#552 KAKO SU IZETBEGOVICEVI AGENTI POKUSALI LIKVIDIRATI SEFERA HALILOVICA

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

14. juni 2008.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH - br. 552

SADRZAJ:

1. Ako BiH zatraži oslobadjanje alžirske grupe SAD ce to prihvatiti

2. HALALI NAM HAMZA

3. KAKO SU IZETBEGOVICEVI AGENTI POKUSALI LIKVIDIRATI SEFERA HALILOVICA

4. Hasan Nuhanovic i Rizo Mustafic tuže Holandiju

5. DEMONSTRACIJE PODRSKE HASANOVOJ I RIZINOJ TUZBI

6. Rasim Delic - PRVI U ISTORIJI ZAROBLJENIK KOJI JE POSTAO KOMANDANT ARMIJE KOJA GA JE ZAROBILA

7. NARODNA IMENA BH POLITICARA GOVORE SVE

-------------------------------------------------------------------------
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line. Then your email address will be promptly deleted.
-------------------------------------------------------------------------

1. Ako BiH zatraži oslobadjanje alžirske grupe SAD ce to prihvatiti

Pred Vrhovnim sudom SAD dobili parnicu i pravo da se obrate americkim federalnim sudovima. Na potezu Alkalaj i Špiric...

14.06.2008. 09:06

Šestorica bh. državljana koji su šest godina zatoceni u americkoj bazi Gvantanamo na Kubi mnogo su bliže oslobadanju nakon što su pred Vrhovnim sudom SAD dobili parnicu i pravo da se obrate americkim federalnim sudovima, izjavio je jucer za "Dnevni avaz" Robert Kirš (Kirsch), clan advokatske firme "WilmerHale" iz Bostona, koja zastupa "alžirsku grupu" i koja je dobila spor.

Velika pobjeda

Prema njegovim rijecima, odluka Vrhovnog suda velika je pobjeda i garant da ce imati pravo na pravicno sudenje, a ne samo "ograniceno, na kakvo ih je primoravala administracija predsjednika Džordža Buša" (George W. Bush).

- Upravo odlazim na sastanak na kojem ce tim od desetak vrsnih pravnika razmotriti daljnju strategiju pravne borbe. Mi cemo definitivno ici na federalne sudove i nastaviti borbu, ali vjerujem da bi u ovoj situaciji vlasti BiH mogle mnogo uciniti za njihovo oslobadanje.

BiH sada ima novu priliku da pokaže da oni nisu uhapšeni zbog nekih opravdanih dokaza, vec cisto zbog zahtjeva SAD. Bh. vlasti cak su presudile da nema nikakvih dokaza protiv njih te priznale svoju grešku 2002. godine. Te cinjenice sada treba prezentirati sudu u SAD i pokazati da oni trebaju biti pušteni i da nikada nije ni bilo razloga da budu uhapšeni - kaže Kirš.

On ocekuje da ce šef bh. diplomatije Sven Alkalaj sada poduzeti snažne mjere na osnovu volje Parlamenta BiH da ih vrati iz nepravednog zatoceništva.

- Premijer Nikola Špiric i BiH sada imaju legitimno pravo tražiti da budu vraceni u BiH, jer ako to budu tražili, SAD ce odgovoriti, jer su sada u veoma teškoj situaciji. Moguce su stotine parnica u kojima oni nemaju dokaza i izgleda. Izgubili su veliki slucaj i nece da im se to ponovi sa još 200 manjih - kaže Kirš.

Kada je u pitanju "alžirska grupa", koja je i dala ime historijskoj parnici "Bumediene vs. Bush", za njih je ona posebno znacajna jer "nigdje nema nikakvih dokaza o njihovoj bilo kakvoj krivici ili optužbama".

Prazna fascikla

- Malo je vjerovatno da ce SAD htjeti ici na sud s njihovim slucajem i imati sudiju koji bi razmotrio slucaj za koji je fascikla s dokazima prazna. Vjerujemo da ce biti više diplomatskih aktivnosti da budu oslobodeni i vraceni maticnoj državi - istice naš sagovornik.

