Pismo iz Sarajeva: Nista od SDP-ovog obecanja da ce se mijenjati Ustav

Subject :
Online Glasnik Bosanskog kongresa

Date :
Sat, 5 Jan 2002 18:49:13 -0800

5. Januar 2002.

Online Glasnik Bosanskog kongresa donosi:

1. Pismo iz Sarajeva: Nista od SDP-ovog obecanja da ce se mijenjati Ustav
2. Istorijski interview Prof Boylea (Walter br. 140)
3. Smrt Daytonu, sloboda Bosni! (Clanak Fatmira Alispahica, Walter br. 141)
4. Smajo - Srbine
5. Bajramsk sijelo u Bostonu

Zahvaljujemo se Svenu na textovima iz Waltera. Izvinjavamo se svim drugim sto
ovaj put nije bilo mjesta za njihove priloge.
____________________________________________________________

Pismo iz Sarajeva

1. NISTA OD SDP-ovog OBECANJA DA CE SE MIJENJATI USTAV

Zelim da kazem jednu pikanteriju za koju bi Bosanci i Hercegovci morali saznati.

Jucer, 3 Jan., odrzana je prva sjednica kolegija tzv. Parlamenta dejtonske BiH.
Sead Avdic je govorio o uspjesima u protekloj godini i rekao da je "BiH
konacno u toj godini dobila zastavu, grb, himnu i zborni zakon, zakon o
drzavljanstvu i jos mnoge druge koji su do tada bili "samo privremene"
odluke Visokog predstavnika. Tom bjedniku i cetnickom baliji niko da
kaze: "Smradu jedan Bosna je upravo pod tvojom i Lagumdjijinom politikom
upravo izgubila i zastavu i grb i izbornu jedinicu pretvorila u dvije
izborne jedinice itd." Samo je nadati se da ce jednog dana borci, invalidi,
zrtve rata i raseljeni suditi ovoj politickoj nakazi.

Na navedenoj sjednici Mariofil Ljubic je u svoje ime mlako nagovjestio
insistiranje na izmjenama Ustava i izbornog zakona u pravcu ostvarenja
obecanja SDP-a da ce i oni "odmah nakon usvajanja izbornog zakona koji djeli
BiH na dvije izborne jedinice pristupiti njegovj izmjeni". Iako je Ljubic
svoj zahtjev reducirao na zahtjev da se samo pojacaju institucije BiH i da
se eliminise da se clanovi predsjednistva biraju entitetski, tj Srbi biraju samo
srpskog clana predsjednistva, srpski clan kolegija ga je prekinuo i rekao da
nikakve izmjene Dejtonskog ustava, a time i Izbornog zakona nece biti
podrzane. Naravno cetnik sada ima pravo veta. Mi smo mogli koristiti to
isto pravo veta da ne usvojimo Izborni zakon kojim se BiH dijeli na
dvije izborne jedinice. Medjutim, srpki simpatizeri iz SDP-a, prvenstveno
mislim na Avdica i Lagumdjiju, progurali su Izborni zakon varajuci poslanike
i narod kako ce se mijenjati cak i Daytonski ustav, cim se usvoji novi Izborni
zakon. Tim zakonom, kao najvaznijim ustavnim zakonom potvrdjena
je podjela BiH i cetnicima dat jos jedan papir koji, da bi se promjenio sada
treba i njihov pristanak. Dok se to nije desilo od gradjana bih je sakrivano
da je de-jure na snazi Zakon Republike BiH kao jedine isborne jedinice i za
izmjene tog nije validan ni rat ni genocid ni Bogdan Petric ni OHR ni OSCE
ni americki ambasador nego samo nazalost fukare kao Lagumdzija, Sead Avdic,
Sejfudin Tokic, a ne treba zaboraviti i Izetbegovica prije njih.

Nakon sto je na Mariofila reagovao cetnik javio se i "bosnjacki " clan
kolegija Sead Avdic i vazio o izmjenama ustava u domenu ljudskih prava koja
su ovdje vec poznata kao iskljucivo prvo gradjana da samo i poslusno
sprovode Dejton i tako grade demokratsku i snaznu RS, a razgradjuju BiH.
Avdic je posecerio svoju pricu stajuci na stranu cetnika protiv
Mariofila Ljubica tvrdnjom da su Ljubicevi stavovi "radikalizam". Dakle Sead
Avdic je od obecanja da ce - kada se usvoji Izborni zakon - isti zajedno sa
Ustavom biti mjenjan, zaokrenuo 180 stepeni i jedno mlako i plasljivo
Ljubicevo zalaganje za jace BiH institucija i pasivno i aktivno biracko pravo
na cjeloj teritoriji BiH , progalio radikalizmom.

Musadik
________________________________________________________

2. Istorijski interview Prof Boylea

Magazin "WALTER", decembar 2001.

SUDJENJE SE MORA ODRZATI UPRKOS SRBIJI, EVROPI, AMERICI I IZRAELU

PODNASLOV: Pitajte vaseg premijera Zlatka Lagumdziju kakvo je
njegovo misljenje o Tuzbi. Ja nisam primijetio da se on ikada javno ocitovao
po ovom pitanju. Vjerovatno ce vam reci da on podrzava Tuzbu. Ako
vam tako odgovori, pitajte ga sta radi po tom pitanju, hoce li on zahtijevati
sudjenje, hoce li pomoci finansiranje tima koji zastupa Tuzbu.
Ako ne ucini nista, on necinjenjem ucestvuje u unistavanju Tuzbe, podjeli i
nestanku BiH.

