Friday, January 18, 2008

#313 Daytonski mirovni ugovor je rezultat genocida.

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

13. decembar 2004.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH

BR. 313

1. Daytonski mirovni ugovor je rezultat genocida.

--------------------------------------------------------------------

Ako ne zelite da primate nase poruke samo posaljite Reply na bilo koju nasu poruku

u KOJEM CETE TO IZJAVITI i odmah cete biti izbrisani iz nasega adresara.

____________________________________________________________________

Postovani Bosanci i Hercegovici,

neki BH patrioti su nam zamjerili sto Intervju Prof. Boylea nije preveden na BOsanski, te su se potrudili i preveli ga, da bi nasm medijima u domovini olaksali posao objavljivanja ovog zaista znacajnog intervjua. Slijedi taj prevod Intvjua Dr. Vahida Sendijarevic sa Prof Boyleom za Muslim Observer povodom Tuzbe BiH za Genocid.

1. Daytonski mirovni ugovor je rezultat genocida.

"Muslim Observer", Američki muslimanski magazin
- Intervju Dr. Vahida Sendijarevića sa Prof. Dr. Francis A. Boyle
- Prevod sa Engleskog: Nedzad Taljić

Internacionalni sud pravde, glavini pravni organ UN, poznat i kao Svjetski sud, objavio je prije nekoliko dana da će javno saslušavanje po predmetu primjene “Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida” (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore) početi 27. februara 2006 godine. Ovo je prvi put poslije Nirmberškog procesa da su države na sudu za zločin genocida. U periodu od 1992. do 1995. dvije bivše Jugoslavenske države izvršile su agresiju na suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu i izvršile genocid ubivši preko 250 000 nevinih civila. Samo u Srebrenici, 10 000 muslimana (Bošnjaka), odraslih i dječaka, je ubijeno; 15 000 Bošnjaka je ubijeno u Prijedoru i preko 20 000 Bošnjakinja silovano. Oko 50% teritorije Republike Bosne i Hercegovine je etnički očišćeno od svih koji su ne-Srbi (Bošnjaci i Hrvati). U tom procesu agresor je uništio sve spomenike nesrpske kulture, uključujući vjerske objekte i groblja. Svi ovi zločini su dobro dokumentovani na Tribunalu za bivšu Jugoslaviju u sudskom procesu za pojedince odgovorne za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, uključujući proces Gospodinu Miloševiću, predsjedniku Srbije i bivše SR Jugoslavije.

Rat u Bosni i Hercegovini je završen sa Dejtonskim ugovorom iz 1995, koji je umjesto kažnjavanja Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid, te države nagradio stvaranjem etničke Srpske države, Republike Srpske, na terotoriji suverene države Republike Bosne i Hercegovine. Jedan od potpisnika Dejtonskog ugovora bio je gospodin Milošević koji je sada optužen za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini.

Imali smo priliku da razgovaramo sa profesorom Francis A. Boyle-om o važnosti glavne rasprave na Internacionalnom sudu pravde. On je profesor internacionalnog prava na univerzitetu Illinois. U 1993. godini kao predstavnik Republike BiH, Prof. Boyle je podnio tužbu za genocid protiv Srbije i Crne Gore na Internacionalnom sudu pravde. U ovom intervjuu, Prof. Boyle je pristao da nam izloži svoje mišljenje o glavnoj raspravi zakazanoj za 27. februar 2006. godine, na kojoj će BiH prezentirati svoju tužbu protiv Srbije i Crne Gore za zločin genocida izvršen u ratu 1992. do 1995. godine.

Muslim Observer (MO): Koja ja važnost tužbe podnijete na sudu od strane Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore?

Prof. Boyle (PB): Jedina šansa da se oslobodimo Dejtonaskog ugovora/ustava je ova tužba. Mi ovdje govorimo o budućnosti a ne o prošlosti. Sto se desilo u prošlosti je strašno, i o tome nema dileme – ali, ja sam već u suštini dobio ovaj spor, tako da se mi sada stvarno trebamo fokusirati na budućnost, u kojem pravcu ići, šta uraditi sa tužbom, a to je, trebamo iskoristiti tužbu za ukidanje Dejtona i gašenje Republike Srpske.