Dodaje da zatvorenici vec znaju za pobjedu pred Vrhovnim sudom.

- Obaviješteni su, advokati su vec bili tamo i javili im. Uvjereni smo da ce im to poboljšati moral i dati više nade. To je historijski dogadaj za njih, jer im je bilo onemoguceno da iznose bilo kakve dokaze, cak i vojni tribunal pred kojim su bili nije im dozvoljavao da iznose svoje dokaze - zakljucuje Kirš.

Autor: T. LAZOVIC (Avaz)

-----------------------------

KOMENTAR: Zivjeti zatvoren u potpunoj neizvjesnosti kada ces biti pusten i dali ces ikada biti pusten, a znati da si poptuno nevin, da si zatvoren samo zbog hira nekog izroda - mozete li zamisliti tolike psihicke muke?!

Koliko ja znam cetnike i njihove jatake Silajdzica, Alkalaja, Lagumdjiju, Izetbegovica, Tihica itd. oni ce sigurno sve uciniti da tim ljudima zagorcaju i ono malo zivota sto je u njima ostalo poslije tolikih godina nevidjenih psihickih patnji.

I dok Amerikanci priznaju svoju gresku, cetnici uz punu saradnju bosanskih "muslimanskih vlasti" nastavljaju i dalje da zlostavljaju ljude u BiH samo zato sto su muslimani. Sjetimo se, Tihic je ekspresno promjenio ustav da bi se mogli iz Bosne i Hercegovine istjerati naturaliozvani drzavljani BiH koji su dosli iz islamskog svijeta da nama pomognu u najtezim trenutcima, da nase zivote spasavaju.

Ovakvim nezahvalnim odnosom prema ljudima koji su dosli da nam pomognu mi naknadno dokazujemo da zasluzujemo sve sto nam se dogadja. Nikome na svijetu nije zao takvih nezahvalnika kakvi mi ispadamo zbog nasih izdajnika i niko nam vise nece priskociti u pomoc.

Ako ima ista dobro u ovome, to je sto su ovakvim odnosom prema muslimanima, bosnjacki politicari dokazali da medju njima ne vladaju nikakvi "mladi muslimani" nego da je to samo predstava za raju, dok u stvari Bosnjacima vladaju srpske obavjestajne sluzbe koje nastavljaju da vode svoju istragu muslimana sa ovih podrucja.

Slijedi clanak o jos jednoj nepravdi prema muslimanima, o njihovom istjerivanju iz Bosne.

M. B.
____________________________________________

2. HALALI NAM HAMZA

Dr. Muhamed Borogovac

Avaz 03.06.2008 "Abu Hamza ce biti protjeran jer predstavlja prijetnju za BiH!" Odluku Službe za poslove sa strancima potvrdio je danas njen direktor Dragan Mektic. - kraj citata iz Avaza.

Sjetimo se ukratko kako se dogodilo da je "mudzahedinima" bilo omoguceno da dolaze u BiH cak i u vrijeme najvece blokada za vrijeme agresije 1992-1995.

Kada je pocela agresija na Republiku BiH svijet se masovno svrstao uz Republiku BiH kao zrtvu agresije i poceo da kaznjava cetnike za agresiju. Dakle, svijet je na taj sukob gledao kao na rat izmedju agresora i zrtava agresije te se svrstao uz pravednu stranu, Republiku BiH i poceo kaznjavati agresore uvodeci im ekonomsku blokadu.

Tada su Izetbegovic, Karadzic i Boban poceli da dovode mudjahedine da bi promjenili takvo vidjenje rata koje je odgovaralo Republici BiH, da bi svijet poceo gledati na rat kao na sukob "hriscanstva" protiv "muslimanskog terorizma". Zato su mudjahedini slobodno propustani kroz blokadu koju je drzala Tudjmanova Hrvatska.