Razgovarala: Alisa LEKIC-MEHICEVIC

Profesore Boyle, nedavno ste izjavili da aktualne bh. vlasti imaju
namjeru povuci tuzbu BiH protiv Jugoslavije pred Medjunarodnim sudom
pravde u Haagu. Nakon te Vase izjave, u BiH se podigla velika
medijska prasina. Svi su pozurili da se ograde od toga. Ipak, Vi i dalje
stojite iza onoga sto ste izjavili?

BOYLE: Da! Kao sto znate, ja sam tokom rata bio advokat koji je
predstavljao Republiku BiH i sve njene gradjane. U Bosni i danas imam mnogo
prijatelja. Imam i izvrsne izvore iz Bosne. Zbir informacija koje meni
stizu iz Bosne, mogu se sazeti u zakljucak: Alijansa zeli da se rijesi tuzbe BiH
protiv SRJ, koja je zadnja cvrsta prepreka otcjepljenju RS, odnosno
podjeli Bosne. Oni formalno tvrde da ne odustaju od tuzbe kako bi zamazali
oci i smirili javnost. U biti, nista ne cine kako bi pruzili stvarnu potporu
onima koji zastupaju tuzbu. Oni (zbog javnosti) ne smiju demonstrativno
unistiti tuzbu, ali je ostavljaju na dnu ladice, cekajuci vremena kada ce
to moci uraditi. Vjerujte da ovo govorim na osnovu informacija iz
provjerenih izvora.

W: Beriz Belkic, clan Predsjednistva BiH, uvjerio je bh. javnost
kako "dok je on u Predsjednistvu BiH – nece doci do povlacenja tuzbe".

BOYLE: Ne mislim da gospodin Belkic osobno dio snaga koje se zele
rijesiti tuzbe. On zaista podrzava tuzbu. Ali ljudi oko njega drukcije misle i
rade. Kao sto znate, gosp. Radisic izjavio je da ce on uporijebiti pravo
veta i da ce tako blokirati tuzbu. Ponavljam, ako (transparentno) ne uniste
tuzbu, nece raditi na njoj, uskratit ce finansiranje tima koji je zastupa...
A sta je to nego odustajanje.

W: Koji su jos indikatori da se, polahko ali sigurno, ide ka povlacenju tuzbe?

BOYLE: Dopustite mi da vam prezentiram jos dva primjera koja ce to
potvrditi. Prvo, Alijansa za promjene podrzava nedavno postignuti
Sporazum o vojnoj saradnji izmedju RS i SRJ, o cemu sam ja u Walteru
vec pisao. Agumentirano sam dokazao da ce podrzavanje tog sporazuma
voditi ubrzanom uvlacenju RS u SRJ. I pored toga, niko u BiH nije se
usprotivio Sporazumu.

Drugi primjer uvlacenja RS u SRJ je davanje dvojnog drzavljanstva
ljudima iz RS. Uporedite to sa stavom Hrvatske, koja vise ne dozvoljva
Hrvatima u BiH da glasaju na izborima RH, uvjeravajuci ih na sve nacine
da im je bolje da se okrenu svojoj sudbini unutar granica BiH.
Sporazum o vojnoj saradnji RS i SRJ i dvojno drzavljanstvo, eklatantni
su primjeri secesionistickih teznji.

Dvije su efikasne prepreke ovakvim teznjama; prvo - tuzba BiH
protiv SRJ pred medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu i drugo - sudski
proces protiv Slobodana Milosevica za zlocine koje je pocinio u BiH.

W: Koliko je Muhamed Sacirbegovic, koji je u ime BiH podnio tuzbu
Medjunarodnom sudu u Haagu, odgovoran za aktuelni status tuzbe?

BOYLE: Tuzba je trebalo da dodje na Sud u aprilu 1998. Sve je bilo
spremno. Muhamed Sacirbegovic tada je odbio da nastavi sa procesuiranjem
tuzbe. Sve sto je trebalo da uradit je da dâ zeleno svjetlo. Da je samo to
ucinio, pocelo bi procesuiranje tuzbe. To nije napravio. Ovdje bih
spomenuo americku izreku: Ako svoja prava stavljas ispod sebe - izgubit
ceh ih. Ovaj Sacrbegovicev potez, s druge strane, dovoljno govori o
medjunarodnim lobistickim igrama, ciji je cilj unistavanje tuzbe. On je
omogucio Kostunici da ulozi Aplikaciju za reviziju tuzbe. A da je
Sacirbegovic tada pokrenuo tuzbu, to se vise nikada ne bi moglo
desiti. To je potpuno nerazumljivo i protivno interesima BiH.

Profesor Kasim Trnka zato je morao dati odgovore na sve zalbe koje je
Kostunica podnio. To, dakako, odugovlaci i razvodnjava tuzbu. Trnka se
sada mora baviti Aplikacijom za reviziju tuzbe. Tek nakon toga, bit ce
moguce ici na Sud. U medjuvremenu, Srbija pokusava da unisti tuzbu
politickim sredstvima. Kao sto znate, onog dana kada se srbijanski
ambasador pojavio u BiH, odmah je trazio povlacenje tuzbe.

W: Kako ocjenjujete rad dr. Kasima Trnke, sefa tima koji zastupa
tuzbu BiH protiv SRJ u Haagu?

