravnosti, a ravnopravnost je
moguæa samo ako u BiH postoji zakonski mehanizam koji afirmira veoma jasne
vrijednosti bh. multietnièkog
društva. U genocidnoj RS, u kojoj æe biti nekakvo Vijeæe naroda, koje ne može
zaštititi ni kravu a kamoli
Bošnjaka, u kojoj æe predsjednik vazda biti Srbin – nema ravnopravnosti. To je
ista ona Republika Srpska koju
je stvorio Radovan Karadžiæ!

Domachy chetniccy

Zadivljujuæa je kolièina drskosti sa kojom su nam lideri SDP-Alijanse pokušali
ovo posljednje ubistvo Bosne
predstaviti u pozitivinom svjetlu. Pa šta oni misle! Da su u ovoj zemlji svi
nepismeni, glupavi, prestrašeni, pa
da niko neæe umjeti da proèita šta su usvojili. Lagumdžija kaže da se konaèno
svih bh. narodi na cijeloj bh.
teritoriji biti ravnopravni. Laže! U RS æe biti ravnopravni samo Srbi, dok æe
Bošnjaci i Hrvati biti graðani
drugog reda. Sama èinjenica da ni Bošnjak ni Hrvat ne mogu biti predsjednici RS,
dovoljno o tome govori. RS
je entitet, tj. država srpskog naroda. Ostali su ikebana. Za razliku od
Federacije.

Mirko Pejanoviæ je izvalio još goru budalaštinu, kad je rekao da je ovo povratak
ideji ZAVNOBIH-a. Ideja
ZAVNOBiH-a podrazumijeva nepodijeljenu, cjelovitu BiH, u kojoj je
antinacionalizam najviši stupanj patriotizma. Ova BiH
je pocijepana ratom i genocidom, a pola je Bosne zatemeljeno na èetnièkoj ideji
Radovana Karadžiæa. Trpati plemenitu,
antifašistièku uzvišenost ZAVNOBiH-a u kontekst fašistièkog zla zvanog RS,
vrhunac je patriotskog svetogrða. Pa zna li
Mirko Pejanoviæ šta je lupio? Ako ne zna, treba da se izvine, ako zna, treba i
javno da Radovanovu sliku metne u svoj
kabinet.

Dežurni alternativac Ivo Komšiæ je svojom izjavom pokušao preduprijediti sve
eventualne kritike Sporazuma,
pa je to nazvao – politikantstvom. Dakle, mi koji uoèavamo da je ovaj akt
zloèinaèki, jer zloèinu daje ustavni
karakter, mi smo politikanti, a oni koji su nam zloèin ozvanièili u ustavu, oni
su, bezbeli politièari, demokrati,
patriote. Ma man’te sranja! Potpuno je jasno šta se dogodilo, kao što je nejasno
šta je nagnalo ove naše ljude
da potpišu smrt Bosne i Hercegovine. To je istinska enigma o kojoj se zasad može
tek nagaðati. Da li su im
Srbi dali para, kupili æevapa, da li su im obeæane nekakve nove, bolje funkcije,
da li su po intimnim i
seksualnim uvjerenjima èetnici, da li su, jednostavno, debili koji ništa ne
razumiju… Ko zna? Da je normalno,
nije normalno, Bog da kaže.

Možemo li natrag? Možemo li osporiti ovo useljavanje genocida u naš ustav? Svako
rješenje, ukljuèujuæi i
Dejton, može se otvoriti za raspravu i rekonstrukciju. Zašto se onda Wolfgang i
Aleksandra ubiše dajuæi
izjave kako je Sporazum definitivan i kako se ne može mijenjati? Zašto lažu?
Èega se plaše? Pa sve se na
ovom svijetu može i treba mijenjati ako postoji bolje rješenje. Barem je lako
dokazati da taj Sporazum nema
blage veze sa primjenom Odluke o konstitutivnosti. On je samo zloèinaèki pokušaj
da se razultati genocida
obuku u demokratski kostim. Šminkanje Republike Srpske je uslov da opstane ta
genocidna tvorevina.

Dakako, ovaj Sporazum treba i rušiti i srušiti. Ali prethodno treba srušiti ovu
izdajnièku, marionetsku, èetnièku
vlast.


x x x x x x x x x x x x x x x x x x
Bosanski kongres
http://www.hdmagazine.com/bosnia
http://www.BosanskiKongres.com