Medjutim, mudjahedini nisu krivi sto su bili izmanipulisani od strane Alije Izetbegovica. Oni nisu znali kakvu politicku igru Alija Izetbegovic igra. Oni su dosli da pomognu nama, zrtvama genocida, jer su bili potreseni zlocinima kojima smo bili izlozeni od strane cetnika. To su dobronamjerni ljudi koji su bili spremni i zivot da daju za nas jer nas smatraju svojom bracom.

Kasnije u Daytonu je Alija potpisao da se Bosna i Hercegovina obavezuje da protjera te ljude iz BiH. Bosnjacki predstavnci u vlasti (SDA, SBiH, i SDP) su zajedno sa SNSD, SDS i HVO promjenili ustav 2006. da bi mogli protjerati ove naturalizovane drzavljane BiH koji se ni na koji nacin nisu ogrijesili o bilo kakve zakone. Pri tome "bosnjacki" politicari nisu ni na koji nacin uslovili to sa protjerivanjem naseljenih Rusa i Ukrajinaca, niti su to uslovljavali promjenama ustava koje bi odgovarale Bosnjacima. Na primjer, nisu ni trazili da se promjeni i clan 17, a bila je prilika jer se mjenjao Ustav. Zatim, nisu postavili ni pitanje Srba iz Hrvatske, niti Rusa i Ukrajinaca, ratnih zlocinaca koji su se naselili u kuce protjeranih Bosnjaka, na istim onim podrucijam gdje su cinili genocid. Da nepravda bude veca, protjeranim Bosnjacima ce uskoro oduzeti i drzavljanstva pomocu clana 17.

Ovih dana u Dodikovoj svadji sa Mesicem, citamo da ima 50,000 Srba iz Hrvatske u BiH, cime se mjenja etnicka slika RS. A evo kako jedan Srebrenicanin, citalac Avaza opisuje ponasanje naseljenih Rusa, citat.

LAHKO JE PROTJERATI JADNOG ABU HAMZU I ODVOJITI GA OD NJEGOVE DJECE. GDJE JE TA OPTUZNICA PROTIV ABU HAMZE????

STA JE SA RUSIMA KOJI SU CITAV RAT BILI PRIPADNICI VOJSKE RS KOJI I SADA ZIVE NA ZUTICI NA NOVOFORMIRANOJ OPSTINI MILICA, KOJI SU UCESTVOVALI U GENOCIDU PO PADU SREBRENICE???? OD 96TE GODINE SMO SE ZALILI MI KOJI SMO U TO VRIJEME PROVODILI NA ZUTICI JER SU NAS TI ISTI RUSI PROVOCIRALI (jer smo u to vrijeme isli na to podrucje sa drzavnom komisijom na pronalazenju grobnica stradalih Podrinjaca)

SVI CUTITE! PROTIV SAM PROTJERIVANJA JADNOG ABU HAMZE ...PROTJERUJETE GA ZATO STO JE MUSLIMAN.....
- kraj citata.

Ovi zlocinci ne smetaju Tihicu, Silajdzicu, Izetbegovicu, dok im smeta Abu Hamza koji je dosao da pomogne zrtavma genocida.

_______________________________________________


3. KAKO SU IZETBEGOVICEVI AGENTI POKUSALI LIKVIDIRATI SEFERA HALILOVICA

(Izvod iz knjige "Državna tajna 1" Semira Halilovica)

Ali taman kada sam pomislio da nema gorih pitanja od Igmana, Patriotske lige, kriminala i ostalim gadostima koje su bezjednjaci sa zadovoljstvom postavljali, desilo se ono za šta sam mislio da se nikada nece dogoditi.

Bilo je to: Atentat na moga oca, odnosno stradanje moje majke i njenog brata 7.7.1993. godine!

„Cujemo po gradu da Vi pricate da iza toga stoje neke bezbjedonosne strukture, tj. neki policijski i vojni autoriteti?, bilo je pitanje isljednika, ali i kap koja je prelila cašu.

No prije nego li ispricam šta se desilo s tim pitanjem, odnosno Seferovim odgovorom na isto, želim da vam ispricam svoju pricu oko atentata 7.7.1993. godine, kao direktni svjedok dogadaja koji je to preživio stojeci cetiri metra od razorne bombe, postavljene ispod terase našega stana.

Život mi je spašen zahvaljujuci sitnim pregradama, ormarima i drugim stvarima koje su sprijecile gelere i detonaciju da me raznesu.

Moja prica o atentatu 7.71993. ne pocinje tog dana, vec koji dan ranije.

Šta se zapravo dogadalo...

Sarajevsko naselje Ciglane, bile su naše deveto boravište u gradu na Miljacki.

Trg Nesvrstanih broj 9, drugi sprat, ujedno je postalo i zadnje mjesto na kojem su moja mati i njen brat boravili.

Prostor zauvijek obilježen zlocinom i nepravdom koja se dogodila toga suncanog 7. jula 1993. godine.

Nekoliko dana, prije samoga dogadaja, atentata na našu porodicu, covjek po imenu Nihad Fazlic koji je inace radio na poslovima bezbjednosti u Glavnom štabu, konkretno na zaštiti porodice Nacelnika GŠ, sišao je iz svoga stana sprat iznad našega, u kojem je živio s porodicom, da nam prenese važna zapažanja, koja je uocio posljednih dva dana.

„Neko vam promatra stan zadnja dva dana. Sa one terase, preko puta, dvogledom vas posmatraju!“ rekao je uspaniceno,tražeci da o svemu obavijestimo Sefera koji bi na naki nacin intervenisao.

Niko od ukucana,zaista nije pomišljao da bi nekome palo na um da vrši bilo kakve konkretne poteze usmjerene protiv nas kao porodice, a pogotovo ne u gradu u kojem je Sefer sinonim otpora,prvi covjek Armije...

„Popnite se da vidite...“rece Nihad.

Sa njegove terase, na trecem spratu , jasno se vidio covjek sa kacketom i psom, u društvu jednog crnog covjeka koji je sa dvogledom direktno posmatrao prozore i terasu našega stana.

Usput su pricali,vidjelo se.

To je potrajalo nekih desetak minuta, nakon cega su ležerno i mirno odšetali s mjesta odakle se odlicno vidio naš stan.

Bio sam djecak i znatiželja mi nije dala mira.

Vratio sam se u naš stan i strepio da samo još jednom ugledam covjeka s kacketom koji zuri u naše prozore.

Bio je 3. juli, popodnevni sati, kada sam stojeci u dnevnome boravku iz kojeg je bio cist i jasan pregled onoga mjesta s kojeg je osmatran naš stan, ugledao covjeka koji je to vec radio par dana unazad.

„Odoh po hljeb!“ rekao sam mami i izjurio iz stana trcecim korakom prema njemu.

Išao sam okolnim putem, izmedju zgrada, preko malog mostica u naselju Ciglane, da bi došao sa skroz druge strane, kako ne bih bio sumnjiv njemu koji je, kako sam se primicao i dalje stajao na istome mjestu s dvogledom u rukama.

Prilazim, i srce mi lupa sve brže i brže, sve jace i jace. U jednom trenutku sam pomislio da ce me i izdati, da ce se vidjeti taj strah koji polako raste kako se približavam..

Dvadestak koraka sam od njega, gledam ga i hodam, usput pokušavajuci da se ponašam kao bezbrižni djecak koji hoda naseljem, bez posebnoga razloga.

On je naslonjen na zidic, u bijeloj majici kratkih rukava i bermudama.

Prosijed je, nekako više sijed nego crn, ima brkove, i dvogled u rukama.

To je bila prva slika, koja je ostala do danas, kada sam ga prvi puta ugledao.

Prilazim na svega dva metra i vrtim se u nekoliko metara, tražeci sebi bilo kakvu zanimaciju kako bih ga još bolje vidio, uocio bilo šta interesantno.

To je trajalo još nekih petnaestak sekundi, koliko mi je srce moglo izdržati. Pogledao sam još jednom, da ga upamtim, i onda odjurio niz prve stepenice, preko malenog parkica i kroz prolaz nazad kuci.

„Mama, onaj nas covjek stvarno gleda!“, rekao sam onako s vrata, ispricao svoje impresije i, naravno, dobio neke sitne batine radi svega što sam bez pitanja uradio i izložio se opasnosti.

Tog,dakle 3. jula navecer, sjedili smo u dnevnome boravku, naša porodica, bez oca koji je bio u svome štabu, i uz kandilo koje je dimilo naša prepadnuta lica.

„Možda bi trebali poslušati Sefera i da odemo odavde!“ rece mati.

Roletne su vec bile navucene na našim prozorima i ostale su samo rupice kroz koje je prosijavala mjesecina te julske veceri.

Duga je bila noc i kako smo razgovarali, pošto smo spavali svi jedno do drugog u istoj sobi, samo smo pospali na podu, na kojem je bilo prostrto nekoliko jorgana.

Neko je ugasio kandilo i ta noc bi za nas bila završena, da nije sve krenulo po zlu...

Negdje oko cetiri sata ujutro, prolomila se buka na balkonu našega stana.

Lupanje je probudilo mamu koja je polako gurnula mene i moju sestru i stavivši nam oboma ruku preko usta.

Prstom je pokazala na balkon na kojem se vidjela silueta covjeka i njegovo lagano kretanje po našoj terasi prepunoj cvijeca, plasticnih posuda, kanistera za vodu, za koje je zapeo nepozvani posjetilac.

Puzeci smo najprije sestra, ja, pa onda i mati se izšunjali iz dnevne sobe, polako do kupatila našeg stana do kojeg je mama vukla telefon.

„Dobro vece, ovdje supruga Sefera Halilovica, trebala bih ga hitno molim vas!“, rekla je sekretarici GŠ Armije.

Nakon koju minutu cekanja na telefonu, Sefer se javio.

Kada je cuo pricu, odmah je poslao obezbedenje.

Kroz nekoliko minuta cekanja u kupatilu, u kojem smo strepili od straha da nas neko ne likvidira, stiglo je nekoliko momaka jednice „Delta“, prevodeni Midom Aljicem, šefom Seferovog obezbedenja.

Svjetla su se napokon popalila, zaculo se repetiranje pušaka i pištolja, a u stanu i oko njega se rasporedilo nekoliko vojnika koji su uzalud tražili nekoga, koga tu više nije bilo.

Nikome ni na kraj pameti nije bilo da je neko ostavio nešto na balkonu ili ispod njega, pa niko to nije ni tražio.

Svi su tražili covjeka, pokazat ce se kasnije, Dragana Šošica rodjenog 1967. godine, pripadnika teroristicke jedinice „Ševe“, obucavanog u kampu specijalaca iz Niša koji se te veceri popeo na terasu stana Halilovic i postavio paklenu napravu!

Narednih tri dana s nama u stanu spavala su i dvojica momaka iz obezbedjenja Glavog štaba, koji su tu bili u slucaju da “neznanac“ ponovno navrati.

Za to vrijeme, na terasi je ležala i bomba koja je odbrojavala posljednje dane života naše porodice.

U tome je prošlo nekoliko dana.

7.7.1993...

Ujutru oko 10.00 sati, na naš tadašnji kucni telefon 663-158, pozvao me je otac iz štaba:

„Sine,neka mama nešto spremi, doci cu danas u dva sata tacno na rucak!“

Uvijek sam se radovao kada bih trebao ici ocu ili kada bi on trebao dolaziti nama.

Rat nam je pomeo porodicni život, haromoniju i eto, sada one obicne, sitne, normalne stvari, postale su tako velike i nedostižne.

Sjecam se da je mama taj dan pravila sendvice sa „Ikar“ konzervom i još nešto kombinovano sa „Feta“ sirom koji je u ratu bio raritet i sjajna tacka ishrane.

Sati su prolazili... 11, 12... pola jedan... 15 do jedan...

„Nazovi tatu,vidi dolazi li tacno u dva,da se ovo ne ohladi“, rece mi mati.

Ponovo sam pozvao njegov kabinet. Najprije se javio Haris Buturovic koji je tada u štabu radio kao sekretar.