BOYLE: Gosp. Trnka i ja drugovi smo po oruzju. Skupa smo se borili
za Republiku BiH na pregovorima Owenom i Stoltenbergom. Mi smo to
radili u vrijeme kad je cijeli svijet pokusavao da unisti Republiku BiH i
da je podijeli na tri dijela, podrzavajuci rezultate genocida. Trnka je covjek
od intenziteta. Ja znam da ce uciniti sve da nastavi raditi za interese BiH,
kao sto je i dosad radio. Ali ne znam koliko ce uspjeti jer, koliko znam,
Vlada BiH vise ne finansira Tim koji zastupa tuzbu.

W: Ko ih finansira?

BOYLE: Zaista ne znam. Ali ta cinjenica je vise nego indikativna. Ona
najbolje govori o namjerama vasih vlasti. Sta znaci kada bh. vlasti kazu
Timu koji zastupa tuzbu: vi radite, ali vas mi necemo finansirati. To je
tako ocigledna poruka da prestanu sa radom.

W: Jesu li Vas placali dok ste zastupali BiH?

BOYLE: Nikada! Nisam dobio ni peni! A dobio sam dvije sudske
tuzbe za BiH i isao dalje. Novac sam uzimao sa svog kreditnog racuna. Kasnije
su mi to djelimicno refundirali pojedinci, bh. patrioti koji se nalaze u
SAD. Sta znaci stav: tuzit cemo, ali necemo finansirati tubu. To je ocigledan
znak odustajanja. Tako je bilo u ratu, tako je i sada.

Sacirbegovic je u americkim medijima tvrdio da je novac, za kojeg ga u
BiH terete da je pronevjerio, davao advokatima koji su zastupali tuzbu.
Odgovorno tvrdim i to mogu dokazati da nikada nisam primio od njega ni peni!

W: Je li indikativno to sto je, nakon sto je ukrao oko milion dolara,
Sacirbegovic dobio posao kod Milana Panica, koji je bio premijer SRJ u
vrijeme kada je Sacirbegovic, u ime BiH, podnio tuzbu?

BOYLE: Naravno. Sacirbegovic sada radi za Milana Panica, koji bi,
da je po pravu i pravdi, trebao biti u Haagu, skupa sa Milosevicem. Jedini
razlog sto Panic nije u Haagu je sto je poslusao Richarda Holbookea.
Sacirbegovic je prodana dusa, on je njihov covjek.

W: Ima li u BiH snaga koje istinski podrzavaju tuzbu?

BOYLE: Da! Postoje! Majke Srebrenice i Podrinja, neke organizacije
i obicni ljudi. Ima i politicara, ali takvi nisu na vlasti u BiH. Neki su u
Parlamentu, neki u Vladi, ali nisu vodeca snage.

W: Po dolasku na vlast, Vojislav Kostunica lezerno je izjavljivao da
ce razgovarati i o tuzbi protiv SRJ, ali da to nije prioritetno pitanje,
pokusavajuci to pitanje prestaviti kao nesto sporedno, nesto sto bi
se usputno trebalo rjesavati. Je li dobijanje tuzbe protiv SRJ pitanje svih
pitanja za BiH?

BOYLE: Apsolutno! U suprotnom ce RS otici u SRJ i BiH vise nece
postojati. Jedna je stvar to sto je Kostunica javno izjavljivao da ce
razgovarati i o tuzbi, a sasvim druga ono sto radi tajno. A sjetite se da
je on pravnik. On je uspio u onom sto je namjeravao; da podnese zahtjev
za revidiranje tuzbe i da dobije na vremenu, kako bi, politickim sredstvima,
mogao unistititi tuzbu. Ne zaboravite da je Carla del Ponte, nakon
sastanka sa Kostunicom, rekla da on nije novi covjek; da je covjek
bivseg sistema.

W: Vjerujem da se svaki bosanski patriota stidi nacina na koji ste
otpusteni iz Tima koji zastupa tuzbu. Molim Vas, recite nam otvoreno o
odnosu bh. vlasti prema Vama, velikom borcu za BiH i njene gradjane?

BOYLE: Poznato je da sam ja, kao advokat - branitelj BiH, otpusten,
premda sam uradio sve sto sam mogao da sprijecim razaranje BiH. Ali,
izgleda da je upravo to zasmetalo. Posebno su Britanci bili aktivni oko
toga. Oni su zahtijevali da ja budem otpusten.

Muhamed Sacirbegovic dao je Izetbegovicu da potpise dokument o
mom otpustanju. I on je potpisao. Timu koji zastupa tuzbu zabranjeno je da
kontaktira sa mnom. Oni i danas postuju tu naredbu i ja ih razumijem.

W: Ko zastupa SRJ pred sudom?

BOYLE: Profesor Rosenne iz Izraela!? On je dva puta pokusao da uvjeri
Sud da treba sankcionirati BiH zbog stradanja bosanskih Srba. Oba puta
ja sam uvjerio Sud da je to smijesno, da nema nikakvih dokaza da je
rukovodstvo Republike BiH pocinilo bilo kakav genocid ili zlocin protiv
bosanskih Srba. Dva puta Sud se slozio sa mnom. Kostunica je povukao
kontratuzbu protiv BiH, jer je znao da je besmisleno nastavljati s njom.
Ali, uspio je u onome sto je zaista zelio - dobio je na vremenu.

W: Walterov dopisnik iz Washingtona vise puta pisao je u nasem listu
o povezanosti jevrejskog i srpskog lobija u Americi, ciji je jedan od
zajednickih zadataka – upravo povlacenje tuzbe protiv SRJ. Imate li
Vi saznanja o tome?

BOYLE: Kada sam u ime BiH podizao tuzbu protiv SRJ, najvecu
podrsku dali su mi americki Jevreji. Oni su zaista pomagali Bosni i Bosancima.
Mislim da su to cinili zbog pamcenja vlastitog iskustva holokausta.
Stoga su instinktivno poceli simpatizirati Bosance, koji su takodjer bili zrtve
genocida. Jedna od cinjenica, koju sam istakao prilikom podizanja
optuznice protiv SRJ, bila je da su Jevreji, kada su protjerani iz Spanije,
dosli u Bosnu i Sarajevo i da su od tada do danas mirno zivjeli na tom podrucju.
Jasno sam naznacio i da su bosanski Jevreji ostali vjerni Republici BiH
i da su, skupa sa ostalim Bosancima; Bosnjacima, Hrvatima, Srbima
koji nisu bili na strani Karadzica i ostalima - prosli kroz strahote genocida.
Ja
sam bio advokat svih ljudi koji BiH smatraju svojom domovinom.

Medjutim, ovo sto sam govorio o americkim Jevrejima, ne odnosi se
na Vladu Izraela, koja je iza scene podrzavala i podrzava SRJ. Postoje
dokazive indicije je Izrael prebacivao oruzje u Srbiju. Vise je nego
indikativno da je glavni advokat SRJ upravo profeso Rosenne iz Izraela. Prema
nekim stavkama koje je iznio na Sudu, on se deklarirao kao izraelski
ambasador, kojem je zadatak da podrzi SRJ u ovom procesu. Smijesno je i
pomisliti da bi se on umijesao u ovaj proces, da mu Vlada Izraela to
nije stavila u zadatak. Njega su u Srbiju ubacili zajedno sa oruzjem. U paketu.

Ponavljam, velika je razlika izmedju stava Jevreja i akcija Vlade Izraela,
koja, dakako, ima svoje ekspoziture i u SAD.

W: Danasnja Njemacka placa ono sto je ucinila Hitlerova Njemacka.
Sta to znaci za danasnju Njemacku, a sta bi za Jugoslaviju znacila
eventualna presuda u korist BiH?

BOYLE: Vi ste u Vasem pitanju dali odlican prilog razumijevanju tuzbe.
Dakle, pored materijalne naknade za ucinjenu ratnu stetu, u pitanju su
moralni i historijski kapital. Dakle, moramo ici na Sud i dokazati da je
Srbija pocinila genocid nad Bosnom i Bosancima. U principu, mi smo to vec
dobili dobili na Sudu. Ipak, mora se odrzati sudjenje kako bi se to dokazalo.
Tako nalazu pravila. Onda bi trebalo da bude novo sudjenje o
stetama reparacijama. U tom slucaju, radilo bi se o pregovaranju sa
Srbijom oko toga koliko oni novca moraju platiti BiH.

W: Okvirno, o kojoj se sumi radi?

BOYLE: O sumi od oko 100 MILIJARDI DOLARA. Ja sam odredio tu sumu.

W: Kako ste izracunali tu cifru?

BOYLE: Bazirao sam je na slucaju koji je Nikaragva dobila protiv SAD.
U Nikaragvi je bilo ubijeno oko 35 hiljada ljudi, a barem pola te zemlje bilo
je unisteno. Oni su trazili oko 13 milijardi. Dakle, sasvim je realno traziti od
SRJ 100 milijardi dolara. Jasno je da Srbija nema taj novac, ali, ako BiH
dobije tuzbu, moze se pregovarati o sumi koja ce biti placena.

W: Tokom sudjenja Dariju Kordicu, steceni su znacajni argumenti da
BiH podigne istu tuzbu i protiv Hrvatske.

BOYLE: U pravu ste. Tokom rata, ja sam vise puta nudio Predsjednistvu
BiH da tuzi Hrvatsku za genocid. Jer, jasno je da su Tudjman i Hrvatska
- krivi. Odgovor koji mi je sa njihove strane uvijek dolazio bio je - ne!
Nisu mi zeljeli objasniti zasto je odgovor ne. Mislim da je to bilo zbog
politickih razloga. Naknadno sam saznao da se preko Hrvatske u BiH
uvlacilo oruzje uz znanje SAD. Mislim da mi zbog toga Predsjednistvo BiH
nikada nije dozvolilo da pokrenem tuzbu protiv Hrvatske. Sa ove vremenske
distance - nije da se ne slazem sa tom odlukom. Naravno, zbog
uvjeta koje sam spomenuo. Ako vlasti u BiH sada zele da tuze Hrvatsku -
to mogu ucini. Nije tesko dokazati da je Hrvatska cinila isto ono sto i SRJ.

Medjutim, nova vlast u Hrvtskoj, na celu sa Stjepanom Mesicem,
daje sve od sebe da izgradi istinske prijateljske odnose sa BiH. Oni zaista
pokusavaju uvjeriti ljude u Herceg-Bosni da je njihova buducnost u BiH, a
ne u Hrvatskoj. Dakle, to su faktori koji, u ovom trenutku, ne idu u
prilog argumentima za podizanje tuzbe. Medjutim, ukoliko se u Hrvatskoj
promijeni vlast i ukoliko ponovo zavladaju Tudjmanovi nacionalisticki
kadrovi - BiH moze tuziti Hrvatsku za genocid. Medjunarodni sud vec
je presudio da BiH ima neograniceno odvezane ruke, kada su pitanju
tuzbe za genocid. Dakle, nema pravnih granica. Opciju tuzbe protiv
Hrvatske za pocinjene zlocine, genocid i materijalnu stetu, uvijek treba drzati
na stand by i podici je ako se u Hrvatskoj vrati Tudjmanova vlast. Ali,
mislim da sada nema potrebe da se uznemirava predsjednik Mesic koji
dobro radi svoj posao.

(U slijedecem broju: O Dejtonskom sporazumu, Wolfgangu
Petritschu, tuzbi koju su Srebrenicanke podigle protiv UN i besplatni savjeti
vlastima BiH i njenim gradjanima sta im je dalje ciniti)
_________________________________________________________

3. Tuzba BiH protiv Jugoslavije: POSLJEDNJA SANSA DA PREZIVIMO

Siri izvodi iz clanka Fatmira Alispahica: Smrt Daytonu, sloboda Bosni!

(Ilustracija uz ovaj clnak u Walteru prikazuje Izetbegovica, Milosevica i
Tudjmana kao tri latice jednog te istog cvijeta.)

Od Tuzbe BiH protiv SRJ pred Svjetskim sudom pravde ovisi
zivot ili smrt Bosne i Hercegovine! U historiji nase zemlje nije
postojalo dramaticnije raskršce od ove Tuzbe. Ona je sudbinski
teza i od ZAVNOBiH-a, i od medjunarodnog priznanja BiH, iz
prostog razloga sto bi njeno po(t)kopavanje znacilo definitivni,
nepopravljivi kraj drzavno-pravnog postojanja BiH.

Pise: Fatmir Alispahic

Prva iluzija koju treba razbiti u nasim izbezumljenim svijestima,
jeste ona o dejtonskom zavrsetku agresije na BiH. Dejton je
kriminalni ugovor koji je legalizirao postignuca genocida, te
preodjenuo ciljeve agresije u pacifisticku dlaku. Agresija se
nastavlja ekonomskim minoriziranjem, politickim sataniziranjem
i raseljavanjem Bosnjaka, do momenta sticanja uvjeta da entiteti
postanu srpske i hrvatske provincije. To ce se dogoditi onda kad
se procjeni da Bosanci vise nemaju nikakve moci da se suprotstave
svrsenom cinu. Ne treba zaboraviti da Svijetom vladaju isti centri
moci koji su tri i po godine necinjenjem podrzavali genocidnu
agresiju za unistenje BiH. Jedino bi povlacenje ili umrtvljivanje
Tuzbe BiH protiv SRJ moglo drzati otvorena vrata dovrsetku
ovih genocidnih procesa. U suprotnom, realizacija Tuzbe bi
otvorila mogucnost redefiniranja Dejtona, ukidanja entiteta,
i povratka RBiH. Po principu Quo ante, propast Dejtonskog
ugovora bi nas ustavno dovela u stanje od prije pocetka agresije.
Druga iluzija koju treba odstraniti iz nase zagubljenosti, jesta
ona da su vlasti SDA ili SDP-Alijanse patriotske. I jedna
i druga vlast su, dokazivo, antibosanske. Ni jednoj, ni drugoj,
ne pase Tuzba BiH protiv SRJ. Tuzba je podnesena 1993. godine,
a i SDA i SDP-Alijansa imaju podebeo dossier o njenom miniranju
ili zaturanju. Zasto? Zato sto bi realizacija Tuzbe otkrila kriminalne
greske vladavine Alije Izetbegovica. I, zato sto bi realizacija Tuzbe
bila suprotstavljena marionetskoj i kvislinskoj jednokratnoj upotrebi
SDP-Alijanse.

Razlika izmedju Haskog tribunala i Svjetskog suda

Nasa javnost definitivno nema predodzbu o znacaju Tuzbe, jer je
inficirana lazima i obmanama koje se serviraju putem podjarmljenog
medijskog sistema, u ciju okupaciju je utroseno blizu dvije milijarde
dolara. Bosanci ne razumiju ogromnu razliku izmedju Haskog tribunala,
na kome se sudi pojedincima, i Svjetskog suda pravde, na kome se sudi
drzavama. Haski tribunal je, za razliku od Svjetskog suda, privremena
institucija, sa posebnim statutom o individualizaciji odgovornosti.
Pojednostavljeno, agresori su pobili 200.000 ljudi i zbog toga ce
desetak ljudi odrapiti dozivotnu robiju. To sto mi koji smo prezivjeli
ostajemo skoncavati u paradrzavi zasnovanoj na rezultatima tih zlocina,
to nema veze sa Haskim tribunalom. Tribunal se bavi pojedincima, a ne
drzavama. Na Haskom tribunalu sudi se licno gospodinu Slobodanu
Milosevicu, a ne Milosevicu kao predsjedniku drzave koja je sprovodila
genocidnu agresiju. Ako bi se pravda oslonila na Haski tribunal, ispalo bi
da drzavno rukovodstvo Srbije nema veze sa drzavom kojom je rukovodilo.
Tako nije bilo u Nirnbergu: Gering, Ribentrop, Kaltenbruner, Jodl & comp.
su odgovarali kao funkcioneri, tj. institucije nacisticke Njemacke.
Kako bi bosanska javnost progutala obmanu da je Haski tribunal
alfa i omega pravde za ratne zlocine, poturen nam je citav arsenal umirujucih
zvecki. Jedna od najcesce promoviranih je ona da - nema losih naroda, vec
samo losi pojedinci. Tacno, ali postoje i LOSE DRZAVE, zbog kojih je
medjunarodni poredak ustanovio Svjetski sud pravde.

Primjerice, njemacki narod nije odgovarao u Nirnbergu, ali i do dan danas
placa ratne odstete za svoj izbor Adolfa Hitlera. Tuzba BiH protiv SRJ ne
tereti srpski narod, ali tereti drzavu koja je sprovodila politiku koju je
svojom
demokratskom voljom podrzavao srpski narod. Ako bi se u ma kojem slucaju
odgovornost za genocid svodila samo na pojedince, a ne i na drzave koje
vode takvu politiku, skrhao bi se svjetski pravni poredak.

Dejtonski ugovor je NIŠTAVAN

Krstaska bulumenta koja je svih ovih godina angazirana na dokusurivanju
BiH, jako dobro zna da je Tuzba BiH protiv SRJ jedina opasnost za
njihove planove. Svjetski sud pravde je mocniji od svake zavjere,
samim tim sto nijedna svjetska sila ne bi pristala da zbog bh. pitanja
potkopava medjunarodni pravni poredak. Za razliku od privremenog
Haskog tribunala, kredibilitet glavnog Svjetskog suda pravde je velikim
silama nemjerljivo vazniji od nekakvog Dejtonskog sporazuma ili ma
kakvog kriminalno-pravnog okvira koji se moze osporiti. Tamo ne sjede
medjunarodne fukare koje se u BiH mogu kupiti za sleper cigara. Tamo
su ljudi koji stite dignitet Svjetskog suda pravde. Za njih je Tuzba BiH
protiv SRJ tek predmet koji se razmatra logikom prava. Medjutim, mi
ne mozemo ocekivati da se ti kruti profesionalci smiluju i da se umjesto
nas samih bore za nas egzistencijalni interes. Dovoljno nam je Bog
podario prof. Francisa Boylea, koji ce, ako se uspije osujetiti unutarnja,
kvislinska zavjera, za BiH imati historijski znacaj. Prof. Boyle je u
martu 1993. Svjetskom sudu pravde predao Tuzbu za genocid, a time
i za agresiju, a vec 1994. je dobio dvije odluke koje potvrdjuju genocid.
Time je lopta postavljena na penal, ali nema ko da je sutne, iako je gol
prazan, a udarac nebranjiv. Bez obzira na sve sto je ucinio za BiH, pa
i svojim sredstvima finansirajuci ovaj proces i kampanju, nasi su
bosnjacki ugurzusi sikterisali prof. Francisa Boylea. Zasto? Zato sto im
brka izdajnicke racune. Jos dugo ce biti nerazjasnjeno djelovanje
Alije Izetbegovica na dekonstrukciji drzavno-pravnih atributa BiH: da
li je sjedanjem za pregovaracki sto sa zlocincima pokusao ostvariti svoj
panislamski pasaluk (osnivajuci Republiku Srpsku!), ili je pak bio
politicki provincijalac kojega su prepadali lordovi i karingtoni?
Izetbegovic je, svjesno ili ne, rehabilitirao projekte koji su bili u
sukobu sa medjunarodnim pravom. Time je drzavu izbacio iz podrucja
Povelje UN i amnestirao UN od obaveze da intervenira. Pristajuci na
pregovore o podjeli BiH, Izetbegovic je umrtvio pravne argumente
koji su bili na strani BiH. On je drzavne atribute sveo na trecinu. Da
nije pocinio ovo zlo, Svjetski sud pravde bi po nirnberskom principu
konflikt tumacio kao agresiju SRJ na BiH; ovako je agresija u
Dejtonu svedena na tzv. zaracene strane. Krstaski lobisti su iskoristili
bh. harakiri i agresiju preimenovali u nadleznosti Haskog tribunala,
koje sezu tek do individualne odgovornosti. Izetbegovicev potpis na
Dejtonskom sporazumu je ilegalan, jer clan 155. jedinog legalnog
Ustava RBiH izricito kaze:

"Niko nema pravo da prizna ili potpise kapitulaciju, niti da prihvati
ili da prizna okupaciju RBiH ili pojedinog njenog dijela. Takvi akti
su protuustavni i kaznjivi kao izdaja Republike. Izdaja Republike
je najtezi zlocin prema narodu i kaznjava se kao tesko krivicno djelo".

U medjuvremenu, Izetbegoviceva vlast je imala 1000 dana da
intenzivira Tuzbu i da ospori Dejtonski sporazum. Izetbegovicevci
su za svoje vladavine bili upoznati sa Beckom konvencijom iz 1969.
po kojoj je nistavan svaki ugovor zasnovan na prevari (clan 49),
prinudi (clan 51), prijetnji ili upotrebi sile (clan 52). Nije tesko
dokazati da su svi ovi elementi prethodili iznudjivanju Dejtonskog
sporazuma. Nistavno je i ono sto je uslijedilo: npr. Aneks sedam
je definitivno propao (prevara, cl. 49), jer je strateski u nedodjiju
preseljeno 800.000 Bosnjaka.
Ako je Izetbegovicev potpis na Dejton dobrovoljan (a jeste
cim ga on ne povlaci!), on je neustavan, buduci da se Ustav ne
moze pregovarati van institucija ustavnosti. Taj potpis je oboriv i
po osnovu clana 53. referentne Becke konvencije, koji iskljucuje
legalitet cak i dobrovoljnih potpisa na ugovore, ako su suprotni
imperativima medjunarodnog prava. Povelja UN iskljucuje i
mogucnost da susjedne drzave (od kojih je jednu RBiH 1993.
tuzila za genocid!!!), pregovaraju ustavno uredjenje clanice UN,
a pogotovo u stanju agresije i genocida. No, sve je to dokazivo
tek pred Svjetskim sudom pravde.