Objavljeno je da će rasprava početi u februaru 2006. godine. To je finalna odluka i ne može se mijenjati. Ono što stvarno trebamo sada uraditi je ispostaviti drugi zahtjev -- da javno saslušanje traje 10 sedmica, a ako dobijemo više od 10 sedmica to će biti mnogo bolje. Nirmberški proces je trajao godinu dana.

MO: Zašto je jako važno dobiti vise vremena na sudu?

PB: Poenta je ovo: Evropska Unija je preuzela BiH od NATO i USA. Sada Amerikanci peru ruke od Bosne, predajući je Evropljanima. Evropljani ne brinu baš mnogo o Bosni, pogotovo o Bosanskim Muslimanima. Nedavno, protekle sedmice, Ministar inostranih poslova Evropske Unije Havier Solana je bio u Bosni i dao intervju u kome je rekao da oni neće mijenjati Dejton. To u osnovi znaći da se mi ne možemo tako riješiti Dejtona.

MO: Profesore Boyle, možete li objasniti čitaocima Muslim Observera kako je Dejtonski ugovor nastao?

PB: Dejtonom mi ostajemo vezani sa Republikom Srpskom, genocidnom državicom koju su Bill Clinton i ostali dali Miloševiću i Karadžiću. Ova državica kontroliše 50% BiH i vodi je banda genocidnih zločinaca koji nikada nisu bili optuženi niti gonjeni za većinu zločina. Ova mala država, Republika Srpska, je stvorena na genocidu, ratnim zločinima, zločinu protiv čovječanstva, etničkom čišćenju, i masovnom silovanju Bošnjakinja. Ovdje nema nikakve mogućnosti da Evropska Unija i NATO prihvate BiH u članstvo sa Republikom Srpskom. Oni svi znaju da polovinom BIH rukovodi banda zločinaca. Dakle, budućnost Bosne zavisi od ukidanja Dejtona i zahtjeva za ukidanjem Republike Srpske. Jedini način kako to sada možemo postići je ova tužba, kojom ćemo osvijetliti sve zločine i sve strahote kojima je stvorena Republika Srpska -- te poslije toga pokušati uvjeriti Evropu i USA i ostatak svijeta da Republika Srpska kao takva treba biti ukinuta. Medjutim, da bi to postigli trebamo što je moguće više vremena. Kako sam razumio iz javnih sredstava informiranja, Srbija je zatražila 10 sedmica za glavnu raspravu. Iz nekih razloga, meni nepoznatih, g. Softić, Bosanski agent na sudu, je zatražio samo 4 sedmice. Četiri sedmice je nedovoljno za ovaj posao. Mi trebamo tražiti 12 sedmica, 4 mjeseca, 5 mjeseci, što god više možemo. Kako se može voditi rasprava o ubistvu 250 000 Bosanaca, masovnom silovanju 20 000 Bošnjakinja, etničkom čišćenju 75% Bosne, u samo 4 sedmice? To se ne može završiti u tom periodu. To svakako ne može biti urađeno na način da ugrozi Dejton i ukine Republiku srpsku. Potrebno je da g. Softić ode tamo i zatraži 20, a ne 10 sedmica -- i onda ćemo vidjeti šta će predsjednik suda prihvatiti. U ovoj situaciji sam savjetovao Predsjednika Tihića da trebamo tražiti najmanje 10 sedmica kako je predložila Srbija, a ne 4 sedmice kako predlaže g. Softić. Ali, moj savjet je odbijen. Ne znam zašto, ali je odbijen. Danas u četvrtak, 9. decembra, 2004, saznajem da će g. Softić ići na sastanak u Svjetskom sudu sa predsjednikom i srbijanskim advokatom koji će se održati prije Božića i zatražiti samo 4 sedmice. Trebamo uraditi sve i izvršiti pritisak na predsjednika Tihića i g. Softića da zatraže 20 sedmica. Ako oni odrede 10 ili 15 sedmica, onda u redu, moramo prihvatiti. Trebamo što je moguće vise vremena da prikažemo sav taj užas, genocid i agresiju na glavnoj raspravi pred cijelim svijetom, da bi iskoristili to za pisanje Dejtona iznova, tako da Republika Srpska bude eliminirana.