Sefer je potvrdio svoj dolazak u dva sata i na tome se razgovr završio.

Polako se približavalo dogovoreno vrijeme. U pola dva je ispred zgrade stigao covjek s malom cisternom za vodu.

Silazimo brzo i tocimo kanistere u društvu naših komšija i nakon toga se vratismo u stan. Vani je bio jako suncan i vedar dan.

Baš dok smo sipali vodu pricali smo izmedu sebe, mi komšije, kako se danas nije ni metak cuo i kako je nevjerovatno lijep dan, a eto i miran, što se gotovo nikada nije dogadalo u opkoljenom Sarajevu.

13.i 50....

Vracajuci se s balkona mama nam rece kako joj se cini da sa jednog od balkona preko puta nas, opet neko gleda u našu terasu.

Niko ne reaguje, kao da nikoga i ne zanima, ili smo ionako vec previše napeti i u šoku od svega..

Tu je i moj daidža Edin-Dino,koji je jako visok, i u vojnoj uniformi.

14.00 je sati...

Svi kružimo po stanu i cekamo da Sefer dodje. Mama je u kuhinji, Moja sestra Mirela u svojoj sobi, sjedi i cita nešto. Dino je tu negdje, a ja iz svoje sobe s prozora gledam na trg, na kojem bi se svaki cas trebao pojaviti audi Armije BiH sa oznakom „GŠ 007“ i Sefer u njemu.

Uvijek sam volio kroz prozor gledati oca kako dolazi i odlazi te posmatrati reakcije ljudi koji bi ga vidjeli, prepoznali.

Izgubio sam živce cekajuci.

Dva sata su i deset minuta. Iz svoje sobe krecem prema dnevnoj, gdje cujem glasove mame i daidže. Dok idem hodnikom zove me moja sestra s kojom se dovikujem oko nekih sitnica. Ona prica iz svoje sobe, a ja iz hodnika, gledajuci mati i daidžu kako izlaze na balkon našega stana.

Okrecem se da krenem prema sestrinoj sobi, a onda slijedi haos...

Nastavak mozete procitati na linku

http://bosnjastvo.com/forum/viewtopic.php?t=2264

U nastavku cete vidjeti da je Alija nazvao, ali samo zato da bi zaustavio sirenje istine da je to bila bomba podmetnuta od strane "nasih", a ne cetnicka granata.

___________________________________


4. Hasan Nuhanovic i Rizo Mustafic tuže Holandiju

Piše: Asim Bešlija

Hasanu Nuhanovicu ovo je možda posljednja šansa da potraži pravdu zbog toga što su srpski vojnici 11. jula 1995.godine pobili svu njegovu porodicu, dok je on zbog oznake UN koju je nosio na prsima ostao živ. On ce se 16. juna pojaviti pred okružnim sudom u Hagu gdje pocinje saslušanje na osnovu civilne tužbe koju je Nuhanovic podnio protiv holandske države. On zajedno sa porodicom Rize Mustafica traži utvrdivanje odgovornosti Holandije zbog toga što su njene trupe propustile da zaštite njihove porodice koje su ubijene tokom masovnih zlocina Vojske Republike Srpske.

Hasan Nuhanovic bio je prevodilac Holandskog bataljona, dok je Rizo Mustafic bio elektricar u njihovoj bazi u Potocarima, i u vrijeme kada su hiljade izbjeglica potražile sklonište kod trupa koje su ih trebale štiti. Umjesto toga, Holandani su izbjeglice predali srpskim vojnicima koji su hladnokrvno pobili na hiljade ljudi.

Cijeli clanak je na linku:

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080610008

KOMENTAR: Svaka cast Hasanu i Rizi. Ovakvim potezima pokazujemo da smo dostojanstven narod kojem je stalo do pravde, da smo ljudi koji ne zaboravljaju svoje najmilije, za razliku od nasih lidera koji gledaju da sto prije udovolje svim zeljama cetnika. Na zalost, ljudi kao Hasan i Rizo su u situaciji da traze pravdu samo na pojedinacnom nivou dok se za onu najvazniju pravdu, na drzavnom nivou, ne bore oni kojima je to posao, clanovi predsjednistva, poslanici skupstine i ostali ljudi na vlasti. Nazalost, tamo ne sjede dostojanstveni ljudi kao Hasan i Rizo, nego udbaska banda kao sto su Dzaferovici, Belkici, Izetbegovici, Silajdzici, Lagumdjije i slicni koji upravo legalizovase zlocinacku policiju RS na pola teritorije BiH, ukljucujuci i Srebrenicu.