Ziva je, Republika Bosna i Hercegovina!

Ovo na prvi pogled zamršeno klupko bi se ocas razamotalo pri
realizaciji Tuzbe. No, OHR i OSCE su SDP-Alijansu metnuli na
vlast u zamjenu za njihovo sluganstvo. U protivnom bi SDP, kao
stranka koja na sva usta formalisticki trabunja o demokratiji i
multikulturi, iskoristila ovu historijsku sansu, i BiH vratila u njen
prirodni i povijesno zatemeljen oblik. Dovoljno je insistirati na
ubrzanju procesa pred Svjetskim sudom pravde! Tada bi spoznali
da iza Dejtonskog sporazuma ne stoje nikakve svjetske sile, i da su
se one samo pokoristile Izetbegovicevom suludom voljom da
pregovara sa zlocincima; svjetske sile nisu supotpisnici i garanti,
vec samo svjedoci! Tada bismo spoznali da je Tuzba BiH protiv
Jugoslavije STARIJA od privremenog Dejtonskog sporazuma, jer
dok proces traje - i Dejton i genocidna Republika Srpska mogu biti
osporeni kao rezultat agresije, zavjere, prinude…

Uprkos brojnim javnim i tajnim pokušajima da se Tuzba povuce ili
umrtvi (dok ne nestane Bosnjaka), Svjetski sud pravde je donio odluku
da je Tuzba ispravna i da se proces nastavlja, mada se RS tome protivi.
Ako znamo da je po Dejtonu za sve vaznije odluke neophodno dobiti
saglasnost RS, kako to da nije potrebna saglasnost RS kada je u pitanju
Tuzba? Odgovor je jednostavan: Jugoslaviju je 1993. tuzila Republika BiH,
a ne dejtonska BiH. Dokle god postoji Tuzba, dotle postoji i Republika
Bosna i Hercegovina!!! Ako se dokaze da je Dejtonski ugovor nezakonit,
a to ce se po automatizmu dogoditi sa realizacijom Tuzbe, mi cemo se
probuditi u drzavi bez entiteta i paraustavnog apartheida. Ustav RBiH,
koji je u Dejtonu privremeno suspendiran, automatski bi bio jedini legalan
akt drzave BiH.

Ako je ista ikada trebalo da udje u svaku nasu kucu, u svaku nasu glavu,
onda je to danas - svijest o zivotnom znacaju Tuzbe BiH protiv SRJ. U
ovom dramaticnom casu, mi moramo konacno odrasti! Svi moramo znati
da od ovog procesa ovisi nasa kolektivna i individualna buducnost. I moramo
na svakom koraku, od djeteta do djeda, tumaciti ovu sansu da prezivimo.
Krenimo.

Trnkini trnovi

Aktuelni advokat BiH pred Svjetskim sudom pravde Kasim Trnka, kao
marioneta dejtonske okupacije, cini sve da umrtvi sustinu Tuzbe i da pravne
posljedice ogranici na moralnu i(li) materijalnu satisfakciju. Izjavio je da
Tuzba
ne ugrozava postojanje Republike Srpske, sto je neistina. Sustina Tuzbe je u
ponistavanju rezultata genocida i agresije. Zbog toga djelovanje advokata
Trnke treba pratiti sa 400.000 ociju - onoliko koliko ih je pokopano u
genocidnoj agresiji.
_________________________________________________________________

4. Smajo - Srbine!

Izvod iz Clanka: "Birajte: Smrt ili Jugoslavija", Slobodana Rackovica,
dopisnika
Waltera iz Crne Gore

(Clanak govori o politickim kretanjima medju Bosnjacima
u Crnoj Gori u vezi sa nezavisnoscu Crne Gore)

Neke nacionalisticke srpske stranke (iz Crne Gore), kao sto je
"Narodna" saopstile su ovih dana javnosti da itekako racunaju na doprinos
Muslimana ocuvanju SRJ, pa se pritom istice da sve vise gradjana islamske
konfesije prilazi toj stranci. Perjanica tih SRBOMUSLIMANA u Crnoj
Gori ocito je dr. Smail Sabotic iz Berana, koji je nedavno napustio DSP
i zaista se preselio u NARODNU stranku, za sto ga na mitinzima stranaka
srpsko-jugoslovenskog bloka nagradjuju skandiranjem:
SMAJO - SRBINE!

No, te usamljene pojave vracanja u "vjeru predjedovsku", kako to
rado isticu ovdasnji srpski ekstremisti, ne uspijevaju da pomrace
sjecanja Bosnjaka na nedavnu predizbornu kampanju kada je predsjednik
te iste (Smajove) stranke DRAGAN SOC u Ulcinju osporio pravo svim
nepravoslavcima u Crnoj Gori da glasaju na referendumu, dok je njegov
koalicioni saveznik , lider Srpske narodne stranke, dr. BOZIDAR
BOJOVIC, u Bijelom Polju zaprijetio Bosnjacima da ce se sav srpski
gnjev izliti na njihovu glavu ako SRJ ne bude ocuvana!

KOMENTAR: Kao sto vidimo, i jedan od najistaknutijih Crnogorskih
novinara, Slobodan Rackovic, uvidio je da postoje ljudi koji su
potekli iz muslimanske sredine, a koji su nevjerovatno odani srpskoj stvari.
On ih naziva SRBOMUSLIMANI. Dakle, takvi ljudi postoje i moraju se
naci rijeci koje ce ih okrakterisati, i nije u pitanju "etiketiranje" nevinih
ljudi.
Mi upotrebljavamo sintagmu "muslimanski Srbi". Dakle, kada mi kazemo
da su Alija Izetbegovice ili Zlatko Lagumdjija muslimanski Srbi, mi to ne
upotrebljavamo kao etiketiranje ljudi, nago to stvarno mislimo, isto kao i
Rackovic, ali i mnogi drugi. Istina mnogi ljudi imaju svoj vlastiti termin: Do
sada smo mogli cuti slijedece termine kojima se opisuje ta skupina izdajnika
svog naroda: Srbofili, Mentalni Srbi, Domaci cetnici, Muslimanski Srbi,
Srbomuslimani, Jugosloveni...
________________________________________________________________

4. Bajramsk sijelo u Bostonu

U sali Poljskih veterana u okolini Bostona odrzano je Bajramsko sijelo
pred oko 500 Bosanaca i Hercegovaca. Sala je bila ukrasena zastavom
Republike BiH, tj. zastavom sa ljiljanima. Prigodni govor je odrzao
Bedrudin Gusic, istaknuti vjernik, novinar i aktivista iz Bostona.
Slijedi Gusicev govor.

Dragi zemljaci, postovani prijatelji i gosti,

Es-selamu alejkum i dobra vecer!

U ime organizatora ovog sijela i u svoje licno ime, svim Bosnjacima i
drugim sljedbenicima din'ul islama koji su ovdje prisutni, zelim

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN !

Isto tako, svima onima, koji su postili mjesec RAMAZANA i cinili druga
dobrocinstva u njemu zelim da im UZVISENI ALLAH DZ. S. u kabul upise.
A m i n !

Helem, prilika je da se kaze i nekoliko prigodnih rijeci sa ovog
mjesta. Buduci da se nismo sastali da obiljezimo 25. novembar, Dan
drzavnosti nase Domovine, sjetimo ga se barem sada i sa malim
zakasnjenjem. S tim u vezi ja cu vam procitati jednu kratku cestitku,
objavljenu na 58. rodjendan Republike Bosne i Hercegovine na jednoj
web.stranici, a koja glasi (citiram):

"U povodu 25. novembra, Dana drzavnosti Republike Bosne i Hercegovine,
svim Bosancima i Hercegovcima koji i dalje drze do rodjendana nase
Domovine, upucujemo iskrene cestitke. Istovremeno, upucujemo poruke onima
koji su prihvatili da obiljezavaju 21. novembar kao drzavni praznik BiH
(dan formalnog ukidanja Republike Bosne i Hercegovine - potpisivanje
Sporazuma u Daytonu) da mi, bh. patriote, ma gdje bili i ma koliko da nas
ima, nismo odustali od borbe za nepodijeljenu, ravnopravnu i suverenu
drzavu - Republiku Bosnu i Hercegovinu, makar se ta borba cinila
neravnopravnom i dugotrajnom. Previse volimo svoju Domovinu, ciji 58.
rodjendan danas obiljezavamo, da bi ikad odustali od borbe za nju. Daleko
je vise mi volimo, nego sto je neki mrze"!

Kada smo se vec okupili u ovolikom broju, dozvolite mi da kazem jos
nekoliko rijeci u ovom bajramskom ozracju, koje je ispunilo srca svih
Bosnjaka i preko 1 milijarde muslimana sirom svijeta. Naime, nas najveci
mubarek dan - RAMAZANSKI BAJRAM, i ove, 2001., odnosno 1422. godine po
hidzri, je neponovljivom toplinom radosti ispunio nase duse i srca, da
nam je bar za trenurtak odagnao hladnocu opore tudjine koja nas fizicki
okruzuje. Jer, kao sto je god kod nas muslimana ezan poziv na namaz,
odnosno spas, selam - poziv na mir, bajram je poziv na radost, za sve
ljude dobre volje. Ovi bajramski dani su istovremeno i prilika da se
sjetimo, mozda s vecim nabojem nego inace, nase matice - Republike Bosne
i Hercegovine, svih nasih zivih koji su tamo, ali i umrlih, cija mezarja,
nazalost, ne mozemo zijaretiti. Svako na svoj nacin neka se sjeti i svih
nasih sehida koji padose od dusmanske ruke, odnosno najboljih sinova nase
zemlje koji su nju i nas trajno zaduzili, a nisu vise medju zivima.

Da, odlaze mnogi, ponajbolji medju nama Bosancima, ode nam i
Davorin, a prije osam dana i Mirza, po kojima su Sarajevo i Bosna
bili prepoznatljivi, a ostajemo mi, nasa djeca i unuci - u Bosni i u
dijaspori. Mi, koji smo u tudjini, duzni smo uciti svoja pokoljenja
da nastavljaju sa ovakvim tradicijama, sto je samo jedan od
preduslova ocuvanja vlastitog identiteta. Najmanje sto treba da
znaju oni koji dolaze i ostaju poslije nas jeste - ko su, odakle su, i
zbog cega su ovdje i drugdje, a ne u zemlji svojih pradjedova i
gdje su bajrami, ipak, najljepsi. Upamtimo: nikada nam tudjina
nece postati Domovina, a ne dozvolimo da nam Domovina
postane tudjina!

Zeleci vam, na kraju, svako dobro, prepustam vas sada nasem Rizi
Hamidovicu i majstorima muzike koji ce ga pratiti.

Z i v j e l i !



x x x x x x x x x x x x x x x x x x
Bosanski kongres
http://www.hdmagazine.com/bosnia
http://www.BosanskiKongres.com