MO: Kakve su šanse na Svjetskom sudu da BiH dobije ovu tužbu?

PB: Mi smo već dobili ovu tužbu po svim suštinskim pitanjima. U osnovi, Svjetski sud je to potvrdio u dvije sudske odluke koje sam izvojevao za BiH u Aprilu 1993 i Septembru 1993. Čak i Ruski sudija u svom izdvojenom mišljenju se je složio sa suštinom presude. Dakle, mi smo već pobijedili. Pitanje je šta trebamo uraditi na glavnoj raspravi? Naravno da moramo otići tamo i prezentirati naše dokaze, ali sto se tiče samoga Internacionalnog suda pravde (ICJ), mi smo već pobijedili.

Moramo proći kroz formalnost suđenja. Pitanje je za što ćemo iskoristiti glavnu raspravu, ako smo već pobijedili, a jesmo? Trebamo iskoristiti glavnu raspravu za ponistenje Dejtona i ukidanje Republike Srpske.

MO: Vi dakle kažete da je ovaj slučaj, što se tiče Suda, manje-više već dobijen. Krajnji ishod je u rukama Bosanaca?

PB: Tačno. To je u našim rukama i ovo je jedina šansa koju ćemo ikada imati za pisanje Daytona iznova i za eliminiranje Republike Srpske, i tek tada Bosna ima šansu da uđe u Evropsku Uniju, Partnerstvo za mir, i naša budućnost će onda biti sigurna. Bosanski narod mora razumjeti da mi ovdje ne govorimo samo o prošlosti. Ja znam kao advokat Majki Srebrenice i Podrinja da su njihove patnje neprocjenjive. Moramo gledati u budućnost Bosne i Hercegovine i koncentrirati se na budućnost, te kako da iskoristimo ovu tužbu da sačuvamo i osiguramo budućnost BiH kao nezavisne i jedinstvene države svih njenih građana.

MO: Ovo je, dakle, mogućnost za poništenje nepravde nanesene Dejtonskim ugovorom?

PB: Ovo je jedina mogućnost koju imamo da poništimo Dejton, zato što Evropljani žele da ga provedu. Havier Solana je bio vrlo jasan, a kako sada stvari stoje Amerika je izašla iz ovoga. Tako da je ovo jedina šansa koju imamo. Mi tu šansu moramo iskoristiti ili u suprotnom Bosna će godinama biti podijeljena u dva dijela i na kraju, kao što je planirano od samoga početka, polovina će biti data Srbiji (Republika Srpska) a druga polovina Hrvatskoj.

MO: Ako je ova tužba dobijena, onda imamo priliku da povratimo jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Postoji li mogućnost da vratimo predratni Ustav Republike Bosne i Hercegovine koji je uništen agresijom i genocidom?

PB: Ili povratak na Ustav Republike Bosne i Hercegovine, ili nešto slično Švajcarskoj, ali sadašnji ustav, Dejtonski ustav sa Republikom Srpskom, mora biti poništen. I ovo je jedina prilika da to uradimo, i ne postoji drugi put za to. A da to uradimo treba nam što je moguće duža rasprava na sudu.

MO: Prije slučaja sa Bosnom i Hercegovinom, nije bilo presedana u internacionalnom pravu da je ustav jedne države promijenjen kao rezultat genocida?