Ono sto najvise boli je sto glavni zlocinci za pad Srebrenice, a to su oni koji izdadose Srebrenicu nikada nece odgovarati za taj, najveci zlocin.

M. B.
_________________________________________


5. DEMONSTRACIJE PODRSKE HASANOVOJ I RIZINOJ TUZBI

SOCIETY FOR THREATENED PEOPLES INTERNATIONAL
DRUSTVO ZA UGROZENE NARODE U DEN HAAGU 16. JUNA 2008.

Göttingen, 11. juni 2008.

Poštovane dame i gospodo,

Dragi prijatelji,

Povodom prvog saslušanja Hasana Nuhanovica u vezi s njegovom civilnom tužbom protiv holandske drzave želimo 16. juna 2008. godine u 10.00 sati ispred Okružnog suda (Adressa: Prins Clauslaan 60, Den Haag) s našom demonstracijom dati podršku ovom važnom dogadjaju (vidi prilog!). Slucaj Hasana Nuhanovica stoji za sve one koji su u srebrenickom masakru izgubili svoje porodice.

Molimo Vas da nam što skorije saopštite da li biste bili u mogucnosti da nas podržite u ovoj akciji u Den Haagu i dodjete u sto vecem broju?!
Takodjer vas molimo da informirate naše bosanske i holandske medije.
Hvala unaprijed!

Važni podaci:

*Datum akcije: 16.6.2008. ispred Okružnog suda u Den Haagu/Prins Clauslaan 60 *

Pocetak u 8,30 sati.
Akcija traje do 13,00 sati

Bili bismo Vam zahvalni ako biste nam do petka dostavili informacije o broju zainteresiranih.
Molimo Vas da obavijestite sve Vaše poznanike i prijatelje. Hvala unaprijed!

Kontakt:
Jasna Causevic
Drustvo za ugrozene narode/Desk za jugoistocnu Evropu

Tel. 0551 499 06 16

Fax: 0551 58028

_______________________________________________


6. Rasim Delic - PRVI U ISTORIJI ZAROBLJENIK KOJI JE POSTAO KOMANDANT ARMIJE KOJA GA JE ZAROBILA

Uoci samoga rata kao clan predsjednistva Patriotske lige u Tuzli upozao trojicu oficira JNA, Bosnjaka koje smo tada vrbovali da dodju u PL. Ni jedan od njih se nije uoci rata usudjivao otici na radno mjesto, u kasarnu, plaseci se za zivot, jer je postojala opasnost da ce neki njihov kolaga na njih uprijeti prst i proglasiti ih "muslimanskim spijunima" i ode glava.

Dosta su rijetki bili oni Bosnjaci u koje su srpski oficiri JNA imali "poverenje da su ispravni", tj. odani velikoj Srbiji, a ne Bosni i Hercegovini. Jos su rjedji bili oni koji su imali obraza da zajedno sa cetnicima krenu u agresiju i granatiranje civila po Bosanskim gradovima. Neki su trazili rano penzionisanje, neki su trazili otpustanje iz sluzbe.

Rasim Delic je bio jedan od tih rijetkih koji je bez ikakva stida ostao u cetcinckoj sluzbi protiv naroda i kojega je potekao.

Ko ima pravo da kaze bilo sta Emiru Kusturici, kada medju nama prosperira sljam kao sto je Rasim Delic? A opet, ko ima pravo da kaze bilo sta Rasimu Delicu, jer nije on sam sebe mogao postaviti za komandanta Armije Republike BiH koja ga je zarobila kao neprijateljskog oficira. Ne kaze se uzalud: "Od glave riba smrdi."

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/dosijeview.php?teka=dosije/beleznica.txt

M. B.
______________________________________


7. NARODNA IMENA BH POLITICARA GOVORE SVE

Imena koja narod nadijeva svojim liderima najbolje govore sta narod misli o tim liderima. Sjetimo se da su ljudi Tita zvali "Tile" ili "Stari". S druge strane velikosrbi su ga zvali "Srbozder", kada je ustavnim promjenama 1974 sprijecio velikosrbe u njihovoj nakani da od Jugoslavije naprave veliku Srbiju.

A sta imena govore o danasnjim politicarima? O mnogima nista narocito, Milosevic je za Srbe najcesce samo "Sloba", a za ostali svijet "Balkanski kasapin", Tudzman je "Franjo", Dodik je "Dodo". Ti jednostavni nadimci kazuju da si kod tih ljudi "dobio ono sto si platio", tj. da su onakvi kakvi su se i predstavljali i kakve smo i ocekivali.

Medjutim, kada se radi o bosnjackim politicarima tu je situacija mnogo egzoticnija. Bez obzira sto su cetnicke agenture u BiH stavile pod kontrolu sve medije, zahvaljujci internetu narod ipak uspijeva da iskaze svoje autenticno misljenje o BH politicarima.

Kada je u pitanju Sulejman Tihic, njemu je narod kreirao imena na bazi njegove dvije dominantne karakteristike. Tako "Klempo" i "Gargamel" karakterisu njegovu neuglednu fizicku pojavu, dok "Suljica Posrbica", "Tikic", "Ti'ic" karakterisu njegovo srpstvo, koje se nije moglo sakriti poslije bezbrojnih izdaja drzave i naroda.

Kada je rijec o Harisu Silajdzicu, njegova narodna imena uglavnom opisuju narcisoida i egoistu koji je ipak samo dilajla. Silajdziceva imena koja to karakterisu su "Lepi Hare", "Delon", "Hamdibeg", "sminker".

Kada govore o Silajdzicu kao egoisti i lopovu onda kazu "Smrdajlic", a njegovu "Stranku za BiH", zovu "Stranka zagraBiH".

S druge strane, Silajdziceva narodna imena koja karakterisu izdajnika i lupeza, Dodikovog partnera u varanju Bosnjaka su najcesce "Prljavi Hare", "Ljigavi Hare" i ponovo "Smrdajlic".

Narodna imena Alije Izetbegovica predstavljaju malo slozeniji slucaj.

Na primjer "Aljo" ili "Dedo" izgledaju kao imena od milja, ali se najcesce koriste da iskazu prezir zbog navodne nesposobnosti doticnog. Naime, cesto se ime "Aljo" cuje u kontekstu: "Dok Slobo i Franjo naoruzase Srbe i Hrvate, nas Aljo kaze "spavajte mirno"." Ili npr: "Dedo bi bio dobar za predsjednika kakvog dzamijskog odbora, ali ne za predsjednika drzave." Dakle, to su imena za Aliju koja upotrebljavaju oni koji misle kako je on nesposoban za politiku, "musliman", naivan itd.

Nazalost, oni nisu u pravu. Alija je veoma sposoban polticar, ali je on bezskrupulozni izdajnik i zlocinac koji je bez milosti izrucio narod i drzavu cetnickim koljacime u ruke. Alija je pocinio genocid cetnickim rukama i kada se narod golim zivotima odbranio on je spasio cetnike i dao im pola drzave. Takvog istinskog Aliju bolje karakterisu slijedeca imena koja mu je narod sponatano nadio: Avlija Izetbegovic, Ilija Izmetbegovic i Ilija Iblizbegovic, SrbAlija Izetbegovic itd.

Sta reci na kraju osim "Zivio internet." Da nije bilo interneta Alija bi danas slovio za "oca nacije", a ovako ce ostati upamcen kao "grobar hiljadugodisnje drzave Bosne".

Ko to kaze da Avaz formira bh javno mnijenja?!

Dr. Muhamed Borogovac


**************************************************