PB: U tome je suština suđenja. Morate ići tamo i staviti na suđenje čitav genocid koji je nanesen građanima BiH i staviti na suđenje Dejton kao rezultat genocida. Uistinu, po drugoj odluci Svjetskog suda koju sam dobio za BiH, dobio sam podršku da oborim Owen–Stoltenbergov plan zato što je bio genocidan. Tako mi trebamo iznijeti iste argumente za Dejton i dobiti podršku ili da poništimo Dejton ili da se ustanovi da je Republika Srpska zločinačka tvorevina ustanovljena na genocidu. I tada dolazimo do očiglednog zaključka da Republika Srpska mora nestati. Tako bi se Dejton mogao prepraviti da se eliminira Republika Srpska.

MO: Šta mislite o povratku na predratni ustav Republike BiH?

PB: To bi se također moglo uraditi. Kritičan dio je ukinuti Republiku Srpsku koja je ubačena u Dejtonu. Kako je to moguće uraditi za 4 sedmice? Ja ne vidim kako.

MO: Ima li i jedan razlog za Bosnu i Hercegovinu da ograničava sebi vrijeme na Internacionalnom Sudu?

PB: Moj savjet je ako advokat Srbije zatraži 10 sedmica mi trebamo uzeti 10 sedmica. Meni je rečeno da ako mi želimo 10 sedmica, onda će Srbija pokušati da na glavnu raspravu ubaci svaki zločin u kojem smo mi učestvovali. Ali to nije nikakav odgovor. To je šupalj odgovor, jer, kao što sam već naglasio, Srbija je već odustala od svoje tužbe protiv nas. Mi se nećemo suočiti niti sa jednom optužbom protiv nas. Argument koji mi je dat nema nikakve logike.

MO: Da li su suđenja na Internacionalnom krivičnom Sudu za pojedince za bivšu Jugoslaviju (Tribunalu) utvrdila da se genocid u BiH dogodio?

PB: Mi možemo koristiti sve nalaze i dokaze na Internacionalnom Krivičnom Tribunalu za bivšu Jugoslaviju, u Miloševićevom slučaju i svakom drugom slučaju. Ali, poenta je, mi ne kontroliramo Internacionalni Tribunal sud za bivšu Jugoslaviju. Mi ne možemo optuživati, mi ne možemo učestvovati (na Internacionalnom Krivičnom Tribunalu za bivšu Jugoslaviju). Razlika ovdje je, na Svjetskom sudu mi odlučujemo. Mi, Bosanci ne zavisimo ni od koga da prezentira naše argumente i da prezentira nas slučaj i koje kazne ćemo tražiti i kako namjeravamo goniti. To su velike razlike ova dva suda. (Komentar Prevodioca: Boyle ovdje misli na to da na Tribunalu Carla Del Ponte donosi odluke koga će optužiti, a ovdje na ICJ jedino mi tj. Softić donosi odluke o našoj tužbi, i niko drugi na svijetu)

MO: Šta za reparacije žrtvama genocida?

PB: Predsjednik Izetbegović me je pitao koliko bi Bosna mogla dobiti. Ja sam procijenio minimalno 100 milijardi dolara.

MO: Profesore Boyle, imate li neko završno zapažanje?

PB: Ono sto sada moramo raditi je vršiti pritisak na g. Softića (Agenta BiH na Svjetskom sudu) da zatraži sto više vremena, koliko god možemo dobiti, na predstojećem sastanku na Internacionalnom sudu pravde, sljedeće sedmice. Mi želimo minimalno 10, a bolje je 12, 20 sedmica, što god nam više daju.

MO: Budući da je on Agent vlade BiH, trebaju li Bosanci vršiti pritisak na Bosansku Vladu?

PB: To je tačno. On je dobio instrukcije od predsjednika Tihića. Tužba je uvijek bila pod direktnom upravom predsjednika. Ja sam bio postavljen od predsjednika Izetbegovića i bio sam odgovoran njemu, a ne ministarstvu.

Kompletan intervju na Engleakom je objavljen u prethodnom broju Glasnika.

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

No